Zorana Predina dragog nam slovenskog multiumjetnika, čovjeka koji je tolike godine nakon Novog Vala, unatoč sve primjetnijim sijedim vlasima, s lakoćom zadržao šarm, duhovitost, šarolikost, osobnost i svježinu vlastitog glazbenog izražavanja doista nije potrebno posebno predstavljati. Zoran je nedavno u izdanju KUD "Levi breg" objavio svoj novi solo-album "Strup za punce". Zahvaljujući Bobi Kovač iz Dancing Beara, CD smo dobili odmah po objavi, a na molbu za e-mail razgovor za Reflektor, Zoran nam je, unatoč neprestanim koncertima i stalnim putovanjima, ekspresno uzvratio "sa velikim zadovoljstvom". Ujedno, to je i prvi interview Zorana Predina za neki od hrvatskih medija po objavi albuma.

Možeš li nam za početak svojim riječima prevesti, odnosno objasniti naslove pjesama "Strup za punce" i "Življenje ni potica"?
Dakle - Strup za punce u direktnom prijevodu "Otrov za djevojke" je onaj frajer kojima žene ne mogu reći ne. Moja pjesma pjeva kako zavidim neodoljivoj ljepoti naših latino pjevača. Život nije kremšnita moglo bi se prevesti Življenje ni potica. To je zezanje na temu "Samo jednom se živi".
Na omotu tvog novog albuma "Strup za punce" navedeno je da je sniman od studenog 2001 do lipnja 2003. Izgleda da vam je bilo vrlo ugodno nalaziti se i snimati tako dugo, ili ste možda težili perfekciji ili su tome neki drugi, nama nepoznati razlozi?
Klavijaturist i glazbeni producent je vlasnik studija, tako da smo imali neograničeno vrijeme za boravak u studiju. To je veliki luksuz.

Čija je ideja ime tvog pratećeg sastava "Žive legende" i kako bi ih najkraće predstavio?
Predstavljajući basistu, legendarnog Buldožera, dr. Andreja Veblea, palo mi je na pamet, da su i svi drugi legendarni u svojim karijerama. Bezget je najinovativniji gitarist, Ženko je aranžer, tonski majstor, i vrlo dobar pijanist, Mureškič je No.1 percussionista, Leitinger je svjetska zvijezda, Modrinjak na bubnjevima je legendaran po kuhanju nemogućih jela i tako dalje.....

Prema nama dostupnim podacima, album je u slovenskoj javnosti bio očekivan s velikim nestrpljenjem. Kakvo je tvoje osobno zadovoljstvo učinjenim sada, s malim vremenskim odmakom od izlaska albuma, a kakve su reakcije javnosti, uključujući kritiku?
Neke ozbiljne kritike u Sloveniji više nema. Album se dobro prodaje. Komplimenti su realni. Zadovoljan sam.

Između jedanaest naslova na albumu, slično kao i "Maribor je nor" s albuma "Ljubimec iz omare" potkraj "Strupa" nalazi se možda ključna pjesma ploče "Ja ka pa te ti tu delaš?" sarkastično-optimističan pogled na starost i svojevrsna revizija prošlosti. Pjesma koju bismo povezali s tvojom izjavom " da si tek na polovici svojeg stvaralaštva i da najbolje tek slijedi?" Što još, dakle, možemo očekivati od tebe prije nego se "uparkiraš" u "garažu za tvoj nemogući značaj"?
"Ja, ka pa te..." je tipičan Štajerski pozdrav iz kojeg sam napravio hit pjesmu za moj Maribor. U tom smjeru imam planova za sljedeći projekt, a istovremeno jedva čekam, da vam predstavim program "On the wings of the first kiss", u kome pjevam na pet europskih jezika. Po planu, snimiti ću još 4 albuma, a onda idem živjeti na Fidži.
U već spomenutoj pjesmi "Je ka pa te ti tu delaš" pjevaš da je tvoja glazbena ekipa "čakala na hrvaško srpski meji"… Možeš li iz pozicije čovjeka koji je kroz vrijeme i rad u glazbi proživio i zajedničku državu i njen raspad, pokušati komparirati ono vrijeme i vrijeme sada gledano sa stanovišta glazbenika, kao i mjesta na kojima si svirao i nekad i sada?
U Hrvatskoj je publika održala kontakt sa mojim mijenjanjem stilova, tako da nisam imao poteškoća u održavanju svoje publike u dobroj kondiciji, u Srbiji me nije bilo 12 godina pa moram sada to vrijeme nadoknaditi, a Sarajevo je tu negdje u sredini. Stalo mi je do srodnih duša u bivšoj Jugi.

