Imam par riječi odmah na početku čisto da si olakšam otežalu glavu: NEVJEROJATNO GENIJALAN KONCERT!

Priznajem, zaskočila nas je sezona ljepšeg i toplijeg vremena, ali i sezona odličnih koncerata na svakom koraku. Unatoč recesiji, stopi nezaposlenosti, vječnom manjku para, uvijek se tu nađe koja kuna više da se ode na kvalitetan koncert, a za ovaj uvijek bih žrtvovala i ono zadnje od crnog fonda za kruh i mlijeko. IAMX je definitvno opravdao i pokazao zašto baš on ima reputaciju jednog od talentiranijih mladih glazbenika koji trenutno haraju scenom. Nekadašnji začetnik i član trip hop banda Sneaker Pimpsa, Chris Corner upustio se 2003. godine u solo projekt pod nazivom IAMX i svakako nije omanuo. Četiri albuma koja su iza ovog nadarenog glazbenika svaki na svoj način pričaju priče što o seksu i odnosima, što o politici i stanju u društvu, što o religiji i smrtnoj postelji, no svakom pjesmom nalazi način da zavede slušaoca.

Koncert je počeo nešto iza 22 sata, s naguranim curicama u prvim, drugim, trećim,...redovima. Tjednima prije koncerta mogla se po last.fmu i inim glazbenim forumima iščitavati salva oduševljenja vezana uz dolazak banda i naravno, baš od strane ljepšeg i krhkijeg spola. S početka sam mislila kako je odaziv mlak i pomalo razočarana ne gužvom čekala koncert, ali u međuvremenu do samog početka Boogaloo je bio dupkom pun. Na scenu je stupio šareni našminkani četvorac, Chris Corner s pratećim bandom. Curice su vrištale na svaki njegov korak. No dobro, i dečki su isto tako vrištali na svaki njegov korak, a koncert su otvorili s novim hitom Music People. Glam electronic indie zvijezda bio je stvarno pojava i glasom i stasom. Iz pjesme u pjesme oduševljavao je publiku, stage diveao, grlio se s prvim redovima, dijelio poljupce i pokazao razlog zašto studijska snimka nikad neće moći zamijeniti nastup uživo. Bila je to mješavina hitova sa svih albuma, tako se moglo čuti Kiss and swallow s prvog istoimenog albuma, zatim Nightlife, Bring me back a dog i President s drugog albuma The Alternative. S trećeg nas je band počastio sa Think of England i Tear Garden, dok je My secret friend koju je inače Chris Corner napravio u suradnji s Imogen Heap bila prava poslastica za okorijele Iamxičare. Sa zadnjeg albuma, Volatile Times, band je izveo istoimenu i pjesmu plus meni jednu od dražih Cold red lights, Ghosts of utopia i druge. Uporna sam bila u nabrajanju, tako da pozelene od zavisti svi oni lijeni koji vole band ili slušaju slične žanrove, a nisu se udostojali doći. Publika je u glas s bandom kao zbor pjevala gotovo svaku pjesmu, dok je band uživao u pažnji i poticao na još. Nakon jednostane svirke IAMX se pokupio sa stagea, malo osvježio i na skandiranje publike vratio na bis. Moram se pohvaliti da između svog onog grljenja s publikom i djeljenja poljubaca i ja sam dobila jedan romantični poljubac u ruku, što je dokazalo da u seksi zvijeri čuči negdje i mali romantik. Meni je pasala petskundna pažnja i zavist lijepih curica iza mene, što mi je dalo samo dodatni motiv da ne krenem prema šanku po tekućine nego izdržim na rubu dehidracije i izvrstan bis. Uživala sam još nakratko uz Bernadette, Alternative, Skin Vision, a počela plakati jer je bio kraj uz Spit it out. Vokal za pamćenje, show za pamćenje, glazba koja će uvijek biti među top pet gdje god u svijetu i na mom hard disku i mp3u. Chris možda ne štanca albume kao po traci, kao neki drugi glazbenici, no svaki koji ugleda svijetlo dana pravo je malo remek djelo koje samo traži još.

IAMX je jednostavno ostavio dojam koji traje i koji će trajati još dugo dugo. Kapa dolje, duboki naklon. Dođite nam opet!

ulysea // 27/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos