Nema goreg dana za koncerte od ponedjeljka! Glavobolja i vaši novčanici još se nisu oporavili od vikenda i velebene ponude zagrebačkog noćnog života, a kada tome još dodate kišu, koja cijeli dan neumoljivo pada i poprilično nepoznati post rock bend iz Krakova, za razliku od Caspiana dan ranije u Attacku, dobijete polupraznu Močvaru. Bez obzira što je upad bio sasvim prihvatljivih 35 kuna!

Koncert, meni uvijek dragih, Man Zero-a, naterao me da se taj dan dovučem do Močvare i da dam šansu Poljacima, koji studijski i nisu izazivali neku pretjeranu euforiju i želju za mrdanjem iz stana. Nažalost, u Močvaru sam utrčao taman da čujem kako Man Zero gradi završni krešendo, kojeg se ne bi postidjeli ni pretenciozni Kanađani iz Godspeed You! Black Emperor, i time zaključili svoj set. Završili su u atnonalnoj buci koja me još jednom uvjerila da su najbolji post rock bend u nas (Svirali još tko, osim privremeno okupljenog Lunara, post rock u Hrvatskoj/Zagrebu?). Šteta. Man Zero stvarno zvuče kao bend koji zaista istražuje muziku i svoje granice unutar tog, tako nezahvalnog i već pokopanog žanra nazvanog klimavo post rock. Imao sam ih priliku slušati po zagrebačkim klubovima i nikad nisu podbacili, tako da se ne brinem sigurno ćemo se skoro sresti.

Tides From Nebula, kao što rekoh, dolazi iz Krakova (Poljska), a osnovani su 2008. Do sada su izdali dva albuma Aurora (2009) i Earthshine (2011.). Trenutno su na europskoj turneji na kojoj promoviraju Earthshine, a ekipa iz Močvare ih je naterala da skrenu malo južnije i posjete napaćenu braću Slavene u Zagrebu. Ova četiri simpatična i pristojna momka nisu krila zadovoljstvo što su prvi put u Zagrebu, mada ih je sigurno omela poprilična distanciranost publike, koju je gitarist Adam Waleszyński zamolio da se približi pozornici jer - pobogu nismo na pikniku nego na rock koncertu. Simpatičan potez koji je malo razbio utegnutu i hladnu atmosferu. To ipak nije bilo dovoljno, jer sama glazba Poljaka nenadilazi klasične i šematske obrasce post rocka/metala. U njihovoj glazbi ne nalazite nepredvidljiva gitaristička rješenja kao kod npr. Man Zero-a. Muzika im se svodi na utabane i provjerene staze samog žanra - idemo početi sa laganim uvodom u kojem će dvije gitare nafilovane delay efektom napraviti atmosferu, pa ćemo upaliti distorziju i tako u krug. Tiho-glasno-tiho-glasno. Obrazac je previše puta izlizan i svi instrumentalni bendovi, koji se kite prefiskom post rock, ga koriste, ali u tome treba biti maher pa napraviti to kako treba, nači rješenje koje će zainteresirati slušatelja, ovako Tides From Nebula upada u preočitu zamku kopiranja svojih uzora.

Šablona nije dovoljna. No, dečki očito uživaju u tome što rade, skakanje po pozornici, bacanje instrumenata, facijalni izrazi, kao da ih zanosna plavojka oralno zadovoljava, dok nam prodaju delay/echo/reverb klišeje koje smo čuli već bezbroj puta, naišli su na mlak odjek kod publike. Nisu pomogle niti epske melodije i stadionski rifovi koje su Poljaci euforično ispaljivali jedan za drugim, reakacija publike je i dalje ostala hladna. Da se razumijemo, zvuče profesionalno i sve je jako lijepo upakirano, ali nema tu nikakvoga iznenađenja. Korektno i profesionalno odrađena svirka od sat vremena i simpatična komunikacija lidera Adama Waleszyńskog s publikom, ipak je prevagnula da iz Močvare izađem relativno zadovoljan.

Nije ovo bio loš koncert, samo užasno predvidljiv!

vedran ž. // 08/11/2012