Tijekom svog dosadašnjeg djelovanja promijenio si mnoštvo pratećih skupina muzičara (Šukar, Mar Django Quartet, Orkestar adijo pamet, Žive legende…) ali i glazbenih pravaca (od rocka, šansona, pop-pjesama, etna, gypsy swinga…) a sve zahvaljujući svojim pjesmama. Kako ti sam tumačiš sposobnost tolikih transformacija bez gubljenja osnovnih veza sa samim sobom i svojim autorstvom?
Neki autori i bendovi nađu svoj izraz već na samom početku svoje karijere, pa onda rade to cijeli život. Meni je previše različitih stvari zanimljivih, da bih se smirio u jednom stilu. No, važno je, da sam u svakome novom eksperimentu to još uvijek ja.

Vrlo često, pa tako i na posljednjem albumu posežeš za osvježenim i glazbeno drugačijim izdanjima starih pjesama. Kako do toga dođe i čime pjesma "zasluži" ponovno snimanje? Da li je uopće moguće da u jednom trenutku nabrojiš, npr. 10 svojih najboljih pjesama do sada?
Prvih deset ovisi od trenutnog raspoloženja. Praslovan, Čakaj me, Mentol bonbon, Bolj star bolj nor, Pridi k meni, Ne mi dihat za ovratnik su uvijek tu negdje. "Ne mi dihat" slavi 20 godišnjicu, pa sam je zbog toga vratio u život.

U rujnu je Croatia Records najavila mogućnost objavljivanja "best of" kompilacije tvojih najboljih pjesama. Da li se, osim najave, do sad poduzeo kakav konkretniji potez?
Malo su me pregazile druge obaveze, no 2004. je možda zrela za takvo što.

Reci nam par riječi o kulturno umjetničkom društvu "Levi breg". Tko su članovi, tko je predsjednik, koji su mu ciljevi i nakane?
KUD Levi breg u kojem sam ja predsjednik, moja Barbara šefica generalštaba i moji prijatelji umjetnici autori članovi je okvir i pravna osoba za različite projekte od kazališnih, preko filmskih, do muzičkih.

Zanima nas jedan kratak povratak u najdalju prošlost. Gdje su danas i što rade članovi Lačnog Franza i u kakvim ste?
Mi se nismo nikad posvađali. Mirno smo se razveli i danas se susrećemo na raznim priredbama. Ne znam točno tko što radi. Svi su zdravi i to je najvažnije.
Pariz, London, Edinburgh, Beč, Montpellier, Notingham, Sydney, Melbourne, Pitsburg a ove godine i Irska, taksativna je inventura tvojih inozemnih gostovanja. Kako ste bili prihvaćeni na zadnjim nastupima, u Irskoj, što si donio za "uspomenu"? Koja je piva bolja, irska ili slovenska?
Irska piva je najbolja. Uspomena je ponovna pozivnica u ožujku 04. Sve uvijek počinje preko prijatelja i kulturno umjetničke suradnje između država. Slijedeći korak je nova pozivnica poslije dobro obavljenog posla.

Imaš li koji friški vic iz rukava, iz tvog novijeg konferansjeovskog repertoara?
Čuvam ga za koncert u Varaždinu.

Kad čovjek čita tvoju biografiju: 9 albuma sa Franzom, i isto toliko samostalnih, glazba za kazališne predstave, za serije i filmove knjige pjesama, nastupi - bilo bi zanimljivo znati što radiš kada "ništa ne radiš", kada se "odmaraš" od autorskog stvaralaštva?
Košarka, filmovi, putovanja i knjige. U Dublinu sam kupio biografiju Johnnya Casha. Super.

Poznate su tvoje veze sa Hrvatskom i česta gostovanja u Zagrebu. Unutar samo godine dana -Sax, Jabuka, Tvornica, Lisinski - prostori su na kojima si nastupao. Publika je uvijek uz tebe, bez obzira na mjesto ili prateći sastav… Kako ti tumačiš tu obostranu ljubav?
Srodnim dušama moderne gluposti ne mogu ništa.

Nastupio si i u Varaždinu, na varaždinskom korzu. Kakve dojmove nosiš s tog nastupa?
Želio bih ponovno nastupiti, možda negdje sa sjedalima, da se vicevi bolje čuju.

Usput, koliko si do sad dao interviewa za hrvatske medije povodom izlaska posljednjeg albuma?
Ovaj je prvi!

Da li si pratio nogometne susrete Slovenija - Hrvatska i kakav je tvoj komentar konačnog ishoda?
Imam surlu do poda i čestitam boljima! U Portugalu navijam za Hrvatsku.

Ako smo nešto zaboravili pitati...
Zaboravili ste pitati zašto sam se počeo baviti muzikom...

okhrk // 02/12/2003