Koliko puta vam se dogodilo da želite pogledati neki vama vrijedan koncert (bilo domaćeg ili inozemnog izvođača), no niste li se suočili sa suviše visokim cijenama ulaznica? Šta se dešava iza zatvorenih vrata gdje se dogovaraju i organiziraju koncerti, te preko kakvih barijera se mora prolaziti da bi se odigrala neka glazbena partija?

Debata ove press konferencije koju su održali predstavnici Udruge koncertnih promotora bila je ZAMP-ovo reketarenje u okvirima Hrvatske glazbene scene. Udruga koncertnih promotora bila je u sastavu Zoran Marić, Kornel Šeper (Močvara), Jadranko Črnko, te gospodin Putak (neka mi oprosti vlasnik Tvornice, ali ne znam njegovo ime) koji su ovom prilikom uspjeli okupiti impresivan broj zainteresiranih osoba sa različitih medija (iz gotovo svih hrvatskih dnevnih listova, radio, TV, organizatore koncerata, DJ-e, ljude sa web-siteova itd...).

Tema konferencije bila je samo jedna - ZAMP (zaštita autorskih muzičkih prava) i njegova apsolutna nelojalnost. Naime o čemu se radi... Kao što možete primijetiti cijene ulaznica na koncerte su poprilično visoke (posebice inozemnih izvođača) što nije stvar organizatora već dotičnog ZAMP-a koji traži 10% prihoda od ulaznica za zaštitu autorskih muzičkih prava, te se ova udruga koncertnih promotora već godinama bori sa njima kako bi taj postotak smanjili na optimalnu razinu koja je standardna u zemljama EU. Taj postotak primjerice u Britaniji iznosi 3%, u Kanadi 3%, u Njemačkoj 3,9% (uz mogućnost plaćanja paušala), u Francuskoj 5%, u Danskoj 4,4%, u Švedskoj 5,5% (postotak se smanjuje što je veći broj ljudi i što je veća cijena ulaznice), a u SAD nevjerojatnih 0,3-0,15% (manji je postotak što je veći broj ljudi na koncertu)! Stoga je Udruga koncertnih promotora po tko zna koji puta poslala zahtjev (molbu) ZAMP-u za sniženje naknade na 3% što bi bila sasvim prihvatljiva i posve razumna cijena.

Između ostaloga, bilo je i riječi o nekim tipičnim primjerima - kada bi sada nažalost pokojni Ibrahim Ferer želio održati koncert u Francuskoj, organizator bi za taj događaj na konto autorskih prava trebao platiti oko 3.500 eura, dok u Hrvatskoj bi ta naknada iznosila nevjerojatnih 12.000 eura u slučaju da ulaznica iznosi oko 300 kuna i kupi je oko 3000 posjetitelja! Zatim, sama Udruga glazbenih promotora izjavila je da zna iz pouzdanih izvora da je za prošlogodišnji nastup Nick Cavea u dvorani Lisinski morala platiti ZAMP-u oko 50.000 (približno 6.500 eura), te da ih baš zanima da li je sam Cave uopće išta dobio od tih "autorskih" zaštita.
Gospodin Kornel iz Močvare sa ovom prilikom izjasnio da veliku većinu glazbenika i izvođača koje on sa ekipom promovira u klubu ne štiti ZAMP budući da su to mahom imena sa nezavisne scene koja uglavnom nemaju nikakve ugovore sa diskografskim etiketama i da se njihovi nastupi organiziraju na bazi prijateljstva i poznanstava, no unatoč tome redovito dobiva račune za naplatu autorskih prava.
Vlasnik Tvornice, gospodin Putak je govorio da on mora mjesečni paušal ZAMP-u plaćati u iznosu od 30.000 kuna (oko 4000 eura), te da račune za naplatu dobiva čak i za mjesece srpanj i kolovoz kada klub ne radi za vrijeme ljetne pauze. On se na jedvite jade uspio dogovoriti za optimalnu cijenu u iznosu od 8.000 kuna (približno oko 1100 eura), no to izgleda ne zadovoljava jer zbog toga stalno ima velikih problema.

Kao što se može shvatiti, ovdje je dakle riječ o vrlo složenom birokratskom lopovluku koji masno naplaćuje zaštitu autorskih muzičkih prava i taj novac stavlja sebi u džepove. Po riječima Jadranka Črnka grupa Leteći Odred kao zaštitu autorskih muzičkih prava za veliki hit "Od Prevlake do Dunava" od 1996. kada je objavljena do danas od ZAMP-a dobila je 45 kuna autorskih tantijema (oko od 60 centa)!!! Pa prema tome, kuda odlazi taj "autorski" prihod i koga to ZAMP u stvari štiti ako ne samo svoje debele bankovne račune?

Interesantno, na ovoj konferenciji se nitko od predstavnika ZAMP-a nije uključio u debatu, već je uz pedesetak prisutnih poneku riječ preuzeo Aleksandar Dragaš koji tvrdi da je u vrijeme kada je radio za neke diskografske etikete kao promotor i urednik redovito dobivao slične mjesečne račune za cd-shopove gdje su kupci preslušavali glazbene materijale.

Iste večeri RTL televizija je objavila kratak prilog s ove konferencije gdje se pojavila i predstavnica ZAMP-a koja tvrdi da se ove naknade nikako ne mogu mjeriti sa zemljama poput Britanije ili SAD koje imaju posve drugačiji sistem, standard i način naplate.
Okej, pa zašto je onda taj iznos u Hrvatskoj tako visok? Ne bi li po tome trebalo biti obratno?

Usput, potrudio sam se nabaviti originalni primjerak ZAMP-ove "Kolektivne zaštite autorskog i srodnih prava" gdje je sve lijepo objašnjeno, no na onaj način kako to odgovara ZAMP-u a ne autorima i organizatorima koji ih promoviraju. U vrlo složenom pravnom sistemu nazire se bezbroj propusta i rupa koji idu direktno na štetu samih organizatora (i autora) pa se ne maleni broj puta dešavalo da su koncerti bivali odgođeni ili zbog visokog poreza preseljeni u susjednu Sloveniju.

Sve dok se ne riješi ovaj zavrzlami (monopolistički) sistem ZAMP-ove naplate i ne postigne optimalno prihvatljiva cijena zaštite autorskih prava (kao i regulira zakon koji se odnosi isključivo na autore - štićenike, a ne one koji sa time nemaju veze), dotle ćemo imati strahovito visoke cijene ulaznica za ne tako česta inozemna gostovanja u Hrvatskoj. Također, kao što vam je poznato, zbog ovog razloga i naši domaći i tuzemni izvođači ne mogu formirati nikakvu prihvatljivu cijenu vlastitih nastupa već mogu jedino dobiti od ukupnog prihoda od nekoliko stotina kuna do dvije-tri tisuće eura za svoje koncertne nastupe zavisno o rejtingu izvođača, veličini prostora u kojem nastupaju i broja publike koja kupi ulaznicu.
Pojednostavljeno - sve dok si netko ne prestane turat novac u džep svi ćemo izdvajati nepotrebno visoke cifre za koncerte (a i za nosače zvukova).

horvi // 20/01/2006