Frozen Forest su konačno objavili debi album. Fizičko izdanje se unatoč d.i.y. produkciji doima profesionalnim s pratećom knjižicom, tekstovima pjesama, slovima u srednjevjekovnom gothic krasopisu kojeg je koji put i teško pročitati i razabrati, pa mračno-morbidnim i opscenim ilustracijama Olinke Beler, te naposljetku prvorazrednim glazbeno-stilskim miksom različitih žanrova stopljenih u vrsno odsviran i kompaktno oblikovan black metal. To mi je bio dovoljan povod da kontaktiram bend i vidi, vidi... već samo za par dana od našeg prvog internet kontakta imali su 17.VI 2016. svirku upravo u zagrebačkom Attacku s Blåck Monastery i riječkim Speedclaw. Kako sam album jako dobro preslušavao i upijao danima vrteći ga do iznemoglosti na friškom rođendanskom poklonu mp3/mp4 playeru, došao sam nakon one šugave utakmice Hrvatska - Češka 2:2 na Euru kada su naši barbari od navijača prekinuli utakmicu i vrlo umoran od samog radnog petka sjeo u dvorište Medike (Attacka) još za vrijeme dnevnog svijetla slušajući tonske probe. Ha, uslijed sve one ružione od naštimavanja, zasvirala je "Spider cures fever", uvodna pjesma s albuma, te sam odmah otišao u klub da vidim koji su to momci s obzirom da ih nikad do tada nisam vidio uživo. I nije bilo ama baš nikakvih problema kao što to bendovi znaju činiti kad im spomeneš interview za nekakav web portal, pogotovo underground tipa, pa se nabahate i nafegaju da te ismiju maltene koji si ti faktor u njihovom životu da bi oni sad tebi davali interview. Ni govora. U tren oka smo sklopili dogovor da se nađemo malčice dalje od kluba budući da sam razgovor snimao digitalcem koji hoće pokupiti neželjeni zvuk buke s tonskih proba preostalih bendova, a kako ih, kažem, nikad do tad nisam gledao uživo, nisam niti znao da na nastupima lice premazuju crnim karminom, bojama i bodypainting maskama, te da imaju specijalnu garderobu i scenografiju. Pred moj objektiv su došli skroz normalno obučeni i pokazali se posve jednostavnim ljudima koji itekako razmišljaju o tome što rade jer smo samo pričali o glazbi i o bendu. Dakako, najpričljiviji su bili vokal i gitarist Mihovil Konecni, te basist Danijel Delibašić, dok se bubnjar Matko Staudacher priključio razgovoru tek nakon desetak minuta premda je cijelo vrijeme bio prisutan. Jel' ste već imali promociju ovog konačno objavljenog debi albuma "Ancient Ritual"?

MIHOVIL: Promocija je bila 13.V na Valhalli u Močvari, baš na dan kad je objavljen, a ovo sad što sviramo u Attacku je zapravo zato jer podržavamo prijatelje Blåck Monastery koji su isto objavili prvi album...

DANIJEL: (uskače) ...znači, gosti smo na njihovoj promociji...

Jako dugo vam je trebalo da konačno dođete do toga debi albuma...

MIHOVIL: Trebalo nam je i predugo jer postojimo od 2005. godine. Pjesme smo već davno napravili, sami smo snimili album osim bubnjeva i sami smo ga producirali s nekoliko prijatelja. Nije moglo biti prije. Htjeli smo produkciju, znaš, da nema triggera, da nema digitalnog zvuka, a da bi dobro zvučalo, trebalo nam je vremena.

Jel' su te stvari bile na vašim ranijim demo materijalima?

DANIJEL: Ne, ovo je glanc novi materijal, jedino smo album nazvali po jednoj staroj stvari...
MIHOVIL: To nije imalo smisla zato jer cijela ta tematika, jednostavno smo je uklopili u neku ruku čak u konceptualan album, kad se pogleda ime i 'cover' albuma, sve tu ima neku svoju priču... Ajd mi nešto recite upravo o toj fabuli, o toj priči... Tko je uglavnom tekstopisac?

