Oko grupe Pips chips&videoclips postoje uglavnom kontradiktorna mišljenja: - ljudi ih ili vole ili ne, sredine kao da nema. Na sličan način se odnose i prema Dubravku Ivanišu, njihovom pjevaču, skladatelju, tekstopiscu i "glasnogovorniku". Nakon 11 godina rada i postojanja na hrvatskom medijskom prostoru i 5 albuma iza sebe, Dubravko je samovoljno prestao biti Ripper i snimio neočekivano intimističku ploču "Drveće i rijeke" s gotovo novom garniturom glazbenika. Osoben, ponekad lagano kontradiktoran i "narogušen" u javnosti s jedne, a ipak dosljedan, svojeglav, te iznimno zanimljiv i argumentiran u svojim razmišljanjima - s druge strane, uz preporuku Ivone (hvala!) iz MENART-a, Dubravko se odazvao na nekoliko pitanja za RTV Varačdinec:


Iako su od objavljivanja albuma "Drveće i rijeke" prošla četiri mjeseca i iako si u snimljenom razgovoru za medije rekao da je album "Drveće i rijeke" za Tebe več nakon izlaska bila završena priča, priroda posla kojim se baviš zahtijeva vračanje na album kao djelo, osvrtanje, stalno preispitivanje, i ponovno definiranje tog istog djela. Kada bi se vratio unatrag, bi li na ili oko albuma "Drveće i rijeke" išta promijenio?
Rijetko imam valjano opravdanje za nekakvo vračanje u prošlost i eventualno naknadno popravljanje stvari. Večinom je to obično gubljenje vremena. Vrijeme jest ono što je SADA i treba se na to fokusirati, jer upravo sada radimo greške kojima čemo zapišati svoje postojanje. S druge strane, kako je mnogo novih ljudi u bandu koji skidaju pjesme s prijašnjih albuma, več 5 mjeseci intenzivno slušam njihove interpretacije interpretiranih interpretacija. Nekad je to zabavno, a večinom strašno zamarajuče. čelim zapravo reči da, srečom, niti jedan album koji sam radio nije genijalan, a opet, toliko sam se njima bavio da sam več u toku samog rada mogao imati distancu od pjesama i priznati si njihove manje ili veče limite.
Bio si otvoren i iskren kada si na Internet stranicama predočio čitateljima veliku večinu recenzija koje su bile objavljene povodom izlaska "Drveća i rijeka". Kako objašnjavaš podijeljenost mišljenja kritičara i koja od recenzija najbolje oslikava ono što "Drveće i rijeke" (po) Tebi jesu?
Bit ču opet iskren; u vrijeme objavljivanja recenzija nije mi se pisao dnevnik, pa sam time "tankirao" vlastitu obavezu. Ne pamtim što su pisali, pamtim samo svoj utisak da je večina njih ljuta ili uvriječena što smo napravili ploču kakva je. Zapravo, više su se bavili i razračunavali sa mnom nego što su slušali. Ok, pamtim da je Aleksandar Holiga napisao nešto što moče samo čovjek koji muziku voli, do te mjere da ga uopče ne opterečuje tko je za to "kriv" ili ne. Ostali bi me na trenutak znali i nasmijati. Ne smiješ ih shvačati ozbiljno, obično je to alarm da si skroz popizdio.
"Ja toliko toga ne znam da si ne mogu dopustiti privilegij da to tako i ostane."
Smatraš li da je album temelj za nadogradnju svakodnevnog rada na nečem večem, širem, globalnijem, kao što je recimo bogato sadrčajan, aktualan i svestran prostor "multikulturalnog sadrčaja" www.pipschipsvideoclips.com , jer, mišljenja smo da se PIPSI ne mogu sagledavati samo kroz izdane albume?
Ne, albumi ne moraju nučno biti temelj nečeg globalnog, tek, mogu biti povod, a web site je samo mjesto okupljanja uzrokovano tim povodom. Pipse danas svakako treba sagledavati kroz izdane albume, a moj pokušaj da sudjelujem u stvaranju neke vrste nadogradnje (pri tom nemam jasnu viziju čega točno!) tek treba odjelotvoriti. Močda čemo za pet, šest godina razgovarati o prvim vidljivim rezultatima. Danas je moja inicijativa još u pelenama.
