Mašinko i njihov posljednji album, Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše dobro me je stresao pa sam poželio konkretno popričati i saznati što se sve smije i ne smije znati o njima. Pojednostavljeno, htio sam im vaditi mast, a oni se nisu nimalo bunili. U postavi Andrija (gitara) i Pitura (bubnjevi), pričali smo o svemu onom što se oko ove male velike grupe dosad događalo. Kako smo se puno raspričali, izvađene masti je bilo i previše, pa je dogovoreno da intervju ide u dva dijela. Prvi dio je pred vama. Zadnji album je vani već godinu dana. Išli ste s pločom i s kompjuter downloadom. CD nije izašao?
Andrija: U principu, osnovna ideja je bila da krene download i CD. Realno gledano, devedeset posto ljudi će danas to riješiti preko downloada. Imaš neke platforme poput Bandcampa koje nam omogućavaju da ljudi plate za taj download ako žele, a da mogu specificirati vlastitu cijenu. To nam je super odgovaralo. Zatim nam je uletila u jednom momentu shema da izdamo ploču. Pa smo rekli ako ćemo već fizičko izdanje, koje je danas primarno za kolekcionare, onda ćemo radije ići s pločom. A cd samim tim nije bio potreban. Budimo realni, ljudi koji slušaju mjuzu, slušaju je većinom s mp3-a, a ako hoće za sebe za kolekciju onda im je ljepše imati ploču nego cd.
Pitura: Mi imamo iskustva od nekih drugih bendova, a i od frendova koji imaju bendove, da se CD stvarno više ne prodaje. Ti si iznimka koja voli glazbu pa kupi CD. Igor Banjanin, koji je i nama izdavač, ima svoja, Dirty Old izdanja od Six Packa, Gužve, Grupe tvog života izdana na CD-u. Već oko tri godine su mu ti CD-i sniženi na deset kuna i još uvijek ih ima pun podrum. To se jednostavno ne prodaje. Nama je za tristo CD-a ili petsto, sad ne znam točno kolika bi bila tiraža da smo štampali, ispalo da će nas koštati pet do šest tisuća kuna. Ploča je malo skuplja naravno, ali ajmo onda dati tih pet ili deset tisuća kuna više i napraviti ploču. Nekak' smo skužili da nam je to draže. I ono što je pridonijelo cijeloj priči, što sam ja jedan dan bio kod Igora u dućanu i malo smo se zapričali i tu je krenula ideja o društvenoj igri. Da, uz ploču se dobije i društvena igra. Prilično kreativna ideja.
Pitura: Vidiš, ta ideja je baš slučajno došla. Cijelo vrijeme smo razmišljali o nekom dodatku uz ploču. Kao takva, ploča ima jako veliku površinu, te smo razmišljali što bi mogli još ponuditi. I sad ne znam više dal' ja ili Igor, mislim da je Igor bio...
Andrija: Znam ja točno kak' je shema bila. Napravili smo cover za album i to je originalno trebalo ići na CD. Onda je Bojan to vidio cover i rekao da on želi ploču. Ja sam mu rekao da nemamo love za to. Oko ploče trebaš investirati ovo-ono, napraviti matematiku koliko ćeš tog prodati i tako dalje. I onda je Bojan otišao do Igora, pokazao mu cover i oni su si pričali kak' bi bilo lijepo da se izda ploča. I onda je Igor od Flippera ploču izvadio...
Pitura: Da, od Flippera je ploču izvadil, onu kaj je imala unutra figurice za slagati. Tako je krenula priča, ajmo neke dodatke. Šta bi mogli, šta bi mogli i onda je pala ta fora oko društvene igre.
Andrija: I onda ste me nazvali.
Pitura: I onda smo te nazvali, a ti si tad bio protiv te ploče. Uostalom, svi smo se tad lomili. I kad sam ti rekao za društvenu igru, u tom trenu si rekao: "To je to, idemo na ploču!".
Andrija: Mislio sam si, društvena igra? Ne, nećemo to raditi i prekinem vezu. I pol' sata kasnije ga zovem, smislio ja deset pravila (smijeh).
Pitura: Zatim smo se našli kod mene doma, cijeli bend je došao i na A3 formatu smo crtali i radili radne verzije, kako složiti polja i to, dok je ostatak radio Andrija.
Andrija: I napili smo se k'o da nema sutra.
Pitura: Kad smo imali radne verzije, razmišljali smo koliko da bude tih polja s cuganjem. Da baš previše ne pretjeramo. Ali dok smo odredili koliko je optimalno, već se dosta popilo. (smijeh)

