Treći nastup Majki kojeg smo odgledali & odslušali u nepunih godinu dana… Iskreno, nije bilo tako dobro kao na Špancirfestu prošle godine, a u Tvornici je atmosfera među publikom ipak bila bitno nabrijanija...

Svakako moramo pohvaliti organizatore - rasvjeta sjajna, zvuk prilično dobar, odlično zaštićen parket, podignuti dio partera sa stolovima za mirno obiteljsko gledanje koncerta (da, bio je zamjetan broj roditelja s djecom na koncertu)… Još bi spomenuli da je dvorana bila solidno popunjena ali doći u prvi red i nije bio nekakav problem.
Cijela ideja organizacije ovakve vrste koncerata na parteru dvorane, možda bi od Arene mogla na ovaj način stvoriti varaždinsku Tvornicu. Jedino, nakon najavljenog skorašnjeg nastupa TBF i objavljenog rasporeda za Špancirfest, ne znamo koga od domaćih autora će organizatori dovesti u Arenu da koliko-toliko popuni parter… Možda se priča razvije u nekom drugom smjeru.

O samom koncertu nema se baš puno za reći.

Zoki Ćalić je definitivno najsvjetlija točka Majki, istinski gitaristički genijalac. I jedini koji vuče na bolja, stara vremena ovog benda. Da nam je njega čuti u nekom velikom, svjetskom nabrijanom bendu…

A Majke nam sve više i više izgledaju kao spoj nespojivog - daleko je to od starih dana… Nekoliko primjera: kada su započeli Fantastičnu vatru, a klavijaturist stisnul po tipkama sa svih deset prstiju -kakvo masakriranje klasike / basist i nadalje ne odustaje od kapice, izmjenjivanja pogleda s bubnjarem prilikom završetka pjesama i nježnih spuštanja vrata gitare (Kilmisteru, gdje si?) / druga gitara i bubanj tek solidni bez ikakvog dodatnog uzbuđenja / samo Iz sve snage s prvog albuma, pokazuje kamo grupa stremi / izvedba Puta ka sreći - bez dodatnog komentara…
Bare je bio najbolji od tri navedena koncerta koje smo pogledali u zadnje vrijeme- čist kao suza, okretan, suvislih najava, črstih plesnih pokreta… ma milina… Dodao je u cijelu priču i više od očekivanog.

Klasično, najveći odziv publike čuo se na Budi ponosan, Mršavom psu i sveprisutnim Teškim bojama. Na kraju je uslijedio i brzi bis, a koncert su, nakon dva sata završili jednom neočekivanom izvedbom, ako se ne varamo nešto s Puta do srca sunca - a što je izblijedilo do trenutka pisanja ovog teksta.

Predrupu Žanamari s bendom J Animals na žalost nismo stigli ni vidjeti ni čuti. No, na kraju, kak je navel Krešo - "Majke nisu bile baš nekaj ali nama je bilo dobro". Zbog popratnih činjenica…

okhrk // 15/06/2012