Za one koji rjeđe navraćaju na terapija.net portal, ispričaj nam malo o festivalu, o čemu se tu radi; znači tko, što, gdje, kada i koliko?
Najkraća službena verzija povijesti bi bila: Prije 9 godina 3 zagrebačka benda (Gretta, Gatuzo, Dosh Lee) održala su po zagrebačkim klubovima nekoliko zajedničkih koncerata pod nazivom Rock eksplozija. Igrom slučaja i vremenskih nepogoda, sva 3 benda su u vrlo kratkom roku snimila i objavila svoje nastupne EP singlove s po 4 pjesme za Sponu (Gatuzo - Temelji, Gretta - Stepenice, Dosh Lee - Čudo). Nakon preko neke pive na sastanku u Kinoteci gdje smo u to doba obično planirali budućnost netko je rakao da bi mogli opet odsvirati neku Rock eksploziju, na što sam ja rekao: "Ma ne, složit ću ja Veliku rock eksploziju". Koja se zaista i dogodila u dvorani Boogaloo 29/03/08. Veliki rock roštilj koji sam navodno obećao nekom drugom prilikom nakon neke druge pive u Kinoteci još uvijek dugujem. Nakon toga je festival rastao na 2, 3, 4 i 5 dana po različitim ZG koncertnim prostorima (Boogaloo, Tvornica, Močvara, KSET, Sax, Hard Place...), da bi se zadnjih godina skoncentrirao na 3 festivalska dana. Statistika kaže da je u proteklih 8 festivala u 24 festivalska dana nastupilo 87 hrvatskih bendova iz 27 gradova/mjesta + 1 britanski gost. Ove ćemo godine dodati još 3 dana, 12 bendova, 1 grad i jednog stranog gosta iz Slovenije. U početcima VRE, čini mi se da u Zagrebu nije bilo toliko glazbenih festivala kao danas.
Apsolutno, ipak ova država, usprkos lošim vladama, svakog dana u svakom pogledu sve više napreduje.

Velika rock eksplozija stigla je već do broja 9. Leti vrijeme?
Da, čini mi se da je ono vrijeme prije 9 godina u eri Jure, Krede, Kenozoika... ful daleko.

Prvi dan festivala, četvrtak, 29/09 je dan za pobjednike ovogodišnjih festivala, što je jedna od novina ovog festivala.
Da, iako smo od trećeg festivala nadalje redovito imali u programu sve pobjednike značajnijih hrvatskih demo i sličnih festivala razbacane po festivalskim danima, ove smo godine, u opuštenoj atmosferi, godinu prije jubilarnog festivala odlučili organizirati večer pobjednika što je bila ideja mog kolege u Sponi - Tomislava Kralja.

U petak, 30/09, na festivalu će se po prvi put održati Metal Day. Kako je došlo do metalne ideje?
Tijekom festivala imali smo žanrovski zaista različite dane, no metal day nikada nismo imali. Onda sam negdje na netu vidio da postoji putujući metal festival "Invasion from the East" koji organizira diskografska kuća Miner Records koja se bavi isključivo metalom. Nakon toga mi je Ugo iz KSET-a spomenuo da bi oni trebali doći k njima u klub... Sve dalje je bilo samo malo telefoniranja i dogovaranja. Tako da ove godine, u petak 30/09 imamo festival unutar festivala.