Koliki je tiraž ploče?
Pitura: U jebote, jel' dvjesto il' tristo?
Andrija: Tristo pedeset, tako nešto? Možda tristo? Da, tristo. Dvjesto pedeset narančastih i pedeset crnih.

Znači, crna je veći raritet?
Andrija: Da, imamo obrnuti limited edition. Nismo ni znali da ćemo raditi narančasti, to je Igoru bila fiksacija. Ja sam bio odmah za, ja volim takve eksperimente. Ovim' ostalim je bilo više-manje svejedno. Samo ono 'ajmo ne raditi tako jer će nam biti skuplje.
Pitura: Imali smo ti problem s financijama kad smo ušli u to. Još je tu i društvena igra. I svaki taj detalj full poskupljuje album. Em ovaj debeli karton za društvenu igru, pa kakve ćemo igrače, kockice, pa ovo ono. Pred kraj je onda Igor počeo uletavati s tim spikama s obojenom pločom. A mi smo svi, daj ono nemoj još ekstra trošak, nek bude crna, koga briga. I kao dobro, nek bude crna. Zatim stigle ploče.
Andrija: Dolazim ti ja kod Igora da vidim i čujem dal' stvarno postoji Mašinko na ploči, ono san. Stavi on crnu ploču i taman kad krene svirati kaže on meni: "ako ti slučajno s crnom ne radi, probaj s narančastom". (smijeh)

Ploča još nije rasprodana?
Andrija: Ne, nije.

Ovaj dio s Bandcampom i downloadom, jel' netko kod nas uopće plati album ako je ponuđen za 0 kuna?
Andrija: Desi se nešto sitno. U onom početnom šusu kad je to krenulo se čak zalomilo par ljudi koji će to podržati. Ali većinom u Hrvatskoj je relativno slabo. A kako ja imam i drugi bend, Muscle Tribe of Danger and Excellence, koji ima tekstove na engleskom, a o kojem se i pisalo na nekim stranim blogovima, ta ekipa izvana će ti prije platiti za to. Ali Mašinko kako ima tekstove na hrvatskom, to ti je hrvatska publika i tu će rijetko tko platiti za album koji je dostupan za slobodno skidanje.



Album ima i obrada. Kao i Pasi i vi ste obradili Mikrofoniju. Vaš odabir je pjesma "Gotova stvar".
Pitura: Kad je Tuna umro i kako se to sve skupa nenadano dogodilo, ostale su neke njegove pjesme. Mikrofonija je snimila dva albuma za njegova života, a kako je od tog posljednjeg albuma prošlo puno godina, imali su nekih šest, sedam pjesama koje nisu uspjeli snimiti. Pasi su odmah uzeli dvije, ali kako sam i spomenuo, nekoliko je pjesama ostalo neobjavljeno. Ja sam s Plajom, bubnjarom Mikrofonije, već duže pričao na tu temu. Na neki način je to bila i njegova inicijativa, ipak je najbitnije da se pjesma ne zaboravi

