Ponukana činjenicom da sam godinu dana starija, i da nedavni ulazak u tridesete označava i početak bržeg prolaska godina, bacila sam "pogled unazad", proispitivajući samu sebe, di sam bila, šta sam radila, što me i koliko oblikovalo, te dolazim do zaključka da je glazba tu imala uvelike utjecaj. Mogu priznati da sam ostala lagano šokirana činjenicom da ove godine neki od glazbenih albuma navršavaju 20 godina postojanja i da je 1997. bila prokleto dobra godina za glazbu.1997. godine izdano je more albuma koje je oblikovalo stanje svijesti glazbe za sljedeća dva desetljeća. Od The Chemical Brothersa, Bjork, Radiohead do Missy Elliot, Wu-Tang i Erykah Badu. Brzim bacanjem pogleda u knjige povijesti, '97.-a je bila jedna od rijetkih vintage-a za elektroničku, hip-hop i pop glazbu, godina koja nam je dala Atechre-ov "Chiastic Slide", Photek-ov "Modus Operandi", Carl Craig-ov "More Songs About Food and Revolutionary" koji samo grebu po površini nastalih albuma '97.

Svi oni mi još uvijek zvuče dobro, pa idemo krenuti abecednim redom, slušajući ih dok mi ne dojade:

1. Amon Tobin "Bricolage" (Ninja Tune)

Brazilsko produkcijsko čudo Amon Tobin već je 1996. potresao sa albumom "Adventures in Foam" pod nadimkom Cujo, ali "Bricolage" je samo učvrstio njegovu ostavštinu. Fuzijom prašnjavog jazza, drum and bass-a, trip-hop-a i IDM-a, "Bricolage" je još uvijek poseban, zahvaljujući Tobinovoj odmjerenosti; kad god nadolazi osjećaj da bi mješavine različitih zvukova mogle prijeći granicu, Amon je u stanju povući je. Postoji debeli razlog zašto američki gigant Lincoln koristi njegovu stvar "Easy Muffin" u svojoj reklami...



2. Aphex Twin "Come To Daddy" (Warp)

Ovo nije baš album, ali je nedvojbeno jednako važan kao i drugi napori Richard D. Jamesa, na njegovo zaprepaštenje. On je slavno odbacio tu tezu, komentirajući da je to šala, no mnogima je slušajući ovaj album to obilježilo prijelazno razdoblje za eksperimentalnu elektronsku glazbu. Zvuči više kao heavy metal ili industrijska glazba, prožeta cijevima kroz hrpu distorzije zaogrnjene promuklim death metal vokalom što je ustvari Aphexov pokušaj provokacije svojih slušaća kojih je bilo sve više i više...



3. Autechre "Chiastic Slide" (Warp)

"Chiastic Slide" je najvjerovatnije jedan od najvažnijih IDM albuma. U najmanju ruku, to je najbolji Autechreov album koji najbolje kristalizira njihov specifičan spoj eksperimentiranja plesnog podija i zvuka stotine računala u nedostatku sklada. Nastao je tijekom naleta njihove aktivnosti, jednom nogom u "Envane i Chichlisuite" EP-u , drugom nogom u albumu "Tri Repetae", koji nije bio na udaru kritike, pošto su ga opisali kao predučak i album kojem nedostaje melodije. Međutim, obožavatelji su ga uzeli k srcu i nakon nekoliko godina činilo se kao da svaki drugi IDM producent pokušava oponašati Autechre-vu nazubljenu fuziju hip-hop ritmova, podebljane linije sintisajzera i hrskave buke...



4. Biosphere "Substrata" (All Saints Records)

Biosphere-ov treći album po redu stavlja tom umjetniku etiketu koja će ga pratiti narednih dvadeset godina - "Arktički ambijent". Oblikovajući 11 otkucaja zvukovlja bez beat-a, iz oštrih vjetrova, vode koja kaplje, kreštanja galebove i strašnih, low-end bas zujanja, "Substrata" uokviruje zamrzavanje i uzvišenu ljepotu arktičkog kruga (Norveške), što je Biosphere-ova domovina. Zvukove dobiva pomoću terenskih snimaka i fine gitare koji zaviruju kroz gustu, hladnu maglu. Ovaj album je pomakao paradigmu iz svoja prethodna dva albuma, od tehno pulsa prema svijetu dubokog niza blaženstva, svijetu koji savršeno reflektira pustoš i okolinu prostranstva...



