INTERVJUI SA ETNO IZVOĐAČIMA

Intervjui su rađeni putem maila. Svi su ispitanici dobili ista pitanja, a intervjui s gosp. Damirom Imamovićem i gosp. Draženom Franolićem, sam kao suradnik internetske stranice terapija.net objavila povodom njihovih koncerata koje su održali u Zagrebu. Svima se zahvaljujem ovim putem na iskazanom povjerenju da podijele svoja razmišljanja, stavove, iskustva, te da mi pomognu u ovome radu!

Intervju sa Mojmirom Novakovićem, grupa Kries

Mojmir na moje pitanje što je za njega etno muzika, kako gleda na globalizaciju, kaže:

Muzika odnosno, glazba je jedina riječ koja od navedenih riječi u tvom diplomskom nosi ljepotu. Jer glazba pruža mogućnost doživljaja ljepote dok ostale dvije riječi uglavnom upućuju na mnogobrojne probleme današnje civilizacije. Kako glazba ne može nastati iz ničega već samo iz iskustva slušanja glazbe to bi značilo da bi svijet gledan iz glazbene perspektive trebao biti nevjerojatno raznolik, jer glazbene tradicije svijeta jesu nevjerojatno bogate. Međutim, mediji preko kojih danas glazba najčešće dolazi do ljudi pa tako i do 'budućih' glazbenika ne odražavaju to bogatstvo. Po mom mišljenju do toga je došlo zbog čovjekove nedoraslosti novim mogućnostima koje nudi tehnološki napredak što je pak rezultiralo nesrazmjerom udjela pojedinih kultura u medijima kao i razne političke manipulacije... monopol... u medijima... Ti procesi još dan danas traju i tek je nekoliko svijetlih pokušaja da se ovakvo stanje popravi.
U prvom redu to su etnomuzikološke edicije diljem svijeta koje daju uvid u donedavno ('nevino') stanje na svjetskoj glazbenoj sceni. Drugi svijetli primjer jesu folk, roots, ethno ili u posljednje vrijeme 'world music' pokreti koji ističu glazbenike iz raznih krajeva svijeta a koji sviraju glazbu koja je pod utjecajem tradicijske kulture.
Puno ljudi diljem svijeta svjesno je da je raznolikost bogatstvo. Svjesni su u da u svom 'globalnom selu' ne žele živjeti okruženi suseljanima koji nisu u stanju samostalno izreći svoj stav. Kada to ponovo prenesemo na medije i glazbu koja se putem medija širi eterom diljem svijeta, postaje jasno da je jedini put, put potpomaganja raznolikosti. Sasvim prirodnim putem do raznolikosti na glazbenoj sceni će doći. Jer je to prirodan tijek koji se ne može izbjeći. Kao što se ne može izbjeći da mladi glazbenik pri stvaranju vlastitog glazbenog izraza koristi iskustvo glazbe koju je tijekom svog života čuo.

U cijelom ovom procesu kojem svjedočimo postoje dvije zamke.
- Prva zamka je zamka straha od globalizacije i zatvaranja u vlastito dvorište gdje smo 'slobodni' dok šepajući koristimo 'štap' nacionalizma. Na taj način je često potpuno izvitopereno korištenje 'folklornih' elemenata koji dapače vrlo često nisu 'izvorni'
- Druga zamka je zamka blještavila moći 'velikih brojeva' u koju se lako upada zaslijepljen lakim rješenjima bili oni financijski, tehnološki, filozofski... ili glazbeni. Na taj način je sve novo i do sada nepoznato dobro a sve staro i poznato loše i neisplativo.