Znači, tu ideju niste od Pasa kopirali? Dobro, kopirali je možda gruba riječ. Jesu li vam oni prvotno dali ideju?
Pitura: Ovo nije nigdje još bilo izrečeno, ali ta cijela priča i kad su Pasi to radili, ta cijela priča vezana oko Tune je začeta na njegovom sprovodu. Tu su bili Pasi, došla je ekipa iz Lošeg primjera, ekipa iz Atheist Rapa, fakat je na sprovodu bila hrpa tih bendova. Sprovod je bio u Markovu Polju, a karmine poslije u Mediki. Tamo smo se svi iznapijali, znaš kako to bude i tu je začeta ideja, onako svi pripiti, da napravimo gig za Tunu. On je umro u osmom mjesecu, a prvi koncert za njega je bio prve subote u desetom mjesecu. Znači sve se ekspresno događalo. I tada je počela priča s tim pjesmama. Tam' su i Pasi odlučili da snime te pjesme, da se ne zaborave. Dodo (pjevač Pasa, op.a.) je meni pričao za "Odavno" i "Laž", da je on to skupa s Tunom radio. Mislim, jesu to Tunine pjesme, ali su se on i Tuna full družili u to doba i Dodo mu je pomagao oko tekstova pa je nekako i bilo logično da Pasi uzmu te pjesme. Ali ostala je ta priča da se i te druge stvari snime, kužiš? Bilo je tu i drugih bendova. Recimo, jedna stvar koju ne znaš, Kino klub je isto dobio jednu pjesmu. Pjesma se zove "Bez tebe". Oni su je snimili, ali su u međuvremenu promijenili postavu pa na tom zadnjem EP-u nije izašla .
Andrija: Ja sam čak čuo tu stvar. Jako dobro su to snimili.
Pitura: Znači, nije to bio neki definirani projekt, sad će ovaj ovo, sad će ovaj ono. Pasi su dosta brzo taj album izbacili, a ovo ostalo je čekalo. Došla je na red "Gotova stvar" i mi smo nju uvrstili. I mislimo da je to ok. Dali smo odmah do znanja čija je to pjesma i mi nemamo namjeru po tom pitanju kititi se tuđim perjem. To je naša solidarnost, bili smo ekipa. Dobra je pjesma, a Mikrofonija je nikad nije uspjela snimiti. Osim neki Youtube s krnjim fotićem. I snimili smo je u izvornom obliku. Ako slušaš njihovu snimku, taj je tempo, takav je aranžman. Onak', točno kak' su je oni svirali.

Druga obrada?
Andrija: Druga obrada je "Pobuna" od Debelih koja je izvorno iz devedeset pete, ako se ne varam. S prvog njihovog albuma, Ti budan sanjaš. Znači, ako si ikad bio na koncertu Debelog precjednika, čuo si kako netko urla: "sviraj Pobunu!". To je ona njihova prastara stvar koju ni oni nisu godinama nešto svirali, a svi je znamo i svi smo je voljeli. U biti to je bilo isto za Tunu.
Pitura: Da, isto za Tunu. Tad smo ju svirali na Festivalu za Tunu u Mediki. U ono vrijeme smo fakat dosta svirali po Zagrebu, štoviše Andrija je tad napravio majicu "Never ending Zagreb Tour". Tad je bio i taj Koncert za Tunu i normalno je bilo da ćemo i tamo to odsvirati. Tad smo imali nešto drugačiji pristup pa smo na tom koncertu rokali tri, četiri svoje najudarnije pjesme, a sve ostalo su bile razne obrade. Između ostalog tad smo i "Pobunu" obradili. I bio nam je gušt svirati tu pjesmu, jer u usporedbi s originalom, kroz našu verziju je pjesma na neki način dobila novi život. A mogu ti i reći da je ekipa bila skeptična dal' je to pjesma za album ili ne. Tu sam ja još malo uspio stisnuti bend u studiju, kao: "'Idemo to snimiti pa bar da imamo tu pjesmu za nas". A kak' je dobro ispalo, nije bilo govora da ju ne uvrstimo. A i Debeljacima je bio gušt. Naravno, mi smo ih prije tog pitali za dozvolu.