5. Björk "Homogenic" (One Little Indian)

Obilje '90ih pop albuma su pokušali apsorbirati inovacije post-rave glazbe i IDM-a, ali nitko tako uspješno ni tako vječno kao remek dijelo umjetnice Björk. Ona je provela prethodnih nekoliko godina prije izdavanja albuma, vrijeme družeći se sa Goldiem i Mark Bellom (čije produkcijske vještine dodaju trnce i "koji k.... ja to čujem"-elemente za pjesme poput "Hunter" i "Yoga"), tako da nije čudno što je "Homogenic" sletio na rub krvarenja pop granica. Ovaj album još uvijek zvući svježe...



6. Carl Craig "More Songs About Food and Revolutionary Art" (Planet E)

Od svog nastanka techno je imao nezgodan odnos s formatom albuma. Nije da nema tehna u punoj duljini, ali ti full-lenght albumi će rijetko uhvatiti svestranost ovog žanra, njegov izgled i dubinu bez da izgube iz vida plesni podij. Carl Craig je jedan od rijetkih umjetnika koji je uspio slomiti formulu, a "More Songs About Food and Revolutionary Art" još uvijek stoji kao jedan od potpornih stupova žanra. On je to uspio vrlo jednostavno; spajanjem točaka prvog vala Detroit techna, ranim eksperimentiranjem IDM-a Velike Britanije i pionirskim dub varijacijama produkcijskog tima (i label-a) Basic Channel. Ovo je savršen snimak bezgranične kreativnosti techna u 1997. i stoji kao umjeren podsjetnik na lijenost koja karakterizira sam žanr onog doba, kada je bio usvajan od strane Europe. Ovo je tehno!



7. The Chemical Brothers "Dig Your Own Hole" (Virgin)

Big Beat žanr lagano postaje stariji, bez sumnje, do 1997. bio je praktički psovka, ali tada se sve mjenja jer "Dig Your Own Hole", ambiciozan drugi album "The Chemical Brothers-a" rafinira elementima koji su njihov debut album učinili uspješnim. Tako dobivamo savršeno formiran elektronski pop album koji se spaja sa novom generacijom obožavatelja. Sa svojim robotskim ritmom i ponavljajućim basom, ovaj album je neumorno manijakalan u svojoj jednostavnosti.



8. Daft Punk "Homework" (Virgin)

Na svojem nikad istinski boljem debut albumu, Guy-Manuel de Homem-Christo i Thomas Bangalter zgnječili su dva desetljeća klubskog utjecaja (što su i nabrojili u pjesmi "Teachers" ) u album koji je anarhično lukavo pop oružje za koristiti na plesnom podiju. Ovih dana roboti su poznati po svojem glatkom studijskom perfekcionizmu, ali sa "Homeworks" albumom smo dobili u svakom slučaju kotač pokretač...



9. Drexciya "The Quest" (Submerge)

Nakon zasijavanja indicija o Drexciya mitu u nizu zagonetnih EP-ova, album "Quest" razbistruje Detroitski elektro duo, te se manifestiraju kao jasna vodena vizija. Oni izbjegavaju pažnju medija i medijski popratni fokus na osobnost, te se usredotočuju na Afrofuturistički mit (vidi wikipediu). U kratkim zabilješkama otkrivaju da ovaj album opisuje Drexciya-u, podvodnu zemlju naseljenu nerođenom djecom trudnih Afričkih žena koje su bile bacane sa brodova punih robova; djeca su se prilagodila podvodnom disanju u utrobama svojih majki. Mit je izgrađen djelomično na knjizi Paul-a Gilroya " The Black Atlantic: Modernity and Double Consciousness" (1993.)