MIHOVIL (pokazuje na Danijela): To nek' on...

DANIJEL: Ja pišem tekstove, a gledaj, nema tu neke fabule u onom smislu riječi, već neka priča koja bi se mogla protezati kroz slijedeća dva albuma, otprilike tako. Na ovome prvom, možda jedna ili dvije stvari su vezane uz tu neku fabulu koja bi se trebala pojaviti na sljedećim albumima, a ove ostale pjesme ustvari i nisu povezane, dapače, neke su stare već 4-5 godina, tako da i nisu mogle biti uključene u fabulu.

Konkretno, kaj se nalazi u tim vašim metaforama?

DANIJEL: Šta se nalazi u metaforama? Pa ima nekih osobnih frustracija uz odrastanje, uz odnos prema društvu, nekim institucijama, primjerice crkvi, pa nekih skroz fantasy tekstova. Zapravo svaki fantasy ubacuje i neki dio stvarnosti.

Ti kao tekstopisac, kad ulaziš u neki tekst, da li krećeš, kak' to obično u black metalu ide od bajkovitosti i mistifikacije, a onda u tome pokušavaš izvući neki dio stvarnosti?

DANIJEL: Apsolutno ne. Prije svega krećem od riječi, onda složim drugu, treću, pa vidim kako idu zajedno, a onda se često u glavi naknadno pojavi neka priča... Nekad mi tekst odjednom dođe cijeli, a nekad nakon mjesec-dva. A u principu pazim na to kako će on zvučati kad ga Miha pjeva jer je on jako ritmički i jako melodičan, tako da je bitno kako koja riječ zvuči i pazimo na riječi koje biramo. Kak' bi u najkraćim crtama mogel opisat taj album?

DANIJEL: Teško ga je opisat jer je nastajal pet godina, ha-ha-ha... Oslonjen je više na glazbu koju izvodimo i na način kojem mi pristupamo toj glazbi i kako smo je snimili, znaš "Ancient Ritual", više smo misliti na to, osim što je posveta jednom starom materijalu kojeg jednostavno nismo uključili na ovaj album...

MIHOVIL: Imali smo previše novog materijala, a stari ne treba dirati. Takav je kakav jeste, nije skoz loš, sniman je u studiju...

A imate i novih materijala koje polagano pripremate za naredni album?

MIHOVIL: Da, ima toga, hrpa tekstova i nove muzike, ali ne želimo još izlaziti 'live', doći će vrijeme za to. I doći će puno prije nego ovaj album. Ja sam najstariji u postavi odpočetka, tad nas je bilo četvero, svirali smo black metal obrade, malo smo se mijenjali, dok nismo došli do Matka bubnjara, stari basist nam je izgubio interes za black metal, a onda smo našli njega (pokazuje na Danijela), a on se uključio full i piše tekstove...

Kad si došel u bend?

DANIJEL: Prije 5 godina, poslije onog EP-ija "Demonic Horns Rise"...

Kad sam vas sad slušao na tonskoj probi, čini mi se da prenosite atmosferu studija u živu svirku...

MIHOVIL: Trudimo se to što godinama sviramo na probama prenesti i na album, a i ljudi koji nas znaju žele nas čuti takvima kakvi jesmo, a ne da sad ušminkamo album, a to je onda odma kompletno drugi bend. Zato i izbjegavamo triggere i tu modernu produkciju jer svi mi u bendu volimo glazbu još iz 80-ih...

DANIJEL: Trojica smo i glazbeno nas je to baš razdvojilo. Bubanj i bas su zajedno, ali bas nije toliko često vezan uz gitaru. Harmonijski jeste, ali u principu prati neku svoju priču.

MIHOVIL: Jedino što smo na albumu snimili dvije gitare. U nekim situacijama to nam fali uživo, ali to uspijemo pokriti.

Imate i nekih kompleksnih aranžmana na albumu.

