Imamo tu čast, što će na 15. terapijskom rođendanu, koja će se održati u KSET-u 23/04, svirati i kultni zagrebački mali-veliki bend Čudnoređe koji će tom prilikom promovirati dugo iščekivani debut album "Dno je sve rjeđe". Ulovili smo frontmena Ogija da nam malo ispriča što se događa s bendom i što možemon od njega i benda očekivati na fešti!

Ogi, za početak da te pitam u kojoj je fazi album?
Sve je snimljeno. Sutra se nalazimo s našim producentom Dinkom Doringom da finaliziramo miksanje tako da bi početkom idućeg tjedna album trebao biti na internetu.



Nekako mi se čini da je tvoj prvijenac 'DNO JE SVE RJEĐE', jedan od najiščekivanijih debut albuma u zadnjih deset godina.
Čudnoređe postoji tek 6 godina tako da svaka čast onima koji su čekali prvi album 4 godine prije osnutka grupe. :-) Ali eto, došla cica na kolica. Svakako nije dobro što se toliko čekalo, jer sad će očekivanja biti veća. Nadam se da ćemo ih zadovoljiti.

Koliko je tvoje sviranje u nekoliko bendova usporilo proces izlaska tvog albuma? Usput, 'ajmo čitateljima spomenuti bendove u kojima sviraš.
Nije mnogo. U Bicikliću samo mijenjam bubnjara kojem je posao vođenje turista po Evropi i napravimo probu svake prijestupne uoči koncerta. U Dosh Lee ništa ne stvaram, nego samo vokaliziram tekst koji dobijem. Malo je usporilo snimanje vokala onih 11 uzastopnih koncerata s Dosh Lee, ali ništa drastično. Najviše me usporilo što volim slaviti život kao takav bez posebnog povoda što se najčešće manifestira čestim hodočašćima na koncerte i festivale. Da svi članovi bendova kojima sam u posljednjih godinu dana posjetio koncert dođu 23/04 na Čudnoređe, 15. rođendan Terapije bio bi rasprodan.



Iza sebe imaš podosta pjesama, pa si teoretski mogao izbaciti i peterostruki cd. Kako si uopće pronalazio one sretnice koje će završiti na albumu?
Tako što neke "nesretnice" s vremenom ispadnu iz repertoara, pa mi se izbor suzi. Ipak, posljedica je što se onda pjesme ne objavljuju kronološki, nego kompilacijski iz različitih vremenskih faza. To nije nužno mana, jer se može uvijek sastaviti svojevrsni best of. Odabir pjesama za ovaj album je bio po principu da budu što raznolikije. Na idući trpam samo hitove. Tvoj album je bendovska priča, tko je ekipa koja je s tobom svirala i radila na albumu?
To je ekipa s kojom sam odsvirao 30-ak koncerata od sredine 2013. do početka 2015. Mičo na basu, Zlatko na bubnju i solo gitarist koji želi ostati anoniman iako svi znamo tko je. U toj fazi smo bili aranžmanski najbogatiji i tehnički najusviraniji, pa mi je drago da će se ta raskoš napokon čuti i na prvoj ozbiljnijoj studijskoj snimci.

Postoji li bojazan da će se dno do kraja razrijediti dok album izađe ili je to možda i cilj?
Kad se dno razrijedi pogled u dubinu je čist. Ali nekima je draže loviti u mutnome. Tako da cilj svako bira s obzirom na preferencije.

Prva promocija albuma koju bi iz sadašnje perspektive mogli zvati pretpromocija, bila je prije godinu dana. Moram priznati da je to tad bila dobra navlakuša. Što ti pamtiš s tog koncerta?
Hehe, to nije bilo zamišljeno kao marketinški trik. Jednostavno se snimanje neplanirano otegnulo tako da smo tom svirkom (25/05/2015.) samo obilježili 5. rođendan Čudnoređa. Pamtim 150 ljudi koji su došli po kišnom danu na koncert i zabavljali se kao da je sunčano. I prvi put sam nastupao s tri različita benda iste večeri na istom mjestu. Nije bilo teško. Štoviše, iz nastupa u nastup energija mi se punila. Jedan od najboljih koncerata Čudnoređa, ako promatramo kroz atmosferu u publici bila je svirka u SPUNK-u za jedanaest godina benda Dosh Lee. Događa li ti se često da publika u glas pjeva s tobom cijeli koncert? Koliko sam tad dobro vidio, bile su prisutne i suze radosnice u tvom oku.
Da, taj koncert je bio neočekivano čaroban. Nije se skupilo puno ljudi, ali bilo je dovoljno da se šačica fanova i fanica iz uže ekipe za najluđe izlaske raspištolji. Onda i bend bude raspoloženiji, pa je muzika automatski privlačnija ljudima "sa strane" nego što bi im bila da je razina hormona sreće u zraku bila manja.