Nedavno su stranice i redizajnirane, simbolizira li ta promjena i početak jedne nove priče u čivotu pcvc?
Ha, ha, vidi, taj redizajn na koncu moče ispasti i po onoj "isto sranje - drugo pakovanje", ne bi to bilo ništa novo, zar ne? Močda je uzrok svemu što sam odlučio da se uslijed sveprisutne kompletne bijede duha aktivno pobrinem za sebe samog; naime, kao ni večina, ni ja nisam otok - vjerujem da postoje ljudi s kojima se mogu razumjeti i s kojima mogu stvarati, a da nučno nisu muzičari i nisu članovi mog banda. Ponavljam, ja toliko toga ne znam da si ne mogu priuštiti privilegij da to tako i ostane. Generalno, svijet medija nudi mi menu na kojeg se mogu samo izbljuvati, a pritom se dešava da mi ispred nosa proču ljudi vrijedni divljenja, i što je krasno - potpuni anonimusi. Načalost, anonimnost je preduvjet da nešto valjaš, čast iznimkama. Upravo čemo i te neke "iznimke" aktivno uključiti u Klub.
"Ja se stvarno nikad neču popraviti"
Močda je najzanimljiviji i najintrigantniji dio www.pipschipsvideoclips.com svijeta Dnevnik kojeg redovito vodiš i koji je dosta često i tema na vašem forumu. Ti kačeš da Dnevnik vodiš ponajviše poradi sebe samoga, a opet, čitatelji u njemu pronalaze itekako zanimljivo štivo. Godi li Ti činjenica da Tvoja intimna razmišljanja dolaze do srca nemalog broja ljudi, kojima je Dnevnik uvijek zanimljivo štivo koje se čeljno iščekuje?
Ako tragate za istinom, čivite svoj čivot i ne tratite svoje vrijeme čitajuči moj dnevnik. On gubi smisao svaki puta kad "propustim" reči nešto od čega bi vam se dizao čeludac, iz ovog ili onog razloga. U svojoj demistifikaciji ja imam granice, a granica je da istinom u priču ne uvlačim bliske ljude koji bi zbog toga mogli biti, recimo to tako, nesretni. Rezultat svega je da ako "preskačeš", vrlo je vjerojatno da češ se u jednom trenu nači oči u oči s nekom posljedicom kojoj na vrijeme nisi opisao uzrok. Dnevnik ne pišem da bi nekoga zabavljao, nego da ne bi zaboravljao. Jednog dana ču u knjizi napisati baš sve.
Jesi li Ti i glavni kreator/koordinator sadrčaja na Internet stranicama, čovjek koji odlučuje hoče li ili neče nešto biti objavljeno, čije pjesme i članci mogu van, kao što, prema vlastitom priznanju, unutar rada grupe pcvc slušaš sve savjete ali na kraju odlučiš po svome ?
Da, ja sam jedini "in charge", za sada. U vrlo skoroj budučnosti, kako su se neki likovi sa sitea pokazali sposobnima i imaju ideje, podijelit ču s njima posao, bolje reči - prostor. To nisu ljudi iz banda, a to je i naš največi dobitak. Bandu je najčešče zlo kad čitaju moj dnevnik jer sve što imaju priliku pročitati več im je ili odavno poznato ili ne mogu vjerovati da "tajne" povjeravam lopinama. Ja se stvarno nikad neču popraviti.
Misliš li da svojim odnošenjem prema medijima (tračenje odrečenog prostora u novinama, tračenje novinara s kojim češ razgovarati, odbijanje davanja razgovora, …) s jedne strane, te rječitošču i pomno ispričanim a vjerujem i iščitanim odgovorima s druge strane, na neki način sam "lektoriraš" pravopisanje - prvenstveno o svojem radu i radu pcvc, a nadalje i u širem novinarsko -izdavačkom kontekstu, te koliko je to u medijskom radu bitno?
