Ima nešto u tom mediteranskom jugu što me neopisivo privlači otkad znam za sebe, točnije otkad neka od tih podneblja vidjeh na velikom i/ili malom ekranu. Ta topla klima, te boje, ta glazba, ti ljudi - mnogi su to opisivali i opisuju puno bolje od mene, a kako mi se još nije pružila prilika vidjeti sve to uživo, u te opise se neću ni upuštati već ću ih ostaviti za vrijeme kada se vratim od tamo. A jedan od onih mojih prijatelja koji mi je toliko pomogao da ta latentna zaljubljenost u spomenuto geografsko područje zaživi još jačom snagom je zasigurno i gospodin Almodóvar.

No, osim svih tih ljepota koje on prikazuje u svojim filmovima i koje bi bile sasvim dovoljne za moja osjetila vida i sluha, Almodóvar, Pedro za prijatelje, uvijek nudi i nešto više. Zapravo, puno više da budemo iskreni i prema njemu i prema sebi. On uvijek nudi likove koji svojom opipljivošću i svojom stvarnošću, ili trodimenzionalnošću, kako bi se izrazili filmski kritičari, ostaju mali stanovnici u našim glavama još dugo nakon odgledana filma o njihovim životima. Ljudi, sa svih rubova i iz svih sredina društvene piramide, koji imaju običnije ili češće neobičnije životne navike, ukuse i odlike. Ljudi koji su itekako živi i koji taj isti prekrasan život bude i u nama.

"Habla con ella" se ne razlikuje previše od Pedrovog uhodanog načina pričanja priče. Priča je to o odnosu dvojice muškaraca, Marca koji piše turističke vodiče i Benigna, bolničkog "brata", koji se sprijateljuju u bolnici za vrijeme dok njeguju svoje voljene žene koje su obje u komi. Ispričati takvu, na prvi pogled neobičnu, ali gledanjem se čini sasvim običnu i moguću priču, i to na takav prekrasan način, vjerojatno je mogao samo Pedro, čime još jednom dokazuje da je jedan od najvećih filmskih autora današnjice, sa velikim F i još većim A. Ljubav je (skoro pa) uvijek tema Pedrovih radova, samo varira u svojim okolinama i pojavama, pa se tako ovdje pojavljuje u pomalo neobičnim okolnostima čemu itekako potencira i jedan od vrhunaca filma (koji zapravo i objašnjava cijeli odnos Benigna prema Aliciji), mali crno-bijeli nijemi filmić o doktorici i njenom dragom koji je popio njezin revolucionarni napitak za gubljenje tjelesne težine pa se sada svakim danom sve više smanjuje. Naravno, i humor je također prisutan u filmu, kao sastavni i nezamjenjivi, a često i najvažniji dio života (jedna od boljih scena je ona u kojoj Benigno objašnjava kako se sa svojom djevojkom u komi slaže bolje nego većina drugih parova). S filmske strane je sve besprijekorno, a o tome koliko će emocija ovaj film pobuditi u vama vjerojatno ovisi o vama samima - koliko ćete mu dati prostora, toliko će on i uzeti, što je, vjerujte mi, jako dobra pogodba. A u to šta će kome od vas on značiti, uopće se ne bih upuštao jer samo letimičan pogled na tumačenja gledatelja na IMDB-u pokazuje ogromnu slojevitost uratka.

Jedan od najboljih filmova godine.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 07/10/2003