Kako je ova godina dobro počela za ljubitelje americane s nastupima Marka Eitzela te dvojca Wynn-Cacavas, još sam tijekom ovoga zadnje navedenog nastupa poželio ponovno vidjeti i Chucka Propheta u nekom zagrebačkom koncertnom prostoru. U međuvremenu se izmijenila i situacija sa Žednim uhom koje je dobilo izgon iz neprirodnog prostora Klovićevih dvora, pa se tako afirmira Kino Grič kao sasvim novi prostor za klupske svirke. Bio sam poprilično skeptičan prema tome kako će izgledati i zvučati koncerti u kino dvorani starog Kina Grič, ali brzo sam se uvjerio da taj prostor unatoč nekim tehničkim nedostacima ipak sasvim dobro funkcionira za koncerte ove vrste.

Vjerovali ili ne, Chucku je Prophet zaista pravo prezime. Kada ti sudbina namjeni da se prezivaš "prorok" onda je rock & roll tvoj logični živnotni put. Ovaj skoro pa pedesetogodišnjak na scenu je stupio još sredinom osamdesetih kao član legendarnih Green On Red, a od 1990. nastupa samostalno i do sada je snimio 13 albuma. Osim navedenog, zanat je pekao surađujući s mnogim poznatim američkim glazbenicima uključujući Johnatana Richmana, Heart, Kim Carnes, Aime Mann, Alejandra Escoveda i mnoge druge. U Zagreb je Chuck prvi puta stigao negdje 2009. i to solo samo sa akustičnom gitarom,. Iako je te večeri bio poprilično "pod gasom", uspio je sam na stageu odsvirati vrhunski nastup. Kakav je Chuck zabavljač sa bendom uvjerili smo se i na Žednom uhu 2010. kada je nastupio sa svojim bednom The Mission Express u istom programu s Grantom Hartom i Goriborom.

I ove večeri pratili su ga The Mission Express u obnovljenoj postavi s novim bubnjarom. Tijekom ove turneje Chuck još uvijek promovira svoj recentni album "Temple beautiful" (usput nam je objasnio da se naslov odnosi na klub u kojem je krajem sedamdesetih gledao mnoge koncerte). Ipak, line up je uključivao pa gotovo presjek Chuckove solo karijere. Počelo je vrlo žestoko i dinamično, zvuk je bio izuzetno dobar i tonac je već na drugoj stvari pohvatao sve konce, akustične kvalitete kino dvorane Kina Grič došle su do izražaja. Negdje na "Summerine thing" šestoj ili sedmoj stvari, Chuck je pridobio punu pažnju pomalo pospane zagrebačke rockerske publike, i u punom nam smislu pokazao koliko uživa u live nastupima. Dalje je to bila sve ljubav i strast prema rock & rollu. Poznat i kao vrstan zabavljač, Chuck je u pauzama pjesama znao nabaciti i poneku foru, kao kad je objasnio da je "The left hand and the right hand" pjesma o braći, spomenuvši pritom problematičnu glazbenu braću Gallagher, Everly, Alvin i Davies. Poseban trenutak bio je kada se u Chucku na vokalu pridružila Stephanie Finch, klavijaturistica benda i Chuckova supruga. Prvo je otpjevala svoju skladbu "All is forgiven", da bi nakon toga uslijedila zajednička vokalna izvedba klasika "Sorrow", koju najbolje poznajemo u Bowievoj verziji. Iz njihove zajedničke izvedbe frcali su ljubav i strast prema glazbi, a nastup je postao svojevrsna obiteljska stvar.

Sve što je lijepo kratko traje, tako je i ovaj nadahnuti koncert pomalo naprasno krenuo prema svome kraju, jer kućni red Kina Grič ne poznaje svirke nakon ponoći. Chuck je taman bio u punom žaru svirke izvodeći "Always a friend" Alejandra Escoveda kada su se upalila svjetla Kina Grič najavljujući neodgodivi fajerunt ovog rock tuluma. Imao sam dojam da je i Chuck pomalo zatečen, da je htio produljiti svirku još izvan već odsviranih stotinu minuta, ali se ipak nije dao smesti pa je, s obzirom da smo ipak u kino dvorani, zasvirao omiljenu odjavnu špicu svojih koncerata. Chuck uvijek koncerte zaključuje sa beskrajno simpatičnom brojalicom "You did! (Bomp Shooby Dooby Bomp)". Tako je i bilo, pod upaljenim svjetlima Kina Grič završio je još jedan divan koncert ovog legendarnog rockerskog proroka (kojem je sudbina dala i proročko prezime), za kojega sam sasvim siguran da ćemo ga imati prilike još koji put slušati u ovim krajevima.

lovel // 22/04/2013