Zagrebački rock-band The Subway Dogs djeluje od 1992. Jezgru grupe sačinjavaju braća Zoran i Aleksandar Stajčić, koji su, ako isključimo bubnjeve, "glavni krivci" za zvuk grupe, tekstove i glazbu. The Subway Dogs potpisuju dva albuma, nastupni iz 1994. na kojem je bubnjeve svirao Chaka - kasniji član Majki, te "Alive" iz 1997., oba izdana za Croatia Records. S pjesmama New Jack, Liar, Alive i Sprigtime The Subway Dogs su svojevremeno zauzimali visoka mjesta na Hit depo-ovim ljestvicama. Danas je u bandu na bubnjevima Tino Baričić, a grupu očekuje skoro objavljivanje novog albuma "Beautiful Animal" - stoga smo elektronskom poštom uputili nekoliko pitanja Zoranu Stajčiću, pjevaču i basistu grupe.

Kako je moguće da band s dva izdana albuma za Croatia Records ostane relativno nepoznat u hrvatskim okvirima?
Izgleda da kod nas ljudi ne vole da se netko ponaša kao da je na zapadu pa takve ignoriraju u startu. Baviti se glazbom i pri tome na engleskom skoro svako smatra hendikepom, jer od kada postojimo slušamo pitanje: "Kada ćete prijeći na hrvatski?", kao da će se onda dogoditi boom neslućenih razmjera. Glazbom smo se počeli baviti iz gušta i ljubavi prema njoj, to je jedini imperativ kojem smo se se pokoravali do sada, a mislim da će tako biti i ubuduće. Sigurno je da neću svirati nešto od čega mi je zlo, pa makar to nosilo i neke novce. Ukratko, tvrdoglavi smo da ostanemo na svome putu, valjda je to razlog.

Da li ste imali kakvu praktičnu korist (koncertnu, financijsku) od albuma pod okriljem našeg "najjačeg" izdavača?
Da. Da mi postavite prvo pitanje na osnovu toga. Mislim da su drugi rekli dovoljno o benefitima Croatia Records-a. Sve što smo napravili, napravili smo sami, oni nisu znali što će s nama jer se nismo nikako uklapali u njihovu "furku", i obratno. Koncerata je bilo i ima ih još uvijek, financije su proporcionalne slavi.

Gdje ste i kako snimili novi materijal nazvan "Beautiful Animal"?
Album je snimljen u Castlesound studiju u Zagorju, producent je bio Danijel Drakulić, studio smo birali samo po jednom kriteriju: da je dovoljno velik da cijeli bend stane unutra i snima uživo. Nasnimavanje kao način rada nam nije odgovarao jer smo tako već snimali prije i obično nismo bili zadovoljni. Mislim da rock bend mora snimati uživo jer je to jedini način da se "uhvati" feeling, a također je i iskreno jer je to "no lies" priča. Kod nas svi kukaju na lošu tehniku, a rijetko tko obraća pažnju na to što svira i da li to uopće valja. Produkcija je make-up koji ima svojih ograničenja jer ne može napraviti virtuoza od nekoga tko to nije. Album je sniman analogno i nema nikakvih kompjuterskih intervencija, sve je odsvirano i otpjevano. Atmosfera na snimanju je bila u najmanju ruku fantastična jer je Danijel također uložio 100% vlastite kreativne energije u rad na albumu tako da inspiracija benda nikad nije bila bolja. Bez obzira na komercijalni odjek albuma tvrdim da je ovo najbolji album The Subway Dogs-a do sada. "Beautiful Animal" je naziv koji dočarava atmosferu koja je vladala za vrijeme njegova nastanka, dali smo sve od sebe, ali o odjeku ne mogu za sada reći ništa jer još nije u dućanima.

Imamo dojam da bi se selekcijom pjesama mogao koncentrirati vrlo kvalitetan album… Da li je to do sada prepoznato od strane izdavača?
Mislim da ne razumijem dobro ovo pitanje. Da li ciljate na to da je album predugačak, ili mislite na selekciju pjesama s prethodnih albuma? Općenito mislim da ne postoji predugačak album, jer svako može birati koje pjesme će slušati ili ga ugasiti nakon određenog vremena. Uostalom nije nas bilo na sceni s novim materijalom od '97. - zar trebamo objaviti maxi singl s 6 pjesama nakon toliko vremena? Album je kompaktan i dugačak koliko treba.

Može li se generalizirati vaš glazbeni izričaj, ili navesti imena grupa za koje smatrate da su "utjecale" na vas?
Teško mi je sam sebe generalizirati, naravno da muzika koju volimo utječe na nas i naš autorski rad. Osobno se smatram manijakom u skupljanju CD-a, pratim istovremeno skoro sve pravce u rocku, volim blues i jazz, jednostavno živim s glazbom. U posljednje vrijeme najviše slušamo The Mars Volta, BRMC, Muse, DMB, Neil Younga, Zappu, The White Stripes, Pearl Jam, India Arie, Coldplay, Audioslave...

Gdje ste nastupali ove godine, koji su vam najznačajniji i najzanimljiviji koncertni nastupi općenito u karijeri?
Bilo je 5-6 svirki, nešto solo, nešto festivali, uglavnom ugrijavanje reklo bi se. Najzanimljiviji su kada odsvirate najbolji koncert u životu pred 5 ljudi i svi sretni kao mala djeca, jedan moj prijatelj je rekao da previše ljudi sve pokvari, nekako sam počeo vjerovati u to ha ha...

Postoji li, po tebi, hard-rock scena u Hrvatskoj, tko je sačinjava i ima li svoju publiku?
Dvije najčvršće scene u Hrvatskoj su estrada i demo scena (gdje i mi taborimo), svaka daljnja klasifikacija je fikcija. Publika je nestalna, kod nas ljudi izlaze par sezona i to je to; ako nisi non-stop na stageu ili "telki" - za 6 mjeseci si teški zaborav.

Da li vam je udruga 1nuMSG (http://1numsg.motorpeople.org/) do sad pomogla na bilo kakav način i opravdala svoje postojanje?
Da, entuzijasti su najbolji ljudi na svijetu, u udruzi smo svi takvi na svoj način, uostalom, trudimo se biti povezani i na taj način se pomagati. Scena je mala i okrutna, želimo to promijeniti.

Tko je sve tijekom postojanja grupe svirao u bandu i da li ste ostali u kakvim kontaktima s bivšim članovima?
Mijenjali su se uglavnom bubnjari, s Chakom smo počeli, s Ivanom snimili "Alive" i koncertirali par godina, Tino je u bandu već dvije godine, rezultat je "Beautiful Animal". Nije nitko nikoga "zaj…" za veliku lovu pa smo i dalje u dobrim odnosima, ha ha…

Što trenutno slušaš ili smatraš vrijednim slušanja na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Na hrvatskoj sceni Gloft su mi najviše po mjeri, mislim da je to svjetski band koji se (ne)sretno rodio na ovim prostorima.

okhrk // 04/11/2003