Čini mi se da već dugo neki klubski koncert (barem od onih koje ja pratim), osim Matinih, nije izazvao ovakav interese kao koncert francuskog multinstrumentaliste i kompozitora Yanna Tiersena. Ogroman red ispred Tvornice, ne pamtim još od legendarnih prvih rasprodaja obuće u istoj, a činjenica da je koncert rasprodan dan prije, govorila je u prilog tome. Rasprodan je bio i koncert i kinu Šiška u Ljubljani,
večer prije, no tamo ipak stane upola manje ljudi nego u Tvornicu.
Yann Tiersen © glass
Unatoč redu, a prema planu i programu, predgrupa Lonski & Clasen, započeli su svoj polusatni dio pred polupraznom dvoranom, a jedini im dobar potez te večeri, bio je poziv sjedačima da dođu stajati pred stejdž. Ostalo od ovog berlinskog gitara/bubanj dua je bilo na nivou demo benda. Na kraju njihovog nastupa su im se u klapskoj formaciji pridružili i Tiersen i njegov mnogočlani bend, što su im ovi kasnije i vratili.
Lonski & Clasen + klapa Tiersen © glass
Malo čekanja da se dvorana do kraja napuni i izbace bubnjevi predgrupe, i Yann Tiersen je mogao početi svoj koncert. Iako je poznat većim dijelom po muzici iz filmova "Amelie" i "Good Bye Lenin", Tiersen ima i šest "normalnih" albuma, a posljednji "Dust Lane", objavljen je prije nepuna dva mjeseca, stoga je bilo i logično da se koncertni materijal bazirao na tom albumu. U pratećem bendu ima još petoricu momaka, a oni svi zajedno, osim klasičnih gitara, bas, bubanj, klavijature i melodiku, saxofon, svakakve modulatore zvuka, a Tiersen nerijetko uhvati i svoju dragu violinu, po kojoj je njegov zvuk i postao poznat.
Yann Tiersen © glass
Kroz lagani intro, prešli su na Dust Lane, naslovnu pjesmu s albuma i tako nas poveli na, za mnoge u dvorani, nezaboravno putovanje. Zanimljiv na početku, dosadnjikav u sredini i odličan pri kraju koncerta, bio je barem što se mene tiče. U pjesmama kao što su Ashes, Fuck Me ili Palestine podsjetio me na kombinaciju Stereolab/My Bloody Valentine zvuka. Taj dio ujedno, je po mojem mišljenju bio i vrhunac događanja te večeri. Dosta je pjesama instrumentalnih, što ne umanjuje doživljaj jer se uvijek nešto događa na stejdžu, pa makar i promjena instrumenta usred pjesme. Kad pjevaju, pjevaju s barem pet glasova što stvarno dobro i zanimljivo zvuči. Dobra publika nagradila je dobar bend s velikim pljeskom nakon regularnog dijela, a bend je publiku počastio s još tri pjesme, od kojih su posljednju, La Valse d'Amelie, mnogi čekali te večeri, a pitanje je dal su je prepoznali s obzirom na verziju.
Yann Tiersen © glass
Oni koji su te večeri očekivali filmski zvuk, vjerojatno su se iznenadili. Nadam se u dobrom smislu. Oni koji su čuli kako uživo zvuči
La Valse d'Amélie, znali su što očekivati od ove večeri.
pedja // 06/12/2010
> vidi sve fotke // see all photos