The Woodstock Music And Arts Fair, održan od 15. do 17. kolovoza 1969., nije bio najveći rock festival na svijetu, ali je u povijesti rock glazbe ostao zabilježen kao najslavniji događaj te vrste. Osim zbog hipijevskog ozračja "ljubavi, mira i sreće" kojega je na izmaku 70-ih postao simbolom, Woodstock ostaje u trajnom sjećanju i po nastupima niza vodećih glazbenika toga vremena - od Santane do Jimija Hendrixa - čije su festivalske izvedbe zahvaljujući filmskim i audio snimkama doživjele planetarni odjek.

Zato se izraz "generacija Woodstocka" ne odnosi samo na 500 000 nazočnih svjedoka i milijune njihovih suvremenika diljem svijeta, nego i na sudionike trodnevnog programa koji su predstavljali okosnicu tadašnje svjetske rock scene, a mnogi od njih i danas su aktivni, primjerice Ten Years After, Iron Butterfly, Country Joe McDonald i Canned Heat. Udruženi u koncertni paket pod nazivom Heroes Of Woodstock oni će ovoga ljeta, u okviru europske turneje, višesatnim programom donijeti "duh Woodstocka" na zagrebačku Šalatu u ponedjeljak, 4. srpnja 2005. TEN YEARS AFTER osnovani su 1967. u engleskom Nottinghamu u postavi Alvin Lee (gitara), Chick Churchill (klavijature), Leo Lyons (bas) i Ric Lee (bubnjevi), kao eksplozivni rock/blues kvartet čija je dramatična, 10-minutna izvedba skladbe I'm Going Home na zaključnoj večeri Woodstocka postala jednim od neospornih vrhunaca festivala. Do 1975., kada se Alvin Lee opredijelio za samostalnu karijeru, grupa je nastupala na brojnim turnejama i festivalima (Newport, Isle Of Wight...), a do početka novog milenija tri puta se ponovno okupila zbog kratkotrajnih turneja i jednog albuma ("About Time", 1989.). Početkom 2002. članovima-utemeljiteljima Churchillu, Lyonsu i Leeju pridružio se mladi gitarist Joe Grooch i Ten Years After nastavljaju karijeru u toj postavi, s repertoarom klasičnih i novih pjesama.

IRON BUTTERFLY jedna su iz niza grupa predviđenih da nastupe na Woodstocku, ali se zbog sveopće pomutnje izazvane organizacijskim problemima i lošim vremenom nisu uspjeli popeti na pozornicu. No, taj kultni "progresivni" hard rock sastav, osnovan 1966., svakako ulazi u najuži krug miljenika "Woodstock generacije", ponajviše zahvaljujući 17-minutnoj skladbi In-A-Gadda-Da-Vida s istoimenog albuma iz 1968. koji je u nakladi od pet milijuna primjeraka postao prvi "platinasti album" u povijesti američke diskografije. Legendarni bubnjarski solo u najpoznatijoj snimci Iron Butterflyja odsvirao je Ron Bushy koji nastupa i u sadašnjoj postavi zajedno s basistom Lee Dormanom, također članom grupe na snimanju LP-a In-A-Gadda-Da-Vida, dok su preostala dva člana klavijaturist Larry Rust i gitarist Charlie Marinkovich.

CANNED HEAT, osnovani iste, 1966., kada i Iron Butterfly, nastupili su na drugom danu Woodstocka između Santane i grupe Mountain. Tu blues-boogie instituciju pokrenuli su zaljubljenici u blues i veliki specijalisti žanra, korpulentni pjevač i usni harmonikaš Bob "The Bear" Hite te gitarist Alan "Blind Owl" Wilson, kojima su se pridružili drugi gitarist Henry Vestine, iskusni studijski basist Larry Taylor i bubnjar Adolfo "Fito" de la Parra (zamjena za izvornog bubnjara Franka Cooka). Hitovima kao On The Road Again, Let's Work Together i Going Up The Country, od kojih je ovaj prvi usvojen kao neslužbena špica filma "Woodstock", grupa je odigrala ključnu ulogu u popularizaciji bluesa među publikom rocka i u svojoj neprekinutoj povijesti surađivala je s nizom blues velikana: od Johna Lee Hookera i Memphisa Slima do Skipa Jamesa i Alberta Collinsa. Nažalost, 1970. umire Wilson, 1981. Hite, a 1997. i Vestine. No, bubnjar Fito de la Parra uspio je održati grupu Canned Heat na životu, a u njoj od 1999. sviraju Greg Kage (bas), Dallas Hodge (gitara), John Paulus (gitara) i Stanley Behrens (harmonika i saksofon).

COUNTRY JOE McDONALD, politički angažirani folk pjevač, obilježio je već prvi dan Woodstock festivala nepredviđenim samostalnim nastupom nakon prvog sudionika Richieja Havensa, kada je lansirao glasoviti festivalski "Fish poklič", zapravo prilagođeni uvod u protestnu pjesmu protiv rata u Vijetnamu Feel-Like-I'm-Fixin'-To-Die-Rag. Snimio ju je dvije godine ranije s grupom Country Joe and the Fish koju je 1965. osnovao s partnerom Barryjem Meltonom i koja ga je trajno obilježila kao folk-aktivista trubadura na tragu Woodyja Guthrieja. Od 1969., kada je objavio album Thinking of Woody Guthrie, Country Joe izdaje po jednu ploču u razmaku od godinu i pol i tako uspijeva sačuvati krug poklonika koji ga redovito identificiraju s duhovnom klimom Woodstocka i kraja 60-ih uopće.

pedja // 08/06/2005