Održati ravnotežu a da se ne zapadne u neku od zamki nije lako, naročito u glazbi. Po mom mišljenju nemoguće je naći definiciju za glazbu koja bi bila na 'ispravnom' putu jer forma nije jedino mjerilo, jednako tako nije jedino mjerilo niti glazbeni sadržaj. Mjerilo vrijednosti je ukupni doživljaj koji je jako teško opisati. Pop rock, techno ili hip-hop, jazz.. elementi su utjecaji koje se ne može izbjeći. Kao što se nije mogla izbjeći lijerica koja je brodom došla u Dubrovnik, dok su se, prije toga, sva kola plesala uz diple...Pitanje izvornosti, identiteta, nacije...u današnje vrijeme sve više gube na značenju i ljudi u Kini i ljudi u Hrvatskoj koriste iste proizvode (na selu i u gradu), na radio stanicama slušaju iste prepjevane 'Dance hitove'... Radi toga glazbenik postaje jedinka na čijoj je vlastitoj savjesti teret identiteta i nikako se ne može suditi o kvaliteti takve glazbe po količini 'ispravnih ili izvornih' nota.

Najproblematičniji element u cijeloj priči jesu mediji radi kojih slušatelj nema izbora. Danas, zahvaljujući sve većoj demokratizaciji medija i njihovom sve većem broju (pogotovo internetu) i slušatelj ima sve veći izbor. Odgovor riječima ekonomiste je vrlo jasan - proširimo resurse. Odgovor riječima običnog čovjeka je vrlo jasan - dajte nam raznovrsniju ponudu da sami odlučimo što je dobro za nas. Radi toga je Peter Gabriel u pravu ali možda bi trebalo još dodati: nema glazbe koja nije nastala iz 'folklornih' elemenata. Samo je pitanje da li ćemo omogućiti razvoj i udahnuti novi život 'starim pjesmama' ili ćemo ih strpati u muzeje i institute i nastaviti 'musti jedne te iste pjesme'.
I za kraj samo još usporedba kulture sa stablom, npr. kruške.
Korijenje mu je u zemlji, nevidljivo. Zapravo niti ne znamo odakle kultura crpi znanje i životne sokove. Deblo stremi prema visini, prema suncu zajedno sa granama. Deblo su naši preci, grane poput razgranate velike obitelji...Ukoliko to stablo stavimo u muzej, iščupamo ga iz zemlje neće davati plodove. Ukoliko ga pustimo da slobodno živi pod suncem u zrelu jesen dobit ćemo sočne plodove. Na nama je da ih odmah jedemo, čuvamo za zimu, radimo kompot, kolače...Narodna pjesma-melodija-ritam je poput ploda kruške koji je najslađi ako se pojede tek ubran. Ali lijep je i kolač od kruškinog ploda...Kolača ima svakojakih....ali ima i bombona sa umjerenom aromom kruške. Tako je i sa glazbom.

Nadam se da će ti ove moje na brzinu sročene rečenice nastale iz mog konfuznog (-: toka svijesti biti od neke koristi.
Sretno !!!!!!!!

Mojmir

Intervju sa Lidijom Dokuzović (vokal), grupa Afion

PITANJE: Što je po vašem mišljenju etno? Koliko globalizacija utječe na muziku? Je li taj utjecaj pozitivan, negativan?

Lidija Dokuzović: Dva su suprotna gledišta na etno:
Pozitivno vrednovanje. Etno se smatra njegovanjem kulture iz koje smo potekli, koja nas povezuje s precima, daje nam identitet, razlikuje nas od drugih. To je naša baština, i baš je, eto, lijepo što se ljudi brinu oko njena očuvanja, pogotovo mladi. To može ići u dva suprotna smjera: jedni nas na osnovu toga doživljavaju kao raspjevane domoljube. Drugi pak idu puno dublje, nalaze u našim pjesmama nešto iskonsko, mitsko, duhovno, općeljudsko.
Negativan stav. Do sada nismo upoznali puno ljudi koji su imali negativne stavove prema etnu, odnosno glazbi koju mi izvodimo. Jedan je dio negativnih stavova proizlazio iz neznanja: ljudi povezuju sevdalinke ili makedonska ora s turbo-folkom, pa se nekoliko puta desilo dok smo svirali pjesme iz Bosne ili Makedonije, da su ljudi u čudu gledali pa je bilo povika kao 'Srbija' ili 'Šta je ovo, nova Ceca?!' . Negativne reakcije u rijetkim momentima, ali na potpuno drukčiji način dolazile su od pojedinaca iz skupine 'folklorni radnici' ( pod tim mislim na voditelje i članove KUD-ova ). Naučeni na 'izvorne' oblike narodne pjesme koju su pjevali naši stari ne gledaju baš milo kad se u njima intervenira, kad je se 'oskvrnjuje', ne razmišljajući da su pjesme koje se izvode u folklornim društvima rezultat raznih obrada i intervencija. Jedna od smješnijih primjedbi mi je bila da etno izvođači kradu od naroda, zarađuju na račun naroda, a još k tome nikome ne plaćaju autorska prava.
Teško je dati jednoznačnu definiciju. 'World music' nije ni stil, ni žanr, ni vrsta glazbe, već ime osmišljeno za policu u koju bi se smjestile sve ploče s neengleskog govornog područja. S jedne strane je to glazba koja je odgovor globalizaciji koja teži unificiranju kulture kako bismo svi težili jednom svetom cilju - profitu. Iako na prvi pogled oponira globalizaciji, jer njeguje različitosti i posebnost njome se i okoristila da bi se prezentirala i popularizirala. U nas se uvriježio naziv etno. Po meni je to glazba koja u sebi ima elemente tradicijske glazbe. Zapravo, kad se krene ovako s definicijama, može se reći 'ma sve je to world music'.

