Kao prvo da se razumijemo i da se stvori malo bolja slika u glavi, ovo nije bio koncert na kojem se točila cuga, palile cigare ili bilo što slično onome o čemu se na terapiji uglavnom može čitati kad su u pitanju koncerti. Ovo je bilo miljama daleko od bilo kakvih underground okvira na kakve smo navikli no to ne znači da koncert nije bio dobar. Ambijent u kojem se sve dešavalo nije dozvoljavao takav scenarij a bome se ni većina okupljenog auditorija vjerojatno ne bi osjećala toliko opušteno.

Kako i priliči ovakvim dvoranama, koncert je započeo svega par minuta nakon zakazanog a na pozornici se pojavio bend koji čine bubnjar Darko Ivančan, saksofonist Vojkan Jocić, Robin Knežević na basu i klavijaturist i pjevač Marin Hraščanec. Kako prije koncerta ovaj sastav nisam nikad slušao uživo, ostao sam iznenađen umijećem i lakoćom sviranja koju su nam prezentirali a dok su vokalne izvedbe kasnije bile upotpunjavane Pralinama, sastav je zvučao kao soundtrack Čarobnjaka iz Oza ili pak neka ploča koja je dugo dugo stajala na polici i čekala da je netko ponovno oživi. Naime, kako je novo izdani album Praline & Fast Fooda sastavljen od pjesama koje su sad već klasici, vjerujem da su većini auditorija pjesme bile poznate od prije no sigurno ne u ovoj izvedbi. Set lista se satojala od pjesama kao što su ''Son of a preacher man'', pa Coltraneova ''My favorite thing'' ili pak ''Over the Rainbow'' koju je pjevala legendarna Judy Garland. Većina pjesama sa albuma bile su teme mnogih filmova ili su pak obrađene od strane mnogih bendova koji ih i dan danas izvode no unatoč tome nisu postale ne zanimljive.
Kako i priliči ovakvim klasicima i vokalistice su bile obučene u crveno crne haljine u stilu pedesetih ili šezdesetih godina sa frizurama kakve se danas neće nači nigdje osim eventualno na izblijedelim foto albumima. Još da je bend svirao u nekim odjelima iz tog doba, slika bi bila potpuna a čak je i Tiki, nekadašnji basist iz Don't-a bio obučen u crni smoking, sa crnim očalama i šeširom trgao karte na ulazu. Na kraju, ne mogu se oteti dojmu kako bi ovo sve zvučalo u nekom manjem, intimnijem klubu gdje bi se moglo popiti neko piće, prokomentirati svirka na licu mjesta a ne sjediti u potpunoj tišini na sjedalu kazališne dvorane. Vjerojatno bi u tom scenariju ova priča više legla a bend bi izgledao puno opuštenije no te subote. Eh da, sviračko i pjevačko umijeće kojem smo bili svjedoci osobno bih puno rađe htio slušati i doživjeti kod izvedbi nekih autorskih skladbi jer očito je da im kvalitete ne manjka.

mario m. // 10/03/2011

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Zagrebačka promocija albuma održat ce se 12.ožujka u klubu Gastronomada (Europski dom, Jurisiceva 1) s početkom u 21 sat. Stol se može rezervirati na broj telefona 01/4820-200 a uz kupljenu kartu čija cijena iznosi 70kn dobijete đabe klopu, piće i cd My Favorite Thing...