DANIJEL: Da, ima, to su "Glorious sun", a "Endless cloud" je među zadnjima nastala... MIHOVIL: Uglavnom ove koje su nastale među zadnjima su pune riffova i svi oni su međusobno povezani u jedan smisao. Jednostavno, takav je bio trenutak inspiracije. Ma imao sam još ideja, ali negdje treba prestati. Već dugo sviram gitaru, bio sam po nekim manjim metal bendovima prije Frozen Forest, black me najviše zanimao, pa sam gurao koliko je najviše išlo. A svirao sam i sa LIV, zagrebačkim speed metal bendom zanimljivije stvari u tehničkom pogledu do negdje prošle godine. Evo, baš su snimili novi album... Ma, mislim, odatle su i došli ti kompleksniji aranžmani.

Jel' još netko ima nekih drugih obaveza vezanih za neke druge bendove?

MATKO (konačno progovara): Ja sam dosta svirao naokolo, recimo u Suffosiji, zagrebačkom thrash metal bendu, a i još nekim. U svakom bendu čovjek nešto nauči o svakoj vrsti glazbe, ali nekako sam se najbolje našao u blacku i to s njima (pokazuje na Mihovila i Danijela), jer smo se nekako sklopili kao muzičari što i nije tako često jer su ljudi različitog ukusa, različitih ideja i mnogo puta se to ne poklopi onako kako bi se trebalo. Evo, ti si spomenuo tu kompleksnost pjesama, a vidi, to nama nije bio cilj, pjesme su se jednostavno razvile zato jer te stvari nama dobro leže. U bivšem bendu recimo nisam imao toliko blastbeatova, to je drugačija glazba, a ovdje pokušavam što više biti u onome što prati glazbu, a to znači ne svirati bubanj radi bubnja i prelaze radi nekakvih pokazivanja, nego svirati tako da se naglase neki određeni dijelovi da cijela pjesma ima neki tok, neku dinamiku, dijelove koji se spuštaju, dižu, onako, da nije sve ispeglano, da nije sve blastbeats i da se pjesma razvija polako...

D.i.y. album. Nije li to malo zajebano u ovakvoj situaciji kad imate materijal za inozemno tržište?

MIHOVIL: Nama je prvi cilj bio objaviti album jer teško će netko od hrpe black metal bendova izdvojiti baš nas. Album je tu kao promocija da imamo materijal, možda nas netko čuje i plasira dalje. Treba pomalo, mislim gledaj, to jest do-it-yourself, ali ako pogledaš cd, on izgleda profi. Ima sve osim bar-coda.

DANIJEL: Sada s cd-om će nam biti puno lakše i na koncertima...

MATKO: A možeš tako naći i nekog promotera, distributera ili izdavača. A ovaj dio što se tiče snimanja, radili smo sami. I bolje tako nego da nam se netko uplitao...

MIHOVIL: Bar za početak u ovoj državi... Mislim, kak' će nas netko čuti vani? Nama jest cilj da sviramo vani, a ovdje smo odsvirali sve moguće gradove i u Zagrebu smo cijelo vrijeme, a evo, sad idući vikend smo u Sloveniji...

Na čemu ste odrasli što se tiče glazbe vezane i nevezane za ovo što radite?

DANIJEL: Uhu-hu, tu ima stvarno svega... evo, od neke glazbe iz 80-ih, pa i popa tipa Depeche Mode, starog Kraftwerka, hrpa elektronike, a onda od metala Maideni prvo, pa Judasi, Saxon, Motorhead, ma Manowar nećemo niti spomenuti, ha-ha-ha... A onda Metallica preko koje je došao thrash, pa Sodomi, pa Kreatori...

MIHOVIL: ...i onda smo se zacementirali mada svi slušamo razne vrste svega, a zato nam i jesu raznovrsne pjesme... Da, da, ima nekih dionica u kojima čujem i hardcore punka...

(klimaju glavom)
MIHOVIL: Evo, ima svega. Mi fakat sve slušamo što je dobro, sve u čemu se može istinska muzika prepoznati...

Ali još nemate onaj element depressive blacka...

DANIJEL: Više smo ljuti nego depresivni, ha-ha-ha...

MIHOVIL: Depressive black metal mi nije za live. To bi radio da sviram za sebe ili samo za cd, ali inače mi nema smisla. Tako barem mislim sada u ovoj fazi rada. Meni su najdraži Mayhem i to uvijek naglasim... MATKO: Ja sam odrastao uz glazbu 60-ih i 70-ih, starog rocka, redom od Jethro Tull do Beatlesa, to je nekakva škola koju sam pokupio doma, a kad sam krenuo sam birati glazbu, to su bili bendovi 80-ih i 90-ih, a počelo je s nekakvim black i death metalom. Kreno sam u ekstremniju glazbu, ali sam imao tu neku podlogu u rocku, a kad sam počeo svirati, prvo sam svirao rock i to mi je dalo tu nekakvu malo veću slobodu da ne sviram sve napucano nego da radim tako da pjesma prodiše. Vidiš u metalu su sve pjesme napucane do kraja, a ja sam možda upravo tu školu ovakve svirke pokupio iz rocka.

Najdraži nastupi?

DANIJEL: Meni je nastup prošle godine u Osijeku kaj se tiče energije, publike, nas...

MIHOVIL: ...a i prostor je bio idealan. A i bili smo prilično dobro usvirani mada se za svaki koncert pripremamo detaljno, no taj puta nas je pozvao jedan osiječki black metal bend Ocultum (eh, nisam dobro razumio da li sam dobru transkripciju napisao, ispričavam se bendu na mogućoj greški - op. Horvi) i stvarno su nas lijepo ugostili. A nastupali smo s nekim manje poznatim inozemnim bendovima, nešto tipa što je bilo u Mediki, jer pazi, mi smo u neku ruku tipičan underground bend koji ne misli ići u Dimmu Borgir smjerovima...

Mislim da i s ovime imate velike šanse i potencijale za širu publiku...

DANIJEL: Ah, gledaj, dosta je dobrih albuma ostalo zakopanih za koje se nezna. Pesimistički je to... ima hrpu dobrih albuma koje nikad nitko nije čuo. Mislim, ja nemam neku iluziju o tome da ću živjeti od ove glazbe, a ne bih niti htio. Ovako imamo veću slobodu izražavanja, radiš nezavisno, radiš to hoćeš...

MIHOVIL: Na kraju napraviš i bolji materijal nego da te sili diskografska kuća da radiš album, pa ga napraviš s 2-3 bolje pjesme, a nama je cilj ostati vjerni svome zvuku koliko je god to moguće.

DANIJEL: Ne bi imalo smisla raditi drugačije, jer koliko vremena, energije i volje to sve iziskuje, odricanja od privatnog života kojeg svi mi imamo... MIHOVIL: Tko je zainteresiran za naš album može nas kontaktirati preko naše facebook stranice. Prodavali smo ga za 30 kuna, neki ljudi su rekli da smo premalu cijenu stavili, a znam da nitko nema novaca i da nitko neće kupiti ako je veća cijena. Jednostavno želimo da što više ljudi sluša album, a ne da nam cd-ovi stoje doma jer sve to radimo i zbog sebe i zbog ljudi. I želimo da ljudi slušaju i podržavaju fizičko izdanje cd-a, a ne da slušaju preko youtubea. Ma, ok, raditi ćemo i neki spot jer će sve sada ići brže nakon što je izašao album...

Puno vam hvala na ovome odvojenom vremenu za interview. I gledamo vas na koncertu i slušamo vaš debi...

SVI: Hvala. Živeli! I fala Bogu da smo konačno dali jedan normalan interview. Znaju nas pitati da li smo sotonisti i takve gluposti zakaj je Varg ubil Euronymousa. Pa imaš google i ukucaj. Kaj mi sad tu trebamo nekome pričati svoje verzije...

horvi // 04/07/2016