Suradnja s izdavačem? Jeste li razmišljali o samostalnom izdavanju posljednjeg albuma?
Andrija: Cijelu tu priču oko samostalnog izdavanja smo već jednom napravili i to je ok. A opet htjeli smo ovoj ploči dati jedan legitimitet da izađe za label, a opet nismo htjeli imati posla s labelima. To ti je dvosjekli mač. I Igor Banjanin je jedina osoba koja tu upada u obje kategorije. S njim se znamo godinama i lik je koji od samog starta apsolutno vjeruje u nas. Taj čovjek će sve napraviti za nas.
Pitura: Prvi koncert koji smo mi odsvirali ikad, pazi sad ovo, prvi naš koncert je predgrupa Addictsima u Pauku. Naravno, Banjanin nam je to riješio. Samim tim se i priča oko izdavača albuma nekako logično nametnula. Melodioznost zadnjeg albuma je na puno višem nivou nego na debutu.
Andrija: Znaš kako ja to gledam. A mogu ti to reći i iz duple perspektive. Ja sam Mašinku u prvih godinu dana bio publika. A uletio sam u bend tek kad je Srki otišao u Englesku. I naprosto taj prvi album Mašinka stvarno ima svega. Kao svaki bend kad se prvi put skupi, napravi deset različitih pjesama i stvarno možeš pod milim Bogom apsolutno svega naći. Ali pjesama kakvih ima na (n)ovom albumu, ima i na prvom. Imaš "Pij", "Sude mi", "Sretan", stvari koje mi dan danas sviramo i koje se jako dobro uklapaju.
Pitura: Moram tu reći jednu stvar. Mi se svi znamo otprije, a bend je počeo raditi pred kraj godine, 2009. godine, čini mi se. Oni su ti se prvo, njih četvorica, skupili bez mene.
Andrija: Bili oni u birtiji. (smijeh)
Pitura: Na početku je gitarist Perica bio na bubnju. Tad nisu puno svirali, a bili su fokusirani samo na obrade, Gužva u šesnaetercu, KUD Idijote, Diverzante i to. I nakon prve tri probe je Perica shvatio da mu bubanj ne leži i tu su mene zvali u bend. I krenuli mi na probi s obradama, kad sam im rekao da meni to nema smisla. Svaka čast tim bendovima koje smo obrađivali, ali nije mi se dalo to svirati, htio sam raditi autorske stvari. I tako smo u idućih par proba napravili tri, četiri pjesme. To je samo izlazilo iz nas. Od kraja dvanaestog mjeseca, kako smo krenuli stvarati svoje pjesme, već u četvrtom mjesecu smo imali dvanaest pjesama s kojima se tad krenulo u snimanje albuma. U tom kratkom periodu smo ih još i pošteno uvježbali za snimanje.

A koliko se Mašinko zvukovno promijenio i narastao kroz godine?
Pitura: Mi smo ti kao klinci više bili u filmu Kalifornije i te neke tupa tupa muzike. Kroz godine više nam paše standardni punk rock zvuk. Nismo promjenili koncept. Kad smo počeli svirati ta neka euforija se poklopila i gušt nam je bio dolaziti na probe i stvarati pjesme. Tih dvanaest pjesama s početka su bile sve pjesme koje smo tad imali, nismo radili selekciju. I taj prvi album smo snimili u dva dana. Sve je snimljeno live, jedino se vokal nadosnimavao. To smo sve riješili u jednom danu. Miks je bio drugi dan, a već treći je album bio na internetu.

Zatim se sve ipak malo usporilo.
Pitura: Jebiga, ne možeš gurati inspiraciju.

Kako slažete tekstove u Mašinku, svi po malo?
Pitura: Najviše pišu Šulc i Srki. Srki u biti napiše cijelu pjesmu, na ovom zadnjem albumu, četiri, pet pjesama su kompletno njegove. A Šulc nekad napiše ili sve ili napravimo skupa neku melodiju, pa on nalijepi tekst onda.

Boravljenje u studiju za zadnji album trajalo je poprilično dugo?
Pitura: Za njega nam je trebalo preko godinu dana da se dokrajči.
Andrija: Ravno godinu dana u dan, od trenutka dok smo ušli u studio i izašli s masterom.
Pitura: Snimali smo instrument po instrument, prvo je išao bubanj kojeg sam snimio početkom drugog mjeseca 2013. godine. I godinu dana kasnije album je bio vani. Zašto nam je toliko trebalo, to je malo zajebano pitanje, ni sami ne znamo.

