Kako čovječanstvo sav svoj napredak duguje hrabrim i domišljatim pojedincima, tako i drum&bass glazba svoje današnje lice i naličje može zahvaliti šačici razigranih, ali vrlo predanih vizionara. Jedan od tih vizionara, Ed Rush, glazbi prilazi kroz hip-hop i electro, a drum&bass upoznaje u vrijeme kad taj naziv još nije ni postojao. Privlačnost tog novog, brzog i izlomljenog ritma bila je tolika da Ed uspijeva uvjeriti tadašnjeg susjeda Nica Sykesa da zajedno isproduciraju nekoliko skladbi, a kako je duo dobro surađivao, na prva izdanja nije trebalo dugo čekati. Jedno od njih, Bloodclot Artattack, nastaje 1993. i, premda odgovara odrednicama oba žanra, jasno označava točku u kojoj se drum&bass odvojio od hardcorea. No, kako sve lijepo kratko traje, tako je i Edova idila s Nicom morala jednom prestati. Kratkotrajnu utjehu Ed nalazi surađujući s DJ Traceom, vlasnikom i danas vrlo produktivne etikete DSCI4, a zatim nastavlja sam, etabliravši se u kremu tadašnje scene izdanjima za etikete koje i danas jamče vrhunsku glazbu - Metalheadz i Prototype. I baš kad je pomislio da mu bolje ne može biti, Ed upoznaje Opticala i tu počinje priča koja će zauvijek promijeniti elektronsku glazbu. Mjuzikli su imali Freda Astaira i Ginger Rogers, rock'n'roll Johna Lennona i Paula McCartneya, a elektronska glazba ima Ed Rusha i Opticala. Studijska kemija tog dvojca toliko je intenzivna da do današnjeg dana ne postoji producentski par čiji bi se rad mogao usporediti s njihovim. Ed, koji je uvijek imao ideje, ali ih nije znao pretočiti u glazbu, upoznao je Opticala koji, iako ga se smatra jednim od najboljih studijskih inženjera u elektronskoj glazbi, sam nikad nije imao zamisli koje bi ga jasno izdigle iz prosjeka. Njihov dugosvirajući prvijenac, Wormhole, smatra se jednim od najutjecajnijih drum&bass albuma svih vremena i, premda je od njegovog objavljivanja proteklo gotovo cijelo desetljeće, još i danas zvuči svježe; Virus, njihova zajednička etiketa, okuplja samo najbolje pripadnike tvrdog d&b zvuka i, za razliku od konkurencije, garantira za kvalitetu glazbe i medija koji je nose, dok techstep, podžanr koji su svaki ponaosob definirali i prije no što su počeli surađivati, ubrzo postaje sinonimom za njihovu produkciju. Iako im je već to bilo dovoljno za inauguraciju u d&b panteon i nastupe u svakom kutku kugle zemaljske, Ed Rush i Optical nastavljaju s radom i izdaju još dva albuma, antologijski The Creeps i kontroverzni The Original Dr. Shade, a usporedo objavljuju nisku remikseva za umjetnike kao što su Lil' Louis Vega, The Source, Adam Freeland i Hatiras. Svoj talent ne ograničavaju samo na drum&bass, već izdaju i nekoliko house i breakbeat ploča, a zatim se okreću četvrtom albumu, krajem 2006. izdanom Chameleonu, kojim dokazuju da ni nakon 15 godina na sceni nisu izgubili svježinu i kreativnost koja ih je lansirala među najveće od najvećih.

Premda još uvijek mnogo vremena provodi s Opticalom u studiju jer to je, kako sam priznaje, doživotna strast, Ed Rush se posvećuje obitelji i hobijima (pokeru i sviranju bas gitare u Opticalovom i svojem ska bendu), a iako je slavu stekao kao producent, bije ga glas odličnog, stilski raznovrsnog DJ-ja rijetko viđenog osjećaja za publiku. Ukratko, riječ je o vječnom inovatoru čija glazba već 15 godina pomiče granice žanra, a svaki nastup posjetitelje ostavlja bez iznimke oduševljenima.

promo guy // 19/04/2007