Igralom su bend iz Niša kojeg čine gitarist Mladen Marjanović (koji nam je pružio praktički sve najbolje trenutke koncerta), basist i vokalist Dimitrije Simović aka Dimitrijević i Ivan Cvetković na bubnjevima. Dimitrije je partner Sare Renar - za sebe kažu da su jedan zdrav nastavak jugoslavenske priče nakon rata. Dimitrije se zbog ljubavi i doselio u Zagreb i tako je već dugi niz godina zapravo bitan sudionik lokalne scene. Igralom su osnovani 2015., a za sobom imaju tri albuma - Pogrešna poznanstva iz 2016., Sunovrat iz 2018. i Premalim stvarima iz 2023., na kojima kombiniraju domaćoj publici bliži alternativni / art / psihodelični prog rock s utjecajima tuareškog "pustinjskog" bluesa. Budući da smatram da se već dugi niz godina najzanimljivija rock muzika radi u bespućima Sahare, jedva sam dočekala čuti kako će jedan domaći rock bend interpretirati i inkorporirati taj zvuk. Sunovrat mi je bio jedan od favorita s yugo scene te godine, no Premalim stvarima mi je pomalo mlak i razočaravajuć. U međuvremenu se pojavio još jedan regionalni bend s tuareškim utjecajem - beogradski The Cyclist Conspiracy, čiji mi je album Mashallah Plan bio znatno bolji od posljednjeg albuma Igraloma.

Niš mora da je najpodcijenjeniji grad u regiji barem sto se tiče kulturnog outputa. Svi ga povezuju sa Šabanom Bajramovićem (i neka, imao je on sjajnih stvari), ali imao je taj grad i jaku underground postpunk / alternativnu scenu koja je onako, potpuno u sjeni trokuta Ljubljana - Zg - Beograd, iznjedrila bendove kao što su PPP ili Pasivni Posmatrači Prirode (vrlo dobar darkwave), Romantične Boje (- možda THE najpodcijenjeniji jugo bend iz osamdesetih, uz Denis & Denis najbolji domaći synth pop), a ako bas hoćete tešku ezoteriju, Trivalia su svirali gotički darkwave ( link je na album Telo i duša, izdan samo na kazeti 1990). Tu je naravno i kultni post punk bend Dobri Isak (osobno nisam neki fan). A eto, sada je tu i Igralom, definitivno jedan od najzanimljivijih regionalnih bendova posljednjih godina.

Dimitrije opisuje Niš kao grad uzavrele atmosfere i suludih talenata, posebice u romskom getu Crni put (balkanskog ekvivalenta, recimo, nekadašnjeg Harlema ili Bronxa) iz kojega je ponikao i Bajramović, no iako je grad prilično velik, ima samo jedan "alternativniji" klub - Feedback, koji je Dimitrija "odgojio" i gdje su kao bend napravili album, imali probe….

Opisuju ih kao "transžanrovski" bend - zvuk nije nastao spontano, nego su baš planirali i dogovarali se kakav zvuk žele. Dimitrije nabraja utjecaje, naravno, afričkog saharskog bluesa, srpske narodne muzike, domaćeg novog vala, posebno Haustora... Odlučili su se za postmodernistički pristup, "da štrcnemo malo Afrike, malo Srbije i da tako gradimo zvuk." Moram reći da ipak nimalo ne zvuče kao neki campy postmodernistički pastiche , nego je zvuk vrlo organski i koherentan. Utjecaji su fused together i čine smislenu cjelinu, umjesto da zvuče kao nabacani i nepovezani mišung svega i svačega.

Dimitrije ima vrlo zanimljiv i neelitistički stav prema narodnjacima. U intervjuu za Novosti kaže: "Random turbofolk playing in the background, to je Srbija. " "Zanima me kolektivno nasleđe naroda. Radije ću da učim od Šabana Šaulića nego od onog iz Whitesnakea. Tu osećam da je nešto iskrenije, emotivnije i jače." Povezuje narodnjake s turskim nasljeđem, a vidi i poveznicu s harmonijskom melodijskim rješenjima psihodeličnog anatolijskog rocka iz šezdesetih i sedamdesetih. "Toga ima i u turbofolku, samo sa drugim instrumentima. " Voljela bih o ovome prodiskutirati s njim zato sto mi je uvijek bilo fascinantno kako su Turci uspjeli od svog melosa napraviti nešto najbolje ikad (anatolijski rock - Selda, Mogollar, itd, ali i noviji minimalistički melankolični folk kantautori s etikete Kalan Muzik), a kod nas je taj praktički isti melos nažalost mutirao u nešto bitno iskomercijaliziranije, dosadnije, banalnije i trešoidnije (s tim da ne isključujem mogućnost da taj treš bude zabavan i dobar, samo što se to jako rijetko zalomi). No dosta digresije! Moram priznati da osobno na koncertu taj možebitni turbofolk utjecaj kod Igraloma nisam osjetila ni u tragovima, očito je vrlo suptilan… općenito je to način na koji pristupaju svojim "ezoteričnijim" / world utjecajima, za što ih stvarno moram pohvaliti - ne transplantiraju ih u rock matricu tako da djeluju out of place i neprirodno, nego ih ukombiniraju toliko organski, vješto i suptilno da ih je mjestimično i teško identificirati - znamo da slušamo rock, ali nešto je tu "drugačije" - taj element začudnog i drugačijeg je to što Igralom izdvaja iz mora domaćih bendova, i upravo je to taj zapadnoafrički utjecaj (a možda i narodnjaci !?). Ponavljam, nije copy paste svih mogućih random elemenata i utjecaja, nego su svi ti utjecaji stopljeni i iskombinirani jednim vrlo organskim pristupom tako da tvore jedan unikatan zvuk, i to se uživo osjeti još i više nego na snimkama.

Uživo Igralom mjestimično nalikuju na više heavy i manje groovy i catchy verziju Nemanje. Čuli smo Lešinare, Kafanče i naslovnu pjesmu s Premalim stvarima, Haos s Pogrešnih poznanstava, moj favorit Zlato sa Sunovrata… Primijetila sam veliki raskorak između kvalitete gitare i vokala - gitara je nerijetko izrazito zanimljiva, inovativna i dinamična, dok se vokal ni po čemu ne ističe i zvuci "ravno"… do te mjere da sam pomislila da bi bend bolje zvučao da svira čisto instrumentalnu glazbu. Imaju dodirnih točaka s jam bendovima, ali nisu ni približno toliko dosadni. Puno je tu potencijala za nešto bolje, puno kraćih dionica i momenata koji upućuju na neke vrhunce koje bi mogli doseći, ali nisu i to zato što ih, rekla bih, neupečatljivi i "ravni" vokal dosta ograničava. Zanimljivo mi je bilo da nije bilo niti jedne prepoznatljive pamtljive melodije, što definitivno ne mora biti minus, cak dapače, ali u ovom kontekstu možda im ipak fali malo melodičnosti. Vokalne dionice su u svakom slučaju malo "half baked". Gitara zvuči bolje do te mjere da bih rekla da je glas pratnja gitari, a ne obrnuto.
Na bisu na Bolnoj ženi pojedine gitarske dionice su zvučale premoćno, no opet, i to je moja glavna zamjerka svirci, radi se o momentima po petnaestak sekundi, i taj nivo se ne uspije održati tokom cijele pjesme. Dakle, koncert s nekim fantastičnim trenucima, ali bend kao da nam se ipak nije prikazao u punom sjaju niti je još blizu da dosegne svoj puni potencijal.

dora p // 03/05/2024