Tad sam čuo pjesmu i o Ferragosto Jam festivalu. Ispričaj mi, što je tebi tako magično oko tog festivala da si mu i pjesmu poklonio?
Prošlo ljeto ubrajam u top 3 ljetovanja života, a Ferragosto je bio šećer za kraj ljetne party sezone, pa sam taj festival živio kao da mi je zadnji. Tamo sam se zbližio s nekim ljudima koje sam prije slabije poznavao, upoznao puno novih, a i općenito osjećao nevjerojatnu bliskost s ljudima koje prvi put vidjeh. Bilo je nešto magično u zraku u toj Orahovici što nisam doživio na moru. Socijalni bum koji sam tamo doživio me preporodio. Više detalja ćete saznati kada snimim dotičnu pjesmu ili naprosto ako na koncertu 23/04 obratite pažnju na tekst.

Imao si nastup i na profesionalnom wrestling showu? Što pamtiš s tog koncerta. Pitam te zato jer te više promatram kao jednog drugačijeg super-heroja, osobu koja se lijepo oblači i ne živi za fajt. Kako su te Prvi Hrvatski Kečeri prihvatili?
Tog dana je finalni wrestling show neočekivano rasprodao dvoranu i publika je bila izvan sebe. Ja sam izveo par stvari u pauzama između mečeva kad se publika nabrijavala na idući fajt. U takvoj situaciji je lako oduševiti ljude, jer jašem na valu euforije koji su drugi izazvali. Reakcije su bile kao da sam najmanje 5x poznatiji nego što jesam, a 90% ljudi me tamo prvi put čulo. Slično "nerealan" delirij publike sam doživio 2012. kada sam na pola seta od Brkova pred 800 ljudi odsvirao dvije pjesme.
Ne oblačim se baš, više se sunčam. A zapravo i živim za fajt, ali ne onaj fizički. Borim se da stvorim šire poklonstvo za svoj muzički izričaj koji se ne uklapa u postojeće niše. Kečeri sa sličnom vrstom ludila idu u svoj projekt kao ja u svoj. Do našeg spajanja došlo je sasvim spontano. Naprosto smo se upoznali na jednom koncertu, drugi dan se podružili i dogovorili suradnju.



Svi super heroji imaju i svoje vozilo. Što nam ti možeš reći o svom Čudnobilu?
Čudnobil je bio naziv za bicikl na čiji gepek sam instalirao kartonske billboarde na kojem su bili okačeni plakati za koncert petog rođendana Čudnoređa. A i općenito živim na biciklu 365 dana godišnje. Refren jedne moje pjesme o tome bi trebao reći dovoljno:
"da sam čovjek kao biciklista
bio bih uvijek karaktera ista
prizeman, a uvijek spreman za više
često vedar makar smočen od kiše
da sam čovjek kao biciklista
bio bih karakter stalan
skroman a maksimalan
ponekad ljut, ali nikada jalan"

Čudnoređe je na sceni šest godina. Kako promatraš te godine, jesi li s njima pametniji i manje naivan?
Za one koji očekuju da vodim život prema konvencionalnim smjernicama koje mi navodno pružaju sigurnu budućnost sam s godinama zacijelo sve gluplji i naivniji. Za sebe sam samo hrabriji i ustrajniji, više predan vodstvu srca nego razuma. Koliko je to pametno dalo bi se diskutirati, za mene je samo bitno da osjećam to kao iskreno i ispravno. Kakav je feeling što ćeš svirati na koncertu terapija.net-a, najdugovječnijeg regionalnog portala? Ajmo usput i pozvati ekipu na rođendanski koncert u KSET, 23/04.
Odličan. Koncerti su komadići mog zemaljskog raja. Kada ih ne sviram, uživam kada ih drugi sviraju. Zahvaljujući Terapiji mogu i dalje maltene u izobilju besplatno proživljavati mnoge nezaboravne provode i izražavati o njima svoje mišljenje na mjestu gdje će biti čitano. Tako mi se život uz muziku, za nju i od nje digao na višu razinu. Tako da ću na koncertu 23/04 osim 15. rođendana portala i izlaska prvog albuma proslaviti i tu činjenicu. Eto, pa pozivam i ekipu da 23.04. u KSET-u zajedno proslavimo snagu i moć muzike, svako iz svojih motiva!

jura // 14/04/2016