Prekidi stvarnost II - Peračko Blato

Prošlogodišnji pozdrav je bio "Peračko Blato, vidimo se i dogodine!".
I vidjeli smo se.
Godinu 2011. obilježila su druga imena, drugačija kiša, prostor za kamp i lokacija stagea. Isto mjesto i vrijeme koje se proteže u predzadnjem vikendu u mjesecu srpnju (22 - 23 - 24) dobili su prijateljicu Nultu večer.

Brojanje dana/večeri na ovom festivalu krenulo je Nultim ili pak Minus prvim. Tjedan prije početka festivala može se spomenuti warm up party - nastup bendova Goribor i kLEMIOR. Baš tu Minus prvu večer ekipa se zagrijala u ljetnom kinu u Pločama, a Goribor je postao prijatelj festivala. Šarenilo šatora i automobilskih registracija redali su se duž jezera dvadesetih dana mjeseca srpnja. S mnogo više šatora i festivaldžija nego prošle godine s cijelog Balkana, otvoren je drugi po redu Rock Festival Sedam jezera.

Primarna ideja je i bila okupljanje zvučnih i manje zvučnih imena sa spomenutog prostora. Ova večer s jakim mladim imenima nije imala klasičnog headlinera. Bio je moguć besplatan upad s kupljenom festivalskom kartom. Prodajna mjesta istih bila su od Sarajeva preko Beograda do Zagreba.

Sve je započelo Čoporom - Zadraninom Robertom Vodanovićem. Uz pratnju gitare opjevava život i sve ono što nosi. Zasvirao je i mladi kantautor Luka Belani. Zbog niza dobrih samostalnih koncerata iza leđa, oči iščekivanja stalno su uprte u svaki novi korak ove nade. Četveročlani bend Manisent i mentalnost Čačak/Beograd koji kako kažu sviraju "najgaražniji pop koji ste ikada čuli" zazvečali su na Peračkom Blatu. Jutro i dan-dva poslije prepričavalo se kako je Autogeni trening razvalio. Očekivano - neki bi rekli. Autogeni trening je metoda pomoću koje se možemo dovesti u stanje opuštenosti, primjenom određenih formula. Isto tako Autogeni trening je crnogorski bend koji postoji od 2000. i od tada mijenja svoje članove. Dino Kapetanović vokal i gitarist, Bojan Bojanić za bubnjevima i basist glavni su krivci za opuštenost u koju su doveli publiku. Talijanski Kid in the oven žanrovski uokviren u indie / psychedelic / rock, te eksperimentalni dvojac iz Mostara Vuneny s još malo indieja zaključili su Nultu večer. Prva večer

Početak nešto kasniji nego što je najavljen. U kamperskom prostoru čuje se Vlasta Popić. Počelo je. New wave punk/indie pop bend iz Varaždina koji nastaje 2007. osvježenje za one koji ih još nisu slušali. Pomalo repetitorovski, sa ženom za bubnjevima ispričali su svoju priču. Siledžije su isto dobili status prijatelja festivala. Rapcore četveročlani bend iz Ljubuškog (BiH) zagrijao je publiku, a takva im je i najveća hvala za sve što rade. Kao Forrest Gump otrčaše i ostaviše mjesto pločanskom bendu OZ. Ovako Zvučimo su na ovom festivalu izveli svoju novu stvar "A kako voljeti". Domaći bend i domaća publika (jer se na jezerima jednostavno moraš osjećati domaće) bili su spremni za Majke.

