Naslov izdanja daleko bolje bi pristajao nekakvom velebnom priručniku s gomilama uputa, recepata, preporuka i raznoraznih rješenja za gomilu svakodnevnih problema, zar ne? Međutim, kad sam zavrtio cd u izdanju Slušaj najglasnije (paralelno je objavljeno izdanje i za Nocturne Media), doživio sam svojevrstan paradoks u prvih 26 sekundi. Ček' malo… Kroz glavu mi je odmah proletjelo mnogo pitanja između kojih su bile sumnje da se ovdje ne radi o onom punk bendu iz Nikšića, da možda nije to jedan iz one regionalne gomile što ima isto ime, a da možda ipak nisu Nikšićani koji su smekšali zvuk i odšetali u indie-rock, ha, pa da sve ovo nije neka šala? A nešto vjerojatno ovdje s ovim izdanjem za Slušaj najglasnije ima svoju internu priču jer na omotu lijepo stoji da je prva pjesma "El Hijo Del Viento", međutim na cd je otisnuta "Nije kraj" koja upravo ima taj neobično fini uvodni ambijentalni gitarski staccato što nedvojbeno aludira na hipsterske indie-rock bendove. Ali nakon 26. sekunde sve se dalje pretvara