Pula to je raj!

Barem je meni bio u ova 3 dana na festivalu (i oko njega), gdje je svatko mogo naći nešto što mu paše, dakle šarolika publika koju su sačinjavali punkeri, rockeri, metalci, darkeri i oni koji su se tu našli sasvim slučajno i koji nemaju blage veze kamo su došli.

Mada mi nije sve počelo tako idealno kao što je na kraju završilo, naime tjedan dana prije festivala sjebo sam rame i ligamente i završio u zavojima, al ni to me nije pokolebalo da skoknem do Pule, pošto sam prošlu godinu propustio i bilo mi je pun kurac žao!

Dan prvi:

Krenuli smo dosta rano i zajedno se gužvali na autocesti sa dragim nam turistima iz Češke, Slovačke, Mađarske i drugima, da bude još ljepše kiša nas je pratila sve do Pule, al što smo se više približavali cilju prala me i nostalgija za divnim vremenima Art & Musica i Uljanika, i eto nas.

Kiša je počela gadno padati, ulice su bile poplavljene, mi mokri u potrazi za smještajem kojeg nikako da nađemo, i tek kad smo ga našli i kad nas je jedna stara gospođa pošteno oderala za sobu koja na to i nije nalikovala, onda sam popizdio do kraja i mislio da će sve biti zakurac.

Srećom da smo ponijeli sa sobom velike količine Stocka, tako da smo prešli na super zanimaciju i ubili vrijeme, ali i sebe.

Tek poslije 7 naveče počela se lagano skupljati rulja ispred Uljanika i parka i tek sada se dalo naslutiti da će se ovdje događati festival.

Kad sam ušao unutra saznao sam da će se svirke sva 3 dana održavati u prostoriji kluba, a ne vani ispred, i to navodno zbog toga jer jedan pjevač iz jednog Pulskog benda koji

ima jednu groznu pjesmu o žutome kišobranu ne dopušta da se svira vani, a lik je na nekakvoj funkciji u gradu. Jebiga sad. Kao utjehu izmontirali su projektor koji je prenosio koncert vani na platnu.

Uljanik se počeo lijepo puniti, puno poznatih faca, ja nagutan ko stoka čavrljam sa ljudima u i oko Uljanika, i tek onda shvatim da se unutra svira i da sam vidio tek No More Idols i to nešto malo jer mi nisu bili bogznašto, jedino mi je bila dobra Motorheadova obrada Rock'n'roll i slovence Shanti Nilaya koje sam izdržao samo jednu stvar.

I kad sam došo opet do stejđa svirao je već zadnji bend, punkeri Alergija koji su imali svoju odanu publiku i bilo im je dobro, a ni meni nisu bili loši !

Čuo sam od ljudi da su Motusi bili odlični, al jebiga alkohol je kriv što sam zajebo koncert!

Dan drugi:

Obećajemo da nećemo tako jako piti i da ćemo više biti na koncertu. Ali čim smo došli pred Uljanik otvara se flaša Stocka, i sve počinje podsječati na juče..

Super Boostere sam odavno već htio vidjeti, i onda informacija da neće svirat jer su se nešt posvađali il slično?! Prvi bend koji sam gledo su bili domaći Popeye koji su privukli puno ljudi, sviraju nekakav moderan nu metal i uvjerljivi su na stejđu, al pošto mi takva muzika ni malo ne odgovara, bježim van i opet Stock…

Vraćam se na stare legendarne pankere CZD i respektiram ono što rade, al nije to ono kaj bi meni pasalo, pak opet bježim u naručje meni jako drage pijače...

Stižem već pred sam kraj još jednog legendarnog i kultnog benda Grč i skoro se rasplačem od tuge što ih nisam gledao od početka

Kud Idijote nebi nikako propustio i s nestrpljenjem ih očekujem, kao i ostali u prepunom klubu. Slijedi masovni urnebes i svojim besmrtnim hitovima pripremaju teren za još jedne veče legende, kako ih je Sale i najavio, po njegovom mišljenju glavne zvijezde festivala, engleske punk rockere The Vibrators , a to se i na kraju potvrdilo. Barem su meni bili najbolji.

Bend koji je prvu ploču izdao daleke 1977., godinu dana prije nego sam se rodio, s velikim respektom sam promatrao, a i skakao i uživao kako to rade stari lisci. Kao da su 20-tak godina mlađi ! Zakon !

Neznam kaj je bilo poslije jer sam bio previše umoran od svega i krenuo sam na spavanje.

Dan treći:

Neću danas ni okusiti alkohol i pogledat ću svaki bend koji će svirati.

Tako je i bilo, prvi su svirali slovenski gothic metalci Fetisha , pjevač me podsječa na Roba iz Machine Head, sviraju vrlo solidno i stekli su fanove tijekom nastupa, a uskoro objavljuju svoj prvi album.

Slijede Austrijanci Autumn Clan ,opet melodičan gothic metal, kvalitetni, al meni ništa posebno.

Nakon njih Oružjem protiv otmičara , onak baš pravi ljetni bend sa ženskim vokalom i kvalitetnim glazbenicima, neznam zakaj, al sliče mi na Weezer, gitarista je obučen u kariranu košulju, kratke hlačice i kožne sandale i baš je fora.

Na stejđ se spremaju najpoznatiji slovenski ska pankeri Elvis Jackson i nikako da počnu, al nakon nekog vremena počinju svoj uvijek isti, ali zabavan show i odmah su raspoložili i rasplesali cijeli klub. Možda meni nisu bili tak dobri jer sam ih gledao već sto puta, i uvijek imaju jedne te iste fore, al mora im se priznati da su pravi bend za zabavu.

Dakle, bilo je svega, od bacanja lopti i šlaufa u rulju, dajvanja pjevača, bacanja wc papira, puštanje mjehurića i na kraju kratak bis i to je to.

Makedonski ponovno okupljeni etnodarkeri Mizar su bili kao zvijezde večeri, al mi njihova muzika nije baš sjela, nego me samo uspavala, a vjerojatno je i umor tome carovao.

Još dva benda su ostala, i ubrzo se pojavljuju Phantasmagoria , meni super bend, mada gotovo uvijek čujem komentare tipa da bi bili bolji sa pravim bubnjarem, a ne ritam mašinom i da su kopija Sistersa. Neka govori tko hoće, al meni su i ovaj puta bili odlični !

Za kraj, već negdje poslije 4 u jutro penju se Francuzi Sonic Angels , trio kojeg čine dvije djevojke i gitarista/ pjevač Mark koji je između ostalih svirao i sa legendarnim Sonny Vincentom, Kevinom K, Bobby Steeleom i praše pravi garažni rock 60-tih 70-tih, basistica Sylvia je oskudno odjevena i većina muške publike prati njezine pokrete, pokušavajući saznati što nosi ispod minice…
Eto ga , time je završen drugi po redu Viva La Pola festival, koji je tako nedostajao Puli, nadam se da će biti i druge godine tako dobar i kvalitetan i pozivam sve da ga obavezno posjete!

faic // 23/08/2005

> vidi sve fotke // see all photos