KARMA TO BURN u KSETu (triler sa sretnim završetkom)

Nakon solidne, gotovo štreberske, organizacije našeg pokreta na vrijeme, koje se sve rjeđe desi i putovanja autocestom na relaciji ČK-ZG, da radi limitiranog radnog vremena KSETa stignemo na početak koncerta, te da pogledamo i predizvođače, podružimo se s ekipom koju ne srećemo svaki dan i popijemo koji osvježavajući napitak, po dolasku na mjesto događanja dočekuje nas rukom ispisana obavijest da K2B kasne radi problema na granici. Odmah mi je jasno da se sigurno radi o ATA karnet kojeg bend nema, pa se pojavila crna slutnja o još jednom uzaludnom putovanju, jer sličnih iskustava s nedolaskom benda već imam (da ne nabrajam...). Zvone nam daje informaciju da je Alen (ujedno organizator, Loud Life Concerts) krenuo kombijem put graničnog prijelaza Terezino polje pokušati riješiti problem, što svejedno jednostavnim izračunom udaljenosti govori da nema šanse da bend stigne do KSETa unutar radnog vremena, odnosno do ponoći. Organizatori donekle uljevaju optimizam da je kombi u rekordnom roku stigao do granice (uz kaznu za prekoračenje brzine) i bend je na putu prema ZG, te da će se koncert održati u svakom slučaju. Nema nam druge nego čekati, kad smo već tu, pa što bude, vremana imamo.

Jedina predgrupa, slovenski Entheogen iz Velenja otvaraju koncert, radi kašnjenja koncerta, solidan broj publike popratio je njihov nastup. Instrumentalni spoj post rocka, stoner/sludge i math riffova, uz odličanog bubnjara i semplove solidno i čvrsto zvuči, nadam se da će u budućnosti u svoj stil unjeti i dodatnu dozu originalnosti, kako bi bili prepoznatljivi u velikom broju bendova tog stila. Iza sebe imaju konceptualni album Moons of Jupiter i ugodno su iznenađenje. Predgrupa je završila, radno vrijeme KSETa je prošlo, glavnog izvođača još nema...

Odjednom nastaje komešanje i uz ovacije Karma to Burn ulazi u KSET. Široki osmjeh na licu i neskriveno zadovoljstvo što ih je dočekao prepuni klub. Prvi put sam ih gledao u Močvari, kad su mi bili potpuna nepoznanica, kao i bend s kojim su tada bili na turneji Sixty Watt Shaman (u eri kad nije bilo youtuba, ni krađe glazbe preko interneta) i zavolio sam ih na prvi riff. Prošlo je od tada skoro 12 godina. Bez nepotrebnog kompliciranja, niti bildanja ega gitarističkim prezentacijama tehnike, čvrstim i upečatljivim riffovima, od kojih svaki pogađa na pravo mjesto i iskrenim stavom odmah su me osvojili. Ovo im je četvrto gostovanje kod nas. Od trenutka kad je bend stupio u klub do trenutka kad su započeli svirati mislim da je prošlo manje od petnaest minuta. Nisu koristili svoja pojačala, napravili su samo nužne izmjene bubnjarskog seta, uštekali se i razvaljivanje je počelo. Iščekivanje i napetost dodatno su nabrijali publiku, ali i bend. Uz stare hitove, čuli smo i poneku novu, naravno numerički naslovljenu. U postavi benda zamjetili smo promjenu na mjestu bubnjara. Radi nesretne situacije s kašnjenjem, oficijelni dio nastupa ne traje dugo, ali uključujući i dolazak na bis, mislim da su uspjeli ispuniti sve glazbene želje dovikivane iz publike (thirty four, thirteen i nezaobilaznu twenty). Superlativima bendu već sam pretjerivao u prethodnim izvještajima.

Definitvo jedan od koncerata koji će raspletom i sretnim završetkom ostati u pamćenju svima, naročito ciljma na organizatore. Čekamo ih ponovo.

emixxl // 04/02/2013

PS: još fotki stiže...