Subota 01/10 je jedini dan bez određene tematike?
Kao što sam već spomenuo, u opuštenoj atmosferi, uz vesele irske tonove bismo željeli zatvoriti ovogodišnji 9-i po redu festival i posvetiti se jubilarnom 10-om. Za to su nam se činili najbolji Belfast Food iz Rijeke koji do sada nikada nisu svirali na festivalu. Na koji način se nalaze bendove za VRE, jer ne postoji neki službeni natječaj? Odnosno na koji način bendovi mogu doći do vas?
Natječaja nema niti je festival natjecateljskog karaktera. Od prvog naovamo programska koncepcija se brusila i mijenjala. Prvi je festival bio "zadan" izjavom u Kinoteci, drugi je u dva festivalska dana imao 9 izvođača i slogan "veliki promocijski festival malih bendova", treći je u dva dana Močvare imao 12 izvođača, četvrti 3/15, peti 5/17 ... da ne nabrajam dalje, slogan smo zadržali i rabimo ga sporadično. Uglavnom, festival se trudi biti glazbeni događaj novog urbanog i modernog pristupa tradicionalnoj i alternativnoj rock glazbi. Na njemu nastupaju novi izvođači takvog izričaja, a koji su u protekloj sezoni objavili službeni nosač zvuka, koji su pobijedili na nekom od snažnijih domaćih demo festivala ili koji su se na bilo koji drugi način nametnuli kao nešto novo, drugačije ili bitno na aktualnoj rock sceni. Utoliko je svojevrstan godišnji presjek domaće nove (u najširem smislu) rock produkcije. Dakako na festivalu tu i tamo kad nam financije dopuste nastupe i "ozbiljni", "veliki" izvođači tipa Vatra ili Gustafi. Postoji uzrečica "Od divlje ždrebadi - najbolji konji". U skladu s tim mi smo se trudili dovući tu divlju ždrebad na festival i predstaviti ih malko široj publici. Mislim da smo vrlo uspješni u tome jer su puno prije no što su - u svojim područjima, stilovima, fahovima i dakako nivoima - postali popularni, prepoznatljivi, uspješni... na Eksploziji svirali primjerice Sara Renar, Tomislav Goluban, Radio Aktiv, Punčke i Mjesni odbor, festival je tijekom godina predstavio skoro cijelu novu akustičnu kantautorsku scenu (Nina Romić, Ivana Picek, Svemir, Sebastian Doe, Ivan Vragolovich, Ivan Škrabe, Ćudnoređe...)... i mnogo bendova koji su po prvi puta svirali na "pravoj" pozornici u Zagrebu. Izvođači s Eksplozije su u kasnijim godina osvojili nekih 10-tak Porina u raznim kategorijama. No da se vratim na pitanje, godišnje nam se javi jedno 50-tak bendova da bi svirali na festivalu, no programska ekipa: Sanja Maksan, Tomislav Kralj i ja u pravilu imamo neki svoj način selekcije koja se u nekoliko riječi svodi na praćenje demo scene u državi i odlazak na brojne koncerte gdje slušamo predgrupe. Najbolje, najluđe, najdivljije i one s najboljim frizurama zovemo na festival. Nemamo sponzore koji bi diktirali program. Niti pritisak da moramo prodati tisuće ulaznica. Niti zaradu na kraju festivala. Sloboda nema cijenu.

Postoje li samim tim i izvođači koje ste htjeli za ovogodišnji fest, a niste ih uspjeli dobiti?
Veće bendove rijetko zovemo zbog malog budžeta. Svake godine ima 10-tak novih/mladih koje imamo u vidu, tijekom godina preko 100 neafirmiranih bendova smo htjeli predstaviti na festivalu ali iz raznih razloga se to nije dogodilo. Najviše mi je žao onih koji su u svojim glavama već tada bili veliki i postavljali neprihvatljive uvjete, a sada više ne postoje.