Tu se možda i kult benda stvarao, samim činom dugog snimanja?
Pitura: Ma ne.
Andrija: Možda. Znam da je ekipa masovno čekala taj album. To su pjesme koje smo tu i tamo svirali na koncertima. I više manje su svi znali da Mašinko snima novi album. S druge strane imaš bend poput Šanka, naših dobrih prijatelja, koji su pisali na fejsu da im je trebalo mjesec i pol za album, kao njihov album kojem je najdulje trebalo da se snimi. A ja to čitam i mislim si: "hej, mi godinu dana u studiju, želim tući zidove". (smijeh)
Pitura: Svašta se tu događalo. Nije to baš bilo godinu dana kontinuiranog rada u studiju. Bile su tu i pauze po par mjeseci. Mark Mrakovčić kod kojeg smo snimali je u jednom trenutku ostao bez svog studija, pa se prebacio u novi prostor. Dok smo preselili stvari u taj novi prostor, došlo je ljeto i dva mjeseca pauze. Stalno se nešto odugovlačilo i jebiga. Pred kraj nam je to sve popriličnu frustru stvorilo i htjeli smo više da to izađe. Bio nam je više pun kurac tog albuma. Ali na kraju ono što moram istaknuti u ovakvim prigodama, nije da ih je puno, ali stvarno smo zadovoljni s tom produkcijom jer to nam je bilo posebno bitno.

Tko je radio produkciju, vi plus Mark?
Pitura: Mark prvenstveno, a mi smo...
Andrija: Mi ne znamo šutjeti.
Pitura: I prezadovoljni smo. Zamisli da smo nakon godinu dana izbacili nešto s njim nismo zadovoljni, stvarno bih si propucao glavu.

Imate i novih pjesama?
Pitura: Ima. Radimo na njima.
Andrija: Pazi, ono kaj smo pričali, onaj prvi šus na začetku benda, to je koncept kad bend nema nikakve koncerte već samo radi pjesme. Mi danas kad radimo, moramo složiti set listu da se navježbamo za idući koncert. A koncerte imamo stalno. Da bi riječ rekao i da kucnem o drvo koje nemam ovdje.

Imaš moju glavu. (smijeh)
Andrija: Svaki drugi vikend negdje sviramo. I cijelo vrijeme kad se nađemo na probi trebamo odvrtjeti set da to liči na nešto. I zbog tog ti malo danak na tim novim stvarima. Plus, tu i tamo kad dođemo na probu ne raspakiramo ni bubnjeve.
Pitura: Volimo se i podružiti ovak' med sobom, dobri smo si pa nekad ne počnemo ni svirati. Samo popijemo gajbu i odemo doma.
Andrija: I tak triput za redom.

To druženje je ipak važnija karika. Pretpostavljam da zato jezgra benda i dan danas postoji.
Pitura: Pa da, ekipa je ista, tu smo. Ono kaj sam ti htio ranije reći, pa samo na brzinu da kažem, često nas ljudi sa strane pitaju za te tri famozne gitare. Sviramo prilično jednostavnu muziku, nismo Iron Maiden da sva trojica nekaj soliraju. Razlog tom broju gitara je što je Srki, basist, dobio stipendiju te je otišao na godinu dana u London. Kad nam je to objavio, uhapsili smo Andriju koji nam je frend oduvijek i uredno je bio u prvim redovima na koncertima. Ali samo na godinu dana dok Srkija nema. U tih godina dana izbacili smo i Frakturko, split album s Frakturom Mozga.
Andrija: Taj ciklus je završio s promocijom Frakturka gdje smo uspjeli rasprodati KSET.
Pitura: Tu se Srki vratio, a mi nismo imali srca odjebati Andriju. I eto nam treće gitare.

Koliko ima takvih bendova u svijetu?
Andrija: Imaš Foo Fighterse, Maidene. I Radiohead na momente.

jura // 24/02/2015

PS: Link na drugi dio razgovora s Mašinkom.