10. Erykah Badu "Baduizm" (Kedar / Universal)

"Baduizm" je mjerilo za neo-soul. Nakon D'Angelo-vog "Brown Sugar" i Maxwellove "Urban Hang Suite", Erykah Badu unapređuje futuristički atavistički žanr i to ukorijenjen u politici. Album je dakako ukorijenjen u ljubavi, ali postoji veća slika kojom se Badu u ovom albumu bavi. Postoje obilježja kroz cijeli album i to je posebno prisutno u pjesmi "Next Lifetime". Pjesma je epska u svojoj suštini- ne oda onome koji je otišao, nego onome koji nikad ne bi mogao biti. Videospot je taj koji je ovu pjesmu učinio da govori o težnji za nečim radikalnim. Ako je Björk svjetionik ženske kreativne moći kroz objektiv nečega van ovoga svijeta, onda je Badu njezina preslika kroz indigo papir, koja nam pokazuje drugu stranu svijeta u kojem živimo. Ona je bila na snazi glazbene scene već dva desetljeća, ali njenu pravu snagu susrećemo u ovome albumu. Album je izašao 11.02.1997. :)



11. Janet Jackson "The Velvet Rope" (Virgin)

Vrlo je jednostavno govoriti o Janet Jackson u floskulama, od snažnih tema u njenom albumu "Control" do nevjerojatnih koreografija koje koristi kroz su svoju karijeru, međutim "The Velvet Rope" odvaja Janet od etikete najipresivnije pop zvijezde današnjice, te je čini jednom od avanturističkih i hrabrih zvijezda. Ona istražuje depresiju i traumu, kao i širi spektar seksualnosti što je sve zajedno tada pogurnulo granice te vrste glazbe. Jackson opisuje album kao njezn najveći osobni rad koji je razvijala kroz cijeli njen život. Kaže da je u njemu izneseno suočavanje sa boli kojoj nikad nije htjela pogledati u oči. Istraživanjem po pitanju nesigurnosti i samopouzdanja, dolazi do zaključka da se svatko barem jednom nađe na "krivoj strani" baršunastog užeta zbog rase, socijalnog statusa, dobi ili nekog drugog razloga. Album je svakako vrlo inovativan, te je prožet višestrukim žanrovima.



12. Missy Ellliott "Supa Dupa Fly" (Elektra)

Članica "Swing Mob"-a, ljuljačke inkubatora rap-a i R&B-a, (koji je uključivao i Timbalanda i pokojnog Static Majora), Missy je uzela čaroliju koja ju je sijala na umjetničkim stazama, te je pretvorila u jednu od odvažnih debut albuma rapa. Njezini glazbeni spotovi su i dalje bez granica, dok je njena glazba vizualna i bez tih glazbenih spotova. To i najavljuje Busta Rhymes u introu albuma gdje kaže "historical event is about to unfold". Taj povijesni događaj nije bio samo umjetničko ostvarenje, nego i pobjeda za čudake. Sama je i komentirala da ;"ne postoji puno ljudi koji misle toliko ludo i čudno kao i ja". Album sadrži elemente alternativnog hip-hopa, samog hip-hopa, dance-a, R&B-a i soula. Lirski sadržaj otkriva njezine komplekse, kreativnu i izazovnu raspravu o ženstvenosti; njezinu potrebu za poštivanjem, te ispunjavanjem intimnosti sa svojim ljubavnicima i prijateljima.



13. Mogwai "Young Team" (Chemikal Underground)

Young Team označava Mogwaijev najsavršeniji izražaj, zvuk benda eksperimentira s idejom dok je još potpuno svježa, uzimajući iskrivljena melodije Slint-a, te ih utapa u poplavi gitara Sonic Youth-a. Rezultat je jedan od najglasnijih i najboljih albuma cijelog desetljeća!