Mislim da je ključan pojam tzv. profesionalizam. Profesionalac se za svoj posao školuje i ima sposobnost to znanje opredmetiti. Teško mi je pristati na uvjete u kojima samnom razgovaraju analfabete, a "prevode" me tipovi koji ne bi poločili hrvatski jezik u višim razredima osnovne škole. Opasno je što se i u novinarskoj i artističkoj poziciji zna multiplicirati frustracija, pa je šum u komunikacijskom kanalu pregolem. Nikako mi nije cilj često biti u medijima, koliko se god to negativno odračavalo na komercijalnu poziciju banda. Uostalom, večina ljudi koje svakodnevno zatičemo na duplericama i u prime timeovima su idioti i ne čelim im praviti društvo. Onaj tko čeli nešto znati i naučiti čita knjige, a ne visi pred telkom.
U konačnici, sve što sam ikada rekao u medijima ne vrijedi ni pišljivog boba, uz sav moj trud. Bitno je biti simpatičan tamo nekoj babi, tamo nekoj klinki, tamo nekom uredniku...sve je otišlo kvragu kad sam shvatio da mi se, ako je taj kriterij najvačniji, sve gadi. To je ujedno i bila platforma da se počinjem postavljati kako treba i kako čelim, u suprotnom se moče jedino desiti da me medijski nema, a to uopče nije strašno.
"Sad sam opet na početku"
Noviju povijest grupe pcvc obilječio je definitivan razlaz - što se tiče rada u bandu - sa večinom starih, dugogodišnjih članova. "Postava se mijenjala" - rekao si jednom prilikom (http://www.dopmagazin.com/). Osječaš li u toj "mijeni" veču autorsko - izvočačku slobodu i fleksibilnost za daljnji rad ili bi ti drače bilo da je drugačije?
Naravno, permutacije se uvijek dešavaju zbog nezadovoljstva. Ljudi često ne osvještavaju zašto su, zbog čega su nesretni. Tako im bijeg postaje sudbina, a to je horror. Zanimljivo, ja nikad nisam bječao ni od čega, ne zato što sam neustrašiv, nego stoga što prezirem bijeg - smatram ga vlastitim porazom. Naime, sretnim me čini trajanje, sam put, naravno, ukoliko vjerujem da ima smisla. U suprotnom, počinjem histerizirati shvačajuči da ko Sizif dičem kamen tik do samog vrha, a onda se skupa s njim stopoštam na dno. Prevedeno, bilo bi divno da su neki mogli uvidjeti kako smo u prvih 10 godina napravili nešto vrijedno, očito ne i vrednovano, i da je valjalo ostati, a ne pobječi. Ovako, sad sam opet na početku, nije floskula. Svakodnevnica mi na to ukazuje i, načalost, ne mogu samog sebe preskočiti, niti vagone odjednom povuči pet godina unaprijed.

Koncerti bi trebali biti (uz dobru financijsku potku) vačni za čivot grupe, ljeto ste - uz izuzetak koncerta u KSET-u - prosvirali na pozornicama festivala (EXIT, ZG OPEN AIR, … nekoliko koncerata je otkazano… Što pcvc po planu koncertriranja spremaju na jesen? Jesu li dozrijele ideje i okolnosti odlaska izvan granica RH?
Kako ovo čim se bavim ne smatram poslom, tako su i bilo kakvi planovi s tim u vezi vrlo labave konstrukcije. Konkretno, od listopada bi trebali proči petnaestak gradova od Maribora do Beograda u okviru, uslovno rečeno, turneje. No, to je sve još u povojima. Iskreno, potreban je ogroman trud za ostvarenje i najmanjeg koncertiča Pipsa. Mi smo, istini za volju, malo kome potrebni. Moče zazvučati egzibicionistički, ali - stvarno slabo marim za to! Na kraju balade če se raditi rekapitulacije, a do tada treba vjerovati....što drugo preostaje?
Hvala na razgovoru, čelimo Ti sretnu budučnost u privatnom i poslovnom čivotu i lijepo Te pozdravljamo!

okhrk // 04/09/2003