See Why ili pravim imenom Luka Vujeva vlasnik je domaće kuće Baile Musik i artist na nekoliko inozemnih labela. Rođen je 1986. godine a produciranjem i dj-anjem elektronske glazbe se počeo baviti u dobi od 18. godina. Na jučerašnjem nastupu u klub-u "Opium" Vodice imali smo kratak razgovor na -1 ° C. Vlasnik si domaće izdavačke kuće Baile Musik. Koliko je teško/lako krenuti sa idejom izdavačke kuće u RH i na koje prepreke si naišao?

- Dobro, hajmo reći da je teško napraviti nešto da bude na svjetskoj razini, da se to dobro prodaje da ima dobar feedback od velikih dj-eva jednostavno složen je proces kako se do toga dođe, ideja mi je sinula 2008 godine i polako se pripremajući, teško je , jer nema nekog pozitivnijeg feedbacka, treba dosta novaca i dosta znanja. Osmislio sam label, odnosno obrt za proizvodnju zvuka i krenuo kao mala firmica i time si osigurao posao izdanja u narednih 5-6 mjeseci, kad je to krenulo sve išlo je svojim tokom. Tu sam i pridobio , na sreću , poznatije svjetske producente kao što su Pallace, Greg Parker iz Plastic City-a i njih sam uvrstio na ljetnu kompilaciju prošle godine i ta kompilacija je proglašena za najbolju kompilaciju u kolovozu 2010. od strane inozemnog magazina Ibiza Voice-a , što je bilo veliko priznanje i te trake su vrtjeli Reboot, Robert Dietz.

Vidim da si većinu svojim nastupa imao u Njemačkoj i u nekim drugim zemljama Europe, molim te usporedi mi njemačku glazbenu scenu i klubove sa onima u Hrvatskoj.

- U njemačkoj sam stekao kontakte preko poznanice , posjećivao ljetne underground festivale i nikako se ne mogu usporediti sa Hrvatskim festivalima. Naš festival ne može napuniti publiku ako nije besplatan upad na njega, a da u Njemačkoj , recimo , jedan Love Family Park u blizini Frankfurta ima 30 000 ljudi sa cijenom ulaznice od nekih 50 eura i ljudi bi dali sve za tu ulaznicu...Puno je tu razlike, organizacije je njima vrhunska, kod nas iza organizacije stoje pojedinci, tamo stoji jedna cijela glazbena industrija, recimo agencija Cosmopop organizira velike festivale, ovdje ljudi rade to iz nekog entuzijazma, a tamo je to jako razvijena scena jedna od najboljih u svijetu i oni to vrhunski odrađuju.

Pročitala sam da imaš veliki utjecaj imena sa minimal scene, kamo se taj utjecaj dalje nastavio kretati, pravac koji si odabrao?

- Ne bih to tako definirao, tada je to bilo,davno, taj utjecaj, sada mi je đir old school house, mješavina berlinskog modernijeg techna, i štoviše sporijega koji sada prakticiraju ekipe iz Rumunjske.

Richie Hawtin?

- Moj veliki idol, dobio sam od njega veliko priznanje kad je moje dvije stvari supporta-o, puštao, dobio sam priliku i svirat s njim, upoznat ga, pričat s njim o sceni, labelima, izdavaštvu, o svačemu, vrhunski čovjek, umjetnik, možda po mom mišljenu, sada trenutno živi na staroj slavi, ne radi toliko više, mislim da je dokazao svoje i uvijek ču mu se diviti.

2009. godina je bila vrlo uspješna za tebe, što se tiče suradnje sa stranim izdavačima, nešto više o tome?

- Da, te godine sam potpisao ugovor sa vrlo uglednim londonskim labelom, Apparel Music, kojeg osobno volim i na kojem sam izdao svoju traku 1307 i to izdanje su poduprle zvijezde kao Loco Dice, Dubfire, Ellen Allien, Steve Bug itd. Za Njemački Damm records izdajem iste godine vinly i moram izdati album, ali to je obaveza koja ovisi o mojoj volji za taj album jer oni su fleksibilni prema tome.

Dali primaš više stranih ili domaćih demo uradaka i o suradnji sa Sarp Yilmaz-om?

- Sarp Yilmaz je poznati turski jako dobar producent iz Istambula i moj suradnik Marijano Mateljan je stupio u kontakt s njim nakon što se Sarpu svidjela naša glazba i Sarp je odlučio da napravimo remix za njega koji je na kraju ispao odličan i puštali su ga Dubfire i još neki, a što se tiče mog labela, primam najviše strane demo uratke iako od recimo 100 demo uradaka, 10 bude kvalitetno, mahom su to talijani.
Na Hrvatsku produkciju se stranci ne lijepe previše , rekao bih da su oni imaju dva tipa producenata ozbiljne i neozbiljne i malo su previše zasuli tržište svojom produkcijom, od toga je malo toga kvalitetno, ali ono što je kvalitetno je kvalitetno tada u samom smislu te riječi.

Struktura tvog dj desk-a? Koje tehnologije koristiš, dali eksperemintiraš sa novim stvarima?

- Koristim Traktor Scratch, a inače volim da se ispred mene nešto vrti, a to je vinly kojega obožavam i kojeg nažalost nemam prilike kupovati u Hrvatskoj jer malo shopova danas radi shiping za Hrvatsku, što je jako žalosna situacija, a u Hrvatskoj i nema vinly shop-a, zato i radim u Traktor Scratchu i koristim Time Code ploče koje su mi najpouzdanije i hajmo reč najsigurnije (smijeh).

Prije si bio spomenuo underground, nadovezala bih na to kako mi je jedan prijatelj, također rekao, da underground u Hrvatskoj ne postoji u samom smislu te riječi jer sve što se distribuira na youtube-u, soundcloudu i ostalom sličnom da to prelazi u mainstream, odnosno komercijalu, tvoje mišljenje o tome?

- Neki moji prijatelji imaju isto takvo razmišljanje, i to prijatelji koji su rokeri, metalci i imaju svoje bandove, a sad ja ne mislim tako ali to je relativno pitanje na koje može biti više odgovora isto kao i jeli bila prvo kokoš ili jaje, tako je isto i sa undergroundom, pa ono šta ti dira dušu u glazbi, to je to, a meni je to underground, jer živim tu glazbu, 24 sata sam u njoj, tražim, kupujem , istražujem, želim se razlikovati od drugih u glazbi i to je taj neki poriv. I ne potičem dj-eve kojima se setovi sastoje od traka koje se nalaze na recimo Beatportovoj ljestvici top 100 traka.

mateja // 24/01/2011