PITANJE: Kako promatrate na ulogu masovnih medija, osobito elektronskih - radija, televizije i interneta?

Lidija Dokuzović: Pozitivnim smatram što imamo pristup informacijama, što je danas, ako mi se prohtije mogu čuti glazbu iz čitavog svijeta, pa i snimke s terena bez da moram nužno otići na drugi kraj svijeta. Ono što je zanimljivo jest da dolazi da raznih hibrida i fuzija različite glazbe, jer je izvor cijeli svijet.

PITANJE : Koliko se drugima može prezentira identitet zemlje?

Lidija Dokuzović: Kroz glazbu je to dosta komplicirano. Koja glazba predstavlja cijelu Hrvatsku kad je to zemlja u kojoj ima toliko raznolikosti pa i unutar regija? Ima pokušaja da se baš ta raznolikost prezentira. Mislim da je to dobar način.

PITANJE : Gubi li se identitet ako se u etno kompozicije umetnu rock, pop, hip-hop, ili neki drugi elementi?

Lidija Dokuzović: Tradicijska glazba zaodjenuta u tzv. urbane plašteve, može se lakše približiti mlađim generacijama, a stvaratelji takve glazbe mogu i svoju kreativnost, umjetničku stranu pokazati, jer nisu vezani uz stroge forme i hermetizam koji je sve donedavno vladao uz teme vezane za tradicijsku glazbu.

Intervju sa Dunjom Knebl

PITANJE: Tradicionalna folklorna baština i suvremeni trendovi - već je prije dvadesetak godina umjetnik Peter Gabriel izjavio da će doći vrijeme kada će se pop-glazba spojiti sa tradicijskom. Kako gledate na taj spoj?