Jedan dio izvođača koji su nastupili na ranijim VRE se već pomalo etablirao na sceni, koliko im je VRE u tom trenutku bila okidač?
Nemam nikakvih umišljaja da je festival nekog otkrio i bio presudan u njegovoj karijeri. To odavno više ne postoji. Znam da su se neki na festivalu dobro predstavili, proveli, uspostavili neke kontakte i suradnje te da su ih na Eksploziji po prvi puta vidjeli i čuli mnogi novinari, programski urednici drugih festivala, voditelji klubova, neki su bendovi na licu mjesta dogovorili svirke na istom mjestu za kasnije... Siguran sam da je mnogima festival na ovaj ili onaj način pomogao, tko može izračunati točno koliko - zaslužuje Nobelovu nagradu za promociju. No sam podatak da je festival objavio više od 12 nosača zvuka s pjesmama sudionika festivala i da je polovini izvođača to bio prvi službeno objavljeni song govori sam za sebe. Festival je prošle godine dobio Fender Mega muzika nagradu za poseban doprinos promociji mladih izvođača i urbane rock scene. Osim što organiziraš festival, vodiš i izdavačku kuću Spona koja pomaže afirmaciji mladih bendova. Koliko je teško danas baviti se glazbenim izdavaštvom, nekako mi se čini da sve više bendova funkcionira na d.i.y. filozofiji. Što izdavač po tebi nudi, za razliku od samizdat filozofije?
Užasno teško, no nema smisla da ti sad tu previše kukam. Jako puno bendova se oslonilo na d.i.y. filozofiju, prvenstveno mladih, nepoznatih, neafirmiranih.... i to najviše zbog tehnologije, globalizacije i interneta koji im to dopušta. No to je mač s dvije oštrice i velika zabluda, možeš ti što god staviti na internet, dići svoje songove na sve platforme i biti apsolutno dostupan cijelom planetu na Netu, no to je u 99,99% slučajeva jednako nuli. Za tebe nitko ne zna osim rodbine i prijatelja kojima si šerao linkove, za sve ostale si spam. Tako da je to jedna velika zabluda kod bendova, sve smo okačili na Net i naš posao je gotov misle i čekaju rezultate koji ne dolaze. Stvari okačene na Netu su kao kad odlučiš imati vrt i jedno se jutro rano probudiš i zabiješ lopatu u zemlju. Pjesme na Netu, lopata u zemlji - no sad tek počinje krvav posao. U kojem 99,99% izvođača razočarano odustane u kratkom roku. No meni je u potpunosti razumljiva želja izvođača da budu slobodni i svoji i da kontroliraju svoje karijere. Jer sloboda nema cijenu, ups ponavljam se. Nažalost u 99,99% slučajeva nema ni karijere. Preostali manje ili više uspiju svatko na svoj način, nema formule. Kad veliki izvođači odu iz diskografske kuće, naprave svoju etiketu i objave samostalno vlastiti album to je samo drugačiji vid glazbenog biznisa, nešto rjeđa ali uobičajena pojava u glazbenoj industriji koja se svako malo dogodi tu i tamo i ne mijenja previše glavne tijekove industrije. U pravilu se izvođači nakon nekog vremena vrate u normalnu diskografiju jer skuže da ako se bave ovim poslom imaju sve manje vremena i živaca za stvaranje nove glazbe, da ih muza sve teže i rjeđe posjećuje... da ne nalijevam dalje na krivom mjestu vodu na mlin diskografije. Izdavač mladim izvođačima u pravilu nudi malo, no takvo je stanje stvari. To nije prkos, nerazumijevanje ili zločestoća izdavača nego stanje stvari na predivnoj, velikoj i bogatoj glazbenoj sceni Hrvatske. No i to malo je uglavnom puno više od onoga što dobiju od interneta.

Iduće godine stiže i deseta VRE, sprema li se kakvo iznenađenje za okrugli broj?
Osnovali smo odbor za organiziranje spontanih iznenađenja, čekamo njihove prijedloge. Razmišljamo i o natječaju za organizaciju iznenađenja. Meni je najveće iznenađenje da smo u anti-(tu svatko doda što god želi iz dnevnih novina a ide mu na jetra) okolnostima dogurali do 10-e godine.

Ajmo još pozvati ekipu u KSET, deveta VRE samo što nije počela.
Alo ljudi! KSET slavi 40 godina postojanja. To je godišnjica! Najstariji je studentski klub u ex-Jugi. Sjetite se koliko ste fenomenalnih koncerata tamo poslušali. Ako niste, danas, sutra i u subotu vam je prilika!

jura // 29/09/2016