Tvornica kulture, Kazalište Hotel Bulić, KLjB predstavljaju po tekstovima Antonina Artauda

Autori i izvođači: Senka Bulić, Ivana Jozić i Damir Martinović Mrle
Autor glazbe i koncepta zvuka: Damir Martinović Mrle
Prijevod: Zlatko Wurzberg
Dizajn svjetla: Nikša Mrkonjić
Šminka i frizura: Iva Dežmar
Dizajn promotivnih materijala: Tomislav Ćurković i Domagoj Budišćak
Izrada hardwarea, MaxMSP i Kinect programiranja - stručni savjetnik: Ivan Marušić Klif
Audio inženjer, dizajn zvuka, programiranje: Mirko Trkulja
Koristimo software i hardware rješenja projekta X-th Sense by Marco Donnarumma.

U produkciji Tvornice kulture, Kazališta Hotel Bulić i udruge KLJB bit će predstavljen work in progress pod nazivom Rekvijem za organe - pokora u kojem se troje umjetnika Senka Bulić, Damir Martinović Mrle i Ivana Jozić bave tekstovima Antonina Artauda. Stvaranjem predstave na osnovu njegovih tekstova nastoje istražiti i pokazati pojam suvremene tragedije u kazalištu.

Ovo je nastavak rada na genijalnom Artaudovom skupu tekstova što ih je priredio za radijsko izvođenje 1947. godine, a koji su bili toliko subverzivni za emitiranje da je direktor radija emisiju skinuo s programa u radijskoj montaži. Dio ove cjeline je i poema 'Kazalište okrutnosti', koja se naslovom i idejno poziva na poznate autorove manifestne tekstove objavljene 1932. i 1933, iako nije bila uključena u radijsku izvedbu zbog vremenskog ograničenja. Izvedbu ovih tekstova, kao njihov sastavni dio, pratili su glazbeni i govorni zvučni efekti. Bavljenje zvukom je platforma istraživanja teksta i u ovom projektu. Damir Martinović Mrle je posebnim softverima i hardwerima projekta X-th Sense Marca Donnarumma došao do zvukova unutrašnjih organa samih izvođača koji su u predstavi ozvučeni posebnim mikrofonima i sami stvaraju zvuk. Vodili smo se načelima Artaudovog nepredstavljivog čina. Nepredstavljivo u Artaudovoj ideji teatra pokazuje ono što gledatelji činom promatranja ne mogu vidjeti ali naslućuju s tisuću drugih čula.



Nakon devet godina psihijatrijskog zatočeništva u Rodezu, 1946. Antonin Artaud je napokon slobodan, sada boravi u sanatoriju u Ivryju u koji može doći i otići kada poželi. Pjesnik? Glumac? Psihotik? Dramatičar? Ispod "kupole svog mozga", kao što je pisao Baudelaire, Artaudovi glasovi su višestruki, proturječni. Zbunjujuća snaga bića s mnogo aspekata. No, već od početka svoje opasne avanture s pisanjem, Artaud nema uvijek snage da okupi tu misao koja se raspršuje i bulazni u etimološkom smislu riječi delirij - to jest, da ispada iz kolotečine.
Artaud piše da bi pronašao žar koji se povukao iz njegovog bića; Artaud piskara i crta da bi utjelovitio svoje tijelo i izbacio bezbroj demona", one horde parazita, podlih uljeza" koji su ga rastrojili, želeći ga izliječiti od bolesti. Traumatizam elektroškova u Rodezu nije stran neizrecivom gnjevu koji elektrizira i najmanju rečenicu koju piše u Ivryju.

SUBOTA, 29.12.2012. u 20 sati, Tvornica kulture, Šubićeva 2

promo guy // 24/12/2012

> vidi sve fotke // see all photos