Na žalost, po prvi put otkad pišem o glazbi otišao sam s koncerta za koji sam akreditiran debelo prije nego što je završio.

Svadbasi su gostovali u zagrebačkom klubu Gjuro 2 u srijedu, 20. ožujka, iste večeri kad je Jessie Ware poharala Tvornicu.

Gledao sam ih zadnji put lani u svibnju, kad su dan za danom u KSET-u predstavljali svoj novi album "Još". Oba su koncerta bila odlična, o čemu sam i pisao. Stoga sam se veselio prilici da ih ponovno čujem uživo, iako je koncert bio kraj jednog u nizu izrazito dugih i napornih radnih dana.

Što je pošlo po krivu?

Početak svirke bio je najavljen za 21 sat, ali ni najveći optimisti, niti zadnji naivci više ne očekuju da će se u Hrvatskoj dogoditi da se bend doista popeti na binu u vrijeme naznačeno u najavama.

Da se ne lažemo, pola sata do sat kašnjenja obično i dobro dođe - stigne se čovjek opustiti, ufurati u atmosferu, popričati s društvom, zagrijati za koncert uz rundu, dvije na šanku. Zbog tog prešutno toleriramo i prihvaćamo to što nas, u stvari, u pravilu svjesno i namjerno zavaljaju.

No, u Gjuri su otišli predaleko. Čekanje se rasteglo na gotovo dva i pol sata.

Dobro, možda sam doista bio preumoran, pa mi je fitilj bio kraći no inače. Nije da nemam razumijevanja za gazde - znam da im je svaka kuna važna i da na sve moguće načine pokušavaju povećati promet kako bi preživjeli ova recesijska vremena.

Ali, ljudi moji, svirka koja kreće u skoro pa pola dvanaest? U pola tjedna, kad nas nakon svirke čekaju još puna dva radna dana? Uz osrednjeg DJ-a, koji pušta glazbu koja stilski, tempom i atmosferom nije ni blizu benda koji će nastupiti? Bez ikakvog obrazloženja ili isprike, kao da su u backstageu u najmanju ruku U2 ili neke druge veličine globalnih razmjera zbog kojih bi se, eto, trebalo isplatiti satima stajati u polumraku kluba? Dok se u gradu paralelno događa još zanimljivih stvari, poput koncerta britanske pjevačke zvijezde u usponu?

Netko u Gjuri misli da je to dobra ideja? Ozbiljno?

Toliko sam popizdio da je malo nedostajalo da Svadbase uopće ne dočekam. Ipak jesam. Tijekom prvih pet-šest stvari, koliko sam poslušao, pokazali su kako su u standardno dobroj formi, što znači da je izvedba u cjelini mogla biti dosta dobra, u najgorem slučaju korektna.

No, oni su bend atmosfere i ambijenta, koji slušatelja obmota glazbom i uvuče ga u nju, kao da je film. A publika pred koju su izašli čekala je dulje od dva sata, uz mjuzu koja ju je gurala u potpuno drugi feeling. Bend se brzo našao u situaciji da se s tišim pjesmama mora nadglasavati sa žamorom okupljenih, kojima je sve više služio kao zvučna kulisa, a sve manje kao glavna atrakcija.

Nisam to više mogao gledati i slušati, pa sam se pokupio i otišao. Čak i da sam studoš, svjež i odmoran, da imam svo vrijeme svijeta na raspolaganju, ne bih htio u tome sudjelovati. Pruži li mi se prilika da se ponovno nađem u Gjuri na svirci, dobro ću razmisliti hoću li se vratiti.

siro // 25/03/2013