Dunja Knebl: Mislim da se to već u dosta velikoj mjeri obistinilo. Ono što se ranije događalo vrlo sporo i postepeno - prijenos informacija od jednog mjesta na zemaljskoj kugli do drugog - danas se odvij svim mogućim medijima, a i ljudi putuju puno više i brže. Glazba je davno napustila svoje stalno mjesto boravka (tu mislim na narodnu, tradicijsku glazbu) i putuje po svijetu još brže nego sam čovjek - za nju ne postoje ljudske granice.
Upravo je to danas 'world music' - jedan toliko široki pojam da se uopće ne može točno definirati. To je i izvorna tradicijska glazba, i ta se ista glazba u novim aranžmanima s utjecajem iz cijelog svijeta, to je i danas komponirana glazba temeljena na tradiciji, to je i jazz i autorska pjesma - staro+novo+ utjecaji iz cijelog svijeta. Otvorene su nebrojene mogućnosti kombiniranja i ta sloboda upotrebe i miješanja svega i svačega inspiracija je mnogima glazbenicima koji se u protivnom nikada ne bi bavili narodnim motivima. Ima, s druge strane, otpora i straha od gubitka vlastitog identiteta. Mislim da će kao i uvijek vrijeme izfiltrirati ono što je kvalitetno i to će ostati za buduće generacije. Jedno je sigurno vrijeme se ne može zaustaviti, a ono neminovno donosi promjene.
Kod nas se još uvije velika većina ljudi koji su stanovnici gradova žele ograditi od 'ruralnog', pa se u pop kulturi stalno ističe 'urbana' glazba. Neka mi netko pokuša objasniti što je danas selo, a što grad. To se naročito odnosi na narodnu/etno/tradicijsku glazbu. Evo, na primjer, moj slučaj: nikada nisam živjela na selu, niti u ruralnim dijelovima bilo koje zemlje. Naprotiv, živjela sam u milijunskim gradovima (Washington D.C., Moskva, Džakarta), i nakon toga dugi niz godina u Zagrebu. I sad upravo ja, gradski čovjek, bavim se ruralnom (?) glazbom.
S obzirom da obrađujem narodne pjesme prema svome osobnom osjećaju, u drugom je planu forma. Mislim da se ništa ne može zacementirati. Kad si kod nas bilo više obrada tradicijske glazbe na bezbroj mogućih načina (bez obzira da li je u pitanju rock, pop, hip-hop ili nešto drugo), bilo bi više šanse da ona nađe put do mladih slušatelja. Među tim slušateljima uvijek će se naći oni koje zanima i porijeklo glazbe - izbor. No, ako nema tog 'mosta' između čiste tradicije i suvremene glazbe, bojim se da će biti sve manje onih koji će imati strpljenja i vremena u današnje vrijeme 'kopati' po knjigama i tražiti korijene.
Ponovno bih naglasila da je u svemu ovome od primarnog značaja kvaliteta. Ako se napravi vrhunski kvalitetan proizvod (pod kvalitetom se mora podrazumijevati da je proizvod obavezno i originalan) - on može prezentirati identitet naše zemlje bez obzira na formu.

PITANJE: Što mislite o medijima koji su omogućili trenutni prijenos informacija s jednog kuta svijeta na drugi?

Dunja Knebl: Sve ima svoje dobre i loše strane, pa tako i masovni mediji. Treba težiti prema tome da se iskoriste dobre strane. Internet pruža nebrojene mogućnosti. Mislim da mladi danas imaju više mogućnosti da nešto naprave sami, bez puno novca. Treba iskoristiti demokratske osobine interneta. Blogovi su već iznjedrili ozbiljne kvalitetne pisce, a ima već i glazbenika koji svoj uspjeh duguju internetu.

Intervju sa Tamarom Obrovac

PITANJE: Kakav je odnos etno-muzike i globalizacije?

Tamara Obrovac: Bez obzira da li se etno glazba definira u rasponu od čisto tradicionalne, izvorne forme do njenih različitih implementacija u moderne glazbene forme, moje je mišljenje da prvenstveno manji narodi i manje ekonomski jake zemlje imaju šansu prezentirati svoju kulturu na globalnom svjetskom tržištu upravo kroz vlastitu etničku glazbu koja im može zajamčiti prepoznatljivost. Termin 'world music' upravo i označava glazbe svijeta, što u čistoj što u miješanoj formi crossovera među etničkim glazbama i žanrovima. Upravo ta žanrovska neomeđenost po meni predstavlja šansu za kreativan izričaj glazbenika iz bilo koje zemlje, a upravo je sama globalizacija zaslužna za tzv. globalno, svjetsko tržište koje je razvojem informatike i komunikacije postala zaista neizbježna.

PITANJE: Je li taj odnos pozitivan, negativan?

Tamara Obrovac: S obzirom da je proces globalizacije nezaustavljiv, a imanentno mu je brza i sveobuhvatna razmjena informacija, za etničku glazbu može biti pozitivan, ukoliko postoji pravilan način prezentacije na tržištu.

PITANJE: Mijenja li se što ubacivanjem elemenata rock-a, jazz-a, hip-hop-a? Gubi li se identitet tradicijske glazbe?

