Kozmodrum je jako zanimljiva skupina jazz glazbenika koji stvaraju glazbi u kojoj uz jazz kombiniraju elektroniku, dub i ostale glazbene stilove. U nedjelju imaju koncert u MSU, u sklopu MIMO programa. Malo smo popričali o tom nekom drugom pogledu na jazz...

Kako opisati Kozmodrum?
Kozmodrum je sastav koji svira glazbu inspiriranu elektronskim, jazz i rock stilovima, putujući iz jednog u drugi i negdje između.



Tko su ljudi koja stoje iza tog imena?
Primarno ja - Janko Novoselić, koji sam autor glazbe i samog projekta. Tu su glazbenici u ansamblu; Ivan Kapec, Goran Delač, Elvis Penava i Hrvoje Galler. U live izvedbi pridružuje nam se i ton majstor Damir Babojelić, a u studiju producent Hrvoje Nikišić.

Krajem prošle godine izašao je i debut album Na tragu satelita koji je zbilja miks raznih žanrova. Koliko ste zadovoljni albumom i kako bi ga najlakše predstavili čitateljima portala terapija.net?
Mi smo iznimno zadovoljni, inače ne bi bili sad ovdje. Album označava sam početak projekta Kozmodrum i stilski se još uvijek drži forme jazz-a i tradicionalnijeg pristupa svirci, ali u isto vrijeme naznačuje nove smjernice za dalje.

Osobno mi album na prvu ima slobodu i ugođaj kakav Miles Davis pogađa na albumu In a silent way, te kroz njegovu fazu iz prve polovice sedamdesetih godina. Koliko je kod Kozmodruma glazba uopće jazz, a koliko sve ostalo?
Sama forma je i dalje jazz, oblik unutar kojeg funkcioniraju stvari: intro-tema-solo-tema-finale. To je jedan primjer česte forme na albumu, ali nije uvijek pravilo. Tako da jazz utjecaj je prisutan i neizbježan, a svakako nam je ugodno čuti usporedbu za Milesom.

Album se nalazi na samostalno izdanom cd-u, te bandcampu u digitalnom obliku. Planirate li suradnju s nekim od izdavača?
Ivan Kapec i ja smo pokrenuli nezavisnu izdavačku operaciju pod nazivom Zona Muzika, i to je jedini izdavač. Planiramo suradnje sa različitim distributerima i ponekad i izdavačima, kako bi došli do šire publike, ali u osnovi Zona Muzika je platforma kroz koju objavljujemo materijal, i tako ćemo raditi i dalje.

Imaju li izdavači uopće sluha za vaš glazbni pristup?
Pa što se tiče naših izdavačkih kuća, nije da nemaju sluha nego jednostavno imaju već previše posla i mi jednostavno teško dođemo na red. Takva je situacija i vrlo je jasna hijerarhija komercijalnih i nekomercijalnih izdanja na ovim područjima i šta prolazi i na koji način. A ovo što mi radimo prolazi kod jednog manjeg broja vrlo probrane publike i samim time izdavač nema tu puno izbora.

Koliko koncerata je iza vas i koliko je lako ili teško ovako specifičnoj glazbi naći prostor za koncertnu promociju benda.
Iza nas je već dosta koncerata, prošle godine smo odsvirali cijelu godinu redovito koncerte, sveukupno nekih 15tak komada. Srećom u Zagrebu se otvorilo novih mjesta za sviranje, pa je puno lakše nego prije i mi kao bend smo zadovoljni količinom svirki trenutno. Također ima i puno festivala i klubova koji podržavaju ovakvu glazbu i to puno pomaže.



Kakve su reakcije publike na vašu glazbu?
Jako dobre rekacije, čak iznenađujuće dobre dosta često, što je jako ohrabrujuće.

Planirate li proširiti djelovanje van regije. Razmišlja li se unutar benda o globalnom dijelovanju?
O tome se stalno razmišlja, ali teško dolazimo do takvog pomaka. Radimo na tome koliko možemo s obzirom da smo uglavnom prepušteni sami sebi.

Bend se uz mnoge slične nalazi pod grupacijom Beat Busters. Koja je ideja vodilja iza imena Beat Busters? Djeluje mi kao jazz zajednica koja svira tu glazbu na jedan moderan i slobodniji način.
Beat Busters je jedan opušteni neobavezni kolektiv sklopljen od raznih bendova i producenata, to je jedna od stvari koja nam pomaže da se na neki način povežemo i ukažemo na postojanje šireg kruga ljudi koji se bave sličnim stvarima. To bi mogli nazvati "scena". Stilska poveznica je glazba koja je danas aktualna na neki način.

Obzirom da je jazz veći underground od bilo kojeg drugog pravca, može li glazbeni pristup poput vašeg, doprinjeti komercijalizaciji tog, kod nas, ne pretjerano popularnog žanra?
Ne znam točno što se kod nas može komercijalizirati s obzirom na malo područje i broj ljudi, osim naravno mainstream pop glazbe i sličnih stvari. Mi pokušavamo proširiti malo spektar djelovanja, i čisto nas muzički zanima šta je sve moguće, pa ne prezamo niti od techno glazbe niti od jazz-a...

Može li se uopće uspjeti napraviti komercijalniji uspjeh u jazzu bez komercijalizacije u glazbenom pristupu?
Pa jedno ide s drugim. Ne bi ni jazz bio popularan da nije bio komercijalan u početku, swing glazba je bila plesna glazba, bebop su slušali gangsteri u klubovima po Manhattanu, Blue Note je iznimno dobro radio izdanja i odlično ih je prodavao... danas se pojam komercijalizacija upotrebljava redovito negativno, što je blesavo, jer to ne znači ništa loše samo po sebi. I današnji jazz koji se dobro prodaje je drugačiji nego onaj koji se ne prodaje nikako, a na koji način je komercijalan to je već za dublju analizu.

Prva svirka nakon izlaska albuma je u sklopu festivala MIMO, već ovu nedjelju. Što očekivati?
Svirati ćemo većinu glazbe koja je na albumu i tako ćemo početi predstavljati taj materijal uživo, a biti će i nekih novijih stvari koje već sviramo neko vrijeme na koncertima.

Kako se uopće pripremate za koncert?
Imamo probu i pijemo kavu.

jura // 03/02/2016