Headlineri prve večeri došli su na svoje. I sam Bare iz sve snage, prije nego je bilo vrijeme da se krene pitao je prodaje li se igdje zemljište jer želi kuću u Pločama. Bis. Tri sata na svim satovima je odavno prošlo, ali neumorni Kanda, Kodža i Nebojša (KKN) s prepoznatljivim Oliverovim vokalom i frizurom prkosili su ranim jutarnjim satima. Na Peračkom Blatu dogodili su se Prekidi stvarnosti, ujedno instrumentalno i tekstualno najzrelije ostvarenje benda. Prva večer je sazrela, doživjela jutarnji vrhunac i pozdravila festival. Druga večer

Opet kiša. Vidno smanjen broj festivaldžija. Zabava pod šatorom i na jezeru. Uvježbavanje grla i gitare olovnih plesača na plaži pred jezerom bila je svojevrsna proba. Dok su se grane na vjetru savijale Rundek Cargo Trio imao je tonsku probu. Rundek, Isabel i Dušan slagali su instrumente na stejdžu dok su tkanine na njihovim tijelima vijorile na vjetru.

Napokon, svirka je počela s mostarskim bendom Malter Ego. Plesno, zabavno, bluesy pfunkično su krenuli s Pilićima. Kvocajući i kokodačući Mostarci su prizvali publiku i potjerali kišu, a mikrofon i stejdž je zauzela ekipa iz Olovnog plesa. Iza njih je pet studijskih albuma, i šarolik opus glazbenog izričaja preko bluesa do cabareta koji nije isprala kiša.

I Rundek Cargo Trio zasvira na otvorenom. Prizor za gledati, ali i za slušati. Obožavatelji su se načičkali u prednje redove i lovili energiju koje se kao kroz rijetko sito rasipala. Iako je headliner ove večeri trebao biti Rambo Amadeus, nastup je otkazan je zbog zdravstvenih problema. Oskvrnuti za jednog svjeckog megacara dobrostivost na festivalu nije jenjavala. Kako se svake večeri izmjenjuju bendovi iz različitih država, uslijedio je i new wave punkovski pozdrav iz Beograda. Stuttgart Online su Bojan i Marko, bas i bubanj dovoljni da lyrcisma udaraju pravo u glavu. Klasičnom pričom od blaziranosti stranca u velikom gradu, preko ljubavne priče do Superheroja odmahnuli su na beogradski način. Na line up-u, ali skoro i na stejdžu se našao Antenat,. Četiri sata ujutro, ili neke druge poteškoće nisu omogućile da Antenat zasvira i festival dobije skareggaeovsku notu. Pozdravili smo i drugu večer ni ne sluteći što će se dogoditi sutra. Treća večer

Ovako je to izgledalo na papiru i s određenom satnicom: Embassy 516, Ruiz, S3ngs, S.A.R.S. i Dječaci. Živa slika stvarnosti bila je malo drugačija. Tonska proba Dječaka je bilo ono što se moglo čuti na trećoj večeri i vidjeti nešto sitno Emnassya 516. Dalje se čula kiša. Samo kiša. Pljusak.
Sva oprema je bila zaštićena. Do zadnjih trenutaka nagađalo se hoće li svirke biti ili neće. Atmosfera? Festivaldžije su pobijedili večer.

Zabava pod šatorima, u autima, za šankom, pod bilo kojim krovom ili stablom. Otpor kiši. Plesom se pokušala zaustaviti, prizivalo se Sunce. Nažalost, ni Mjesec se nije odazvao. Rečeno je da je treća večer otkazana. Bilo je spekulacija oko premještanja večeri na ponedjeljak. Ušlo se u financijsku krizu, a kiša je bila najavljena i sutra. Bez obzira koliko se plesalo kiša nije stala. Opet se prekidala stvarnost. Kamperskim prostorima odzvanjali su hitovi Dječaka i S.A.R.S.-a tako da zabave nije nedostajalo. Kamiondžiju su gromoglasno pjevali svi i presijecali s Buđavim lebcem. Grmljavina na nebo, ali i na organizatore. Uvijek netko ispliva sa zamjerkama, ali sve ih je odnijela kiša u blatnjavo tlo.

Dobri duh festivala opet je bio nad jezerom. Točnije, nad svakim od njih sedam.
Peračko Blato, vidimo se i dogodine!

leona

terapija // 29/07/2011