Tamara Obrovac: Povijest je povijest mijene, različitih utjecaja i prožimanja, normalno je u svakom segmentu postojanja pa tako i u etničkoj glazbi da se stvari razvijaju i kombiniraju. No svaka se narodna pjesma može prezentirati u izvornom i reinterpretiranom obliku, te kao takva pomoću suvremenih medija pohraniti, tako da po meni to nije opasnost već prednost. Bilo bi u stvari zabrinjavajuće kad se takvi miksevi ne bi događali, to je sasvim normalna razvojna situacija.

PITANJE: Kako promatrate posredničku ulogu masovnih medija, osobito elektronskih - radija, televizije i interneta, koji su omogućili trenutni prijenos informacija s jednog kutka planete na drugi?

Tamara Obrovac: Kao što rekoh, to je tekovina moderne civilizacije protiv koje se nema smisla boriti, već je pokušati 'iskoristiti' i u plasmanu kvalitetnih glazbenih formi. Etnički princip na neki način predstavlja određeni arhetip, određenu istinu filtriranu kroz generacije, no i glazba bazirana na etničkom principu može biti jednako dobra i jednako loša kao bilo koja druga...

Intervju sa Natašom Radušić (mandolina), grupa Cinkuši

PITANJE: Što je za vas etno? Kakav je odnos etno-muzike i globalizacije?

Nataša Radušić: Glazba inspirirana izvornom glazbom iliti folklorom nekog (ili više) naroda, fuzionirana sa modernim zvukovljem. Ono kaj mene zanima kaj je to folklor; jer naša javnost je izgubila percepciju 'hrvatskog folklora', pa ono kaj se sluša po radiju i vrti na telki definiraju kao 'narodna glazba', samo se pitam kojeg naroda. Mojeg sigurno ne. E, sad bi trebalo odrediti čvrste granice 'hrvatskog folklora', ono kaj radi 'Lado': Božo Potočnik je raspisal note za orkestar i to je to... svi lepo sviraju, cure su zgodne i tancaju, dečki svi jednako visoki, da en bi bilo oku nezgodno...kužiš kaj mislim; stavili su monopol na folklor. Mislim da to ne štima. S druge strane ne štima 'Hrvatska štikla', koja po travi gazi. Afrika paprika i kaj ti ja znam kaj još kao 'hrvatski folklor'.

PITANJE: Kako promatrate posredničku ulogu masovnih medija?

Nataša Radušić: Mediji jesu potrebni za prijenos informacija, civilizacija bez tog nemre, no kos nas oni definitivno kreiraju ukus mase (većine društva). Znaš ono; ako te nema na telki i radiju - ne postojiš. E, sad nemreš samo tak na naše medije: ili ti nedaju uhodani lobiji, ili si zanimljiv samo u smislu žute štampe; znači čim veći skandal, trač, ili po mogućnosti neka velika bizarnost. To je posljedica previše informacija koje jedna drugu sustižu, brzog tempa života, društvene izolacije - tim mislim na to kak se ljudi više ne druže nego preko medija dobivaju sve servirano. Tako dobivamo instant društvo koje na taj način gubi mjerilo vrijednosti, i prepušta se idiotskim našim dragim medijima da misle za njih, zabavljaju ih, informiraju, i da skratim, živ umjesto njih.
Izvođačima u tom slučaju ne preostaje nego da se prilagode situaciji (kaj mi nikak da počnemo) i da izmišljaju razne skandale i ostalo (glazba je tu ionako zanemariva).
Mi smo počeli spontano, u svirkama se počelo igrati s ritmovima i ajmo tak reč, nekakvim modernizacijama koje su dovele do zvuka koji se danas naziva 'world music'. Skretanjem pažnje na vlastito poimanje svijeta sa ironičnim i pomalo bizarnim pristupom, zafrkancija, pridonijeli su da se umiješamo u narodne tekstove, a kad to nije dovoljno i sami ponešto napišemo. Tu još koristimo one najpoznatije pjesme, naravno isklišealizirane totalno, koje već u sebi imaju dio atmosfere s kojom 'baratamo' i znaš kaj ja mislim o svemu tome? Da 90% ljudi koji su čuli za nas ili nas možda vidjeli, uopće ne kuže kaj mi radimo. Klincima je fora energija s kojom je sve to izvedeno, drugi pak prepoznaju pjesme i vele: kaj ste to napravili iz njih?! A ostali zbog drugačijeg zvuka na koji nisu navikli, niti ne idu u analizu. A kaj bi i ulazili kad su naviknuti ne misliti svojom glavom, jer pjesme moraju biti čim jednostavnije s čim glupljim tekstom da lakše uđe u uho, a muzički se isto zna kaj je 'radiofonično'.