14. Moodymann "Silentintroduction" (Planet E)

Dvadeset godina kasnije, glazbeni fanovi dance glazbe su itekako svjesni tko je Kenny Dixon Jr., zvani Moodymann. On je već dugo graditelj house glazbe- pionir goreće underground plesne glazbe u licu komercijalizacije koja je prijetila ugroziti cijelu scenu. Album je stavljen zajedno sa mnogim njegovim 12" singlovima na vlastitom labelu i još uvijek stoji kao jedan od njegovih najbitnijih dokumenata koji obuzima gripozno razdoblje house glazbe pritom ilustrirajući Moodymanov sirov i prirodan stil produkcije.



15. Photek "Modus Operandi" (Virgin)

U 1997. godini drum and bass je bio prilično nedodirljiv. Elementi hardcorea su se vukli iz hedonizma rave doba kroz oblak dima i bijašu razmotreni kao žanr povezan sa jungle-om, ali više određeniji - što ga čini još ukusnijim za mainstream slušatelje. Daleko od grubog, razigranog junglea, koji je došao prije, "Modus Operandi" je pedantan album produciran s preciznošću. Photek ispunjava praznine između kickova i snareova sa sample-ovima kiše i snimaka sa polja, stvarajuči atosferu koja je mračna i misteriozna, istovremeno ne pretjerivajući s njom.



16. Portishead "Portishead" (Go!Beat)

Svaki Portisheadov ulazak u njihovu suviše kratku diskografiju je 10/10 klasik. Njihov istoimeni drugi album, pogledavajući unatrag, je paranoidna sjena prisilne radosti koju 1997. nosi erom "Cool Britannia-e" i "Things Can Only Get Better". Album je nikotinom umrljana melodrama, slijed filmskog sna u kojem se čuje sirena Bondovih tema i Morriconeov zvonak zvuk koji susreću hip-hop pauze i gramofonsko scratch-anje stvarajući enigmu - album pun tajni koje nikada ne mogu biti otkrivene.



17. Prodigy "The Fat Of The Land"

Neki stavljaju "The Fat Of The Land" album u kategoriju "bolje single-ovi, manje konzetencije", ali ne slažem se s time, jer smatram da su singlovi koji su definirali ovaj album , također i definirali sam Prodigy. Napravili su oni oštre i neumoljive freaky pjesme poput "Firestartera" i ludila u prvom licu video spota "Smack My Bitch Up", te atmosferske i energične stvari "Breathe" (koja mi je bia najcool pjesma koju sam čula kao trinaestogodišnjakinja), međutim ovim albumu je Prodigy zaista ostavio svoj trag.



18. Radiohead "OK Compter" (Parlophone)

Vrhunac Radioheada kao gitara-benda je "OK Computer", album koji je uzeo paranoju iz spavaće sobe njihovog drugog album "The Bends" ,te je dignuo visoko u nebo, predstavljajući tjeskobu benda sa činjenicom da dolazi kraj stoljeća. Svaka riječ zvuči bolno iskreno, svaka nota dolazi iz srca, dok njihovo korijenje se formira u svijetu čelika, stakla, memoriji računala i same paranoje.



19. Notorius B.I.G. "Life After Death" (Bad Boy)

Objavljen samo nekoliko tjedana nakon što je The Notorious B.I.G. ubijen, ovaj album je zabrinjavajuće dalekovidan, te jedan od najimpresivnijih napora dvostrukih albuma, posebno za nekoga tko je tako mlad u karijeri. B.I.G. bi imao 24 godine, kada je album objavljen. Ploča je puna njegovih kreativnih isječaka, divljih disertacija i lirske spretnosti prikazujući ga kao pokretača koji može učiniti sve.



20. Wu-Tang Clan "Wu-Tang Forever" (Loud)

Ovo je njihov drugi album, izdan kao dvostruki album, te produkcijski se razlikuje od prvoga, koji je bio minimalistički, po RZA-inim uključivanjem žičanih instrumenata, teških synth tonova, te sample-ovima starog kung-fu-a. Također ubacuje tehnike rezanja i ubrzavanja soul sample-ova, pa oni zvuče neuobičajeno visoko piskavi. Skupina pokazuje duboku zrelost, govoreći o zamkama životnih poroka i oštre stvarnosti života velikog grada, kao i manje glamuroznu stvarnost nasilja koju grupa često paradira.

mateja // 27/02/2017