Nastavak proslave 11 rođendana dogodio se u malom pogonu Tvornice kulture. Nakon -20 i snijega do koljena u prvom dijelu na samom početku drugog dočekao nas je prolom oblaka. Ali kakav. Biblijski potop. No program je trebao početi. Bendovi su bili spremni a za najave prije svakog benda bio je zadužen Neven Aljinović Tot. Naime zamjerku u prvom dijelu da nismo imali najave bendova ovaj puta smo time željeli ispraviti. Krenuli su naši "dužnici" iz veljače Rebelstar. Ovaj puta pojavili su se u četveročlanoj postavi i predstavili nam svoj vojvođansko mađarski blues prošaran neilyoungovskim gitarama. Odsvirali su nešto novih pjesama koje će svjetlo dana ugledati negdje na jesen za jednog hrvatskog izdavača te nekoliko starih provjerenih hitova s debi albuma "So". Kalifonija je ostala netaknuta ako se ne varam. Publika ih je toplo pozdravila i Milan i društvo si polako ali sigurno rade sve veću bazu navijača u Zg. Nakon njih svoju viziju surfa predstavili su beogradski Threesome koji su ovaj put bili "foursome" s novim članom Bojanom na sintu i thereminu. Odlična energična svirka dodatno je razgibala publiku, a njih uvela u početak dvadesetpetodnevne europske turneje. Legendarna Boa za svoj polusatni nastup pripremila je 6-7 pjesama iz svih faza karijere pa smo tako čuli Milion i Stol, stare pjesme koje i dan danas zvuče svježe i aaktualno, zatim Pravdu ali i nove Fake i na Horvijevu zelju Pijavice. Bend zvuči zadovoljno, uigrano i moćno. Nakon bluesa, surfa i art popa uslijedio je bugarski bend Voyvoda. Simpatični trojac prikazao nam je svoju verziju dark muzike s cirka 30 godina zakašnjenja. Nažalost, bili smo uskraćeni za puni zvuk benda, jer im je na tonskoj probi "crko" sintisajzer, a na njemu su imali i brdo efekata i nasnimljenih gitara, tako da je filip na basu pokušao dočarati i bas i gitaru, što mu je i dobro uspijevalo s obzirom na okolnosti. Potpuno drugi, aktualniji ritam ponudili su međimurski Waitapu koji sviraju psihodeličnu verziju duba s dovoljnim brojem gitara da zadovolje i rokere, a i prvi su pokrenuli na ozbiljnije cupkanje ono nešto ljudi koji su uspjeli dočekati njihov početak. Efektno basovito i bučno je bilo njihovih 45 minuta svirke. Maratonski koncert zatvorili su najmnogoljudniji bend te večeri Valungari koji su nas sa svojih nekoliko hitova i nekoliko obrada u svojem žurka križancu K3p-a i Cinkuša dobro razmrdali za kraj. Ne preostaje drugo nego se zahvaliti bendovima i publici na podršci i reći do viđenja do nove proslave, a do onda - Čitamo se!

terapija // 03/06/2012