ZAKLJUČAK

Glazba je snažno sredstvo izražavanja, bilo pojedinca, bilo skupine. Kroz termine tradicijska glazba, glazbena baština, poglavito se smatra da se radi o ostatcima prošlosti, no na smotrama folklora radi se o suvremenim koncepcijama i suvremenoj praksi koja ima uporište na negdašnju praksu. A tako je i sa world music ili etno muzikom. Kroz njih interpretiramo vlastito porijeklo i izgrađujemo identitet. Modernizacija 20. st. donosi promjene ne samo u živote nego i u muziku te se muzika prestaje koristiti kao sastavni dio svakodnevnice. No ona i dalje ostaje kao sredstvo komuniciranja s drugima. Danas se dostupnošću medija različiti tipovi muzike mogu lakše miješati, kombinirati. A i sami izvođači mogu prenijeti svoje viđenje glazbe putem različitih festivala do novih slušatelja, te time prezentirati kulturu i svoju zemlju. Svakako nije lako izabrati u masi izvođača kvalitetu, jer je glazbena industrija većinom vođena zaradom. Preko potražnje i potrošnje "lake" popularne glazbe pokušava se doprijeti do što više konzumenata, a nit vodilja je zarada. Folklorna glazba time gubi korak pred popularnom, jer ona nastaje u neposrednom usmenom kontaktu određene grupe ljudi, a obilježena je spontanošću i slobodom izvođenja. Ona predstavlja aktivnost samih izvođača, i postoji da bi se izvodila, a tek onda slušala. A kroz današnje vrijeme, njena bit je zapravo u izvođenju na različitim festivalima, smotrama folklora, koncertima.
Današnji mediji su od iznimne važnosti u prenošenju informacija, a i za razvoj i prihvaćanje novih mišljenja i tekovina. Pred nama stoji veliki izbor informacija, te ih možemo uspoređivati, istraživati, i pomoću njih izgrađivati sebe i nadopunjivati svoje znanje.
Europska društva donose različitost. Kroz utjecaje drugih kultura učimo i o sebi. Globalizacijom nećemo izgubiti vlastiti identitet. Globalizacija nas potiče da istražujemo vlastite korijene. Kroz glazbu možemo istraživati i druge kulture, te spojiti različite glazbene elemente u novi izričaj. Novi oblici glazbe su uvijek privlačni i potiču ljude na istraživanje i stvaranje novoga. Kod nacionalnih kultura postoji bojazan da će nestati pred dominantnim kulturama. Tako da na jednoj strani imamo ponudu sudjelovanja u globalizaciji, a time i konzumiranje sadržaja globalne kulture, a na drugoj obnavljanje vlastitog identiteta radi daljnjeg osjećaja postojanja.
Upravo različitost i složenost europskih društava u sebi sadrži izuzetno bogatstvo i izuzetne razlike - te time njegovanje festivala daje šansu da se upoznaju različite kulture. Sami izvođači su svjesni onoga što izvode, imaju ulogu prezentera svoga kraja, regije, države. Veliko je bogatstvo svake države u multiregionalnosti, jer se time pokazuje koliko je zemlja slobodna. Na identitet utječu brojni činitelji, od povijesnih, političkih, demografskih i ekonomskih, pa do kulturnih i jezičnih. On nije zadan, jednom definiran i nepromjenjiv, već je to proces koji se razvija kako se razvija društvo kroz vrijeme. Tako kroz etno muziku i globalizaciju nastaju nove, zanimljive kombinacije, koje proširuju naše vidike te time obogaćuju naš duhovni život.

marietta // 25/02/2010