Silom prilika na nekoliko dana ostao sam bez zvučnika u stanu. Sve dobre slušalice sam posudio ili poklonio i nemam na čemu slušati muziku. Osobno mi to veoma teško pada jer muzika mi je na dnevnoj bazi potrebna gotovo jednako kao i hrana. Ako ne slušam nikakvu glazbu preko dana, na večer se osjećam loše.
Domaće radio stanice, izuzev Radio Studenta ili povremeno 101-ce otkako su se pomladili, muziku sa radija uglavnom ne mogu ni smisliti. Kad se samo sjetim bivše firme gdje sam bio maltretiran glazbom sa Antene. Kako pobogu taj princip medija može opstati unatoč takvom izboru glazbe i informacija, koja se uz sve to ponavlja barem pet puta dnevno. 24/7/365!?
No, mislio sam u principu reći kako na slušanje glazbe putem radija a pogotovo tv-a, kojeg ne palim po godinu dana i ne znam ponekad mjesecima niti kamo sam spremio daljinski, ne potrošim niti 10% sveukupnog vremena potrošenog na to. Sve ostalo odnosi se na to da putem preporuka ili sam (u oba slučaja internet rulez) dođem do nekog kvalitetnog albuma prije ili kasnije.
A kako se sad desila situacija da mi na dva tri dana jedni dovoljno snažan zvučnik za bilo kakav zvuk jest onaj na tv-u, upalio sam TV. TV je što se mene tiče apsolutno nepotrebna stvar, nepotrebnija od radija barem za duplo ako se uzme u obzir program kakav nam se prezentira na javnoj i manjejavnim/''tuđe-domaćim'' televizijama. Kako ovo vjerojatno neće čitati naše bake i djedovi (tko ih ima) kojima je tv u tim godinama dovoljno zanimljiv, ovo niti nije tekst koji se odnosi na njih. Ovo se odnosi na onaj dio puka koje je očito toliko veliki konzument šarenog i zatupljujuće zapakiranog masovnog otpada, da nam velika većina bilo kakvog javnog medija, tv-a, radija, interneta ili tiskovina, uglavnom prezentira isti drek. Nisam mislio skretati s muzike ali kad sam već tu, da samo spomenem. Više kao da ne postoji nikakvo mjerilo kakav materijal bi se trebao prezentirati, kakve kvalitete, vjerodostojnosti i koječega ostalog što fali. Skupina nekoliko najposječenijih domaćih portala broji neshvatljive postotke pojedinačnih posjeta njihovim stranicama. Čini mi se čak možda da to ide i po principu, čim gluplji - to bolji. Za ne vjerovat.
Objavljuju se gluposti nemjerljivih razmjera, neistine, kradu se autorski tekstovi, plaćaju raznorazne propagande koje truju i ovako zamućene hrvatske mozgiće, podmeću se svađe, ljudima se uništavaju životi, krade ih se, ismijava ih se. Živi Texas. To je samo što se tiče tih nekoliko najposječenijih domaćih internetskih portala. Da ne spominjem na kakve su tek stvari spremni oni koji sjede u dubljim foteljama javne i ostalih televizija (više/manje).
Svakako da ima i kvalitetnog programa, ali on je isto kao i kvalitetna glazba na tv-u i radiju veoma slabo zastupljen. Mislim da je problem domaćeg medija u tome što funkcionira po principu TBF-ovog stiha, ''Kad se jednom krene, teško je stati''. Trenutno za sve te gluposti svi mi na ovaj ili onaj način dajemo pare a oni nisu toliko glupi da ne bi prodavali smeće i maglu ako se jebeno dobro prodaje. Osobno nisam dovoljno star da govorim kako je to bilo nekad ali ono čega se sjećam, nije izgledalo tako loše. Bilo je smeća i tad, no puno manje je to smeće značilo, jer ga je puno manje i bilo.
Danas se, ako gledamo samo na glazbu, na glavnom meniu nalaze razni Pitbulli, Bieberi, i kojekakve polugole cicate barbike ili ti ga američke cajke dok kod nas prevladava ekvivalentni domaći treš. Uz tek rijetke radio ili tv emisije koje promoviraju ili imaju poneki isječak o kvalitetnim glazbenicima i bendovima od kojih domaća alternativna scena danas gotovo vrije, tu je gomila strane i domaće glazbe koja joj kvalitetom ni u kom pogledu ne može parirati.
Znanstveno je dokazano kako slušanje kvalitetne glazbe razvija moždane vijuge i čini nas pametnijima ali sve se bojim da nas isto tako plitka i glupa muzika zatupljuje i čini nas glupljima.
Glazba je na kraju krajeva i jedan od faktora koji utječu na to u kakve ćemo se osobe razviti a u nekim slučajevima, npr. u osnovnoj, srednjoj pa čak i kasnije i sa kakvim ljudima ćemo se družiti.
Kako mi je tv bio upaljen paralelno s pisanjem ovog teksta, razne stvari su mi padale na pamet gledajući taj noćni glazbeni program. Sve te sise, guzice, pare, masni ili nabildani likovi, treš, kič i štošta još, tjeraju van ono najgore iz klinaca, a njima je taj dio programa bio i namjenjen.
Nedavno, kad sam se sa koncerta u Močvari oko 3 ujutro pješke vraćao prema Savi, na okretištu je u to vrijeme bila poprilična gužva. Klinke su hodale bose po cesti u najlonkama, pijane noseći štikle u rukama a jedna ih je imala i obješene oko vrata. Pijane isto kao i klinci, bahati i nekulturni do maksimuma. Kad smo sjeli u tramvaj za novi zg, cigare se unutra pale kao da je to neko ne pisano pravilo. Cuga se sve, od najtreš vina i rakije pa sve do đekija. Neke cure sjedile su nasuprot mene gotovo gole a nemaju po mojoj procjeni još niti petnaest godina. Zanimljivo, nikad, pa niti kao klinac, nisam vidio takvu koncentracije mlade i malo manje mlađe sirovine na nekom od koncerata koje već više od 15 godina posjećujem i po nekoliko puta mjesečno. O tome kakvi zvuci prevladavaju na okretištu na Savi mislim da ne trebam govoriti.

I na kraju.. možda je sve na trenutke zvučalo malo ljuto, ali u principu nije tako. Kad bi me sve to toliko iritiralo vjerojatno bi završio na Vrapču, tako da je ovo čisto sagledavanje situacije s moje strane. Također nije ni zbog toga da bi možda nekog natjeralo da o tome razmisli kad većina ovo niti ne čita. Ili? Da bi se situacija promjenila na bolje potrebna je cijelokupna promjena svijesti o životu, ali ne ona pojedinaca, nego svih. Mediji su po meni velika osobna karta i pokazatelj kulture nekog društva a mi na toj karti izgledamo veoma veoma ružno, i što je još gore, nismo sami u tome. Prijeti li nam ''The rise of the idiots''?

mario m. // 11/12/2012