Bjelovarski prog-rock trio uskoro ima prvi samostalni koncert u Močvari, 12/05/2016. O tom i još nekim sitnicama popričali smo s Nikolom...

Obzirom da dosad nismo imali razgovor s vama, kako bi predstavili bend?
Trio iz Bjelovara sa svojom specifičnom vizijom noise, prog, retro-modernog rocka uz elemente pop pjevanja.

Osjećate li se još uvijek kao demo bend? Ne. Nismo se nikad ni osjećali. Nekako je ta demo konotacija neprikladna. Podsjeća me na riječ invalid :-). Što znači demo - da si mlad bend pa da samo demonstiraš neki svoj potencijal? Čudno mi je to. Ono si što jesi kako god da si to snimio i imaš li izdavača iza sebe ili nemaš. Mislim da ne postoje demo bendovi, već samo demo snimke.

Pjevate na engleskom. Jeste li umorni od pitanja o engleskom jeziku kao načinu izražavanja?
Više iznenađeni ustrajnošću tih pitanja, nego umorni. To su nekako zastarjela pitanja i mentalni obrasci. Stvar je umjetničke slobode i što ti više leži, bio to hrvatski, srpski, francuski ili engleski.

Koliko Bjelovar kao jedna manja sredina utječe na ono što radite?
Već dulje živimo u Zagrebu, ali u Bjelovaru smo vikendom na probama. Pa oblikuje nas taj naš bjelovarski šarm i skromnost, vidjeli smo svi selo i kravu kak se teli, znamo štihat vrt i promjenit gumu na biciklu, ali u isto vrijeme se bavimo fensi intelektualnim poslovima i uvrnutom muzikom.

Zanimljivo mi je promatrati vašu progresiju s debut albuma do nastavka u obliku ep-a. Čini mi se da se zvuk grupe još dotjerao i očvrsnuo na ep-ima u odnosu na debut album.
Promjenio se stil, znanje o produkciji, muzikalnost, i vještina sviranja. Baš kako i treba biti.

Čak bih rekao da je čujan i napredak između dva ep-a. Slažete li se?
Nadam se da nismo toliko grozni bili da je toliko očit napredak svaki put? Haha. U svakom slučaju slažem se da se bend uvijek mora mijenjati na bolje i istraživati, a naši kapaciteti su tu prilično očiti i izraženi i ponosimo se time. Ne volim kad bend stalno radi jedne te iste pjesme i zapne dulje od godine u jednoj shemi. Mi radimo priču od svake pjesme i ne držimo se nužno zacrtane strukture, a s vremenom i sve bolje ukroćavamo naše nemirne mozgove tako da je sve skupa slasnije.

Kako uopće objasniti Three Pi trilogiju, o čemu se radi?
Tadašnja ideja kako najbolje i najoptimalnije predstaviti bend. Malo po malo, ali kvalitetno i da se sve presluša, povezanim vizualnim identitetom, te da se istraži što širi spektar emocija i atmosfere koju možemo postići. Neplanski i više prirodno, tematski je svaki EP prošaran nekom vrstom pjesme - jedna je čudna, brza, nemirna i ima stotinu dijelova a traje kratko, jedna je orijentalna i iz D, jedna je refrenična i ogromna, jedna je old school rock ali nepravilna, jedna divlja i punkasta... ma svašta tu ima.

Kad se očekuje njen posljednji nastavak?
Očekivanja su zajebana stvar. Kad bude pravo vrijeme za to.



Odradili ste i nešto europskih nastupa. Koja iskustva nosite? Kako publika van regije percipira Them Moose Rush?
Percipira slično kao i ovdje. Što je super jer i vani to ekipi zvuči drugačije i svježe.

Vidite li se dugoročno kod nas ili vas više vuče pokušati malo širi proboj vani?
Iako je meni najbitnije da smo mi zadovoljni i stvaramo što više super glazbe, nekako nas uopće ne vidim kod nas. Kao da nikada nismo ni pripadali okolini koja nas okružuje. Ali svejedno, jednako mi je drago čuti da nekog budi naša mjuza bilo ovdje ili vani. Osjećam da imamo šta pokazati gdje god da dođemo.

Uskoro napokon imate samostalni koncert. Mnogi bendovi imaju već nakon godine ili dvije prve samostalne koncert, a vi ste na to čekali pet godina. Zanimljivo…
Nismo ništa čekali, već sad prvi put ima smisla, te smo do sad uvijek nekako upadali u festivale i grupne klupske događaje. Imali smo i mi odmah kao neke "samostalne" svirke u manjim bircevima kad smo počinjali, ali tu se nije znalo tko je glavni bend tko predgrupa jer su svi bili podjednako nepoznati.

Napetost i trema pred nastup u Močvari postoji?
Veselim se isporučiti mega dozu zvučnog zida punog moćnih riffova i začkoljica da ljudi ni ne skuže što se događa i onda im je super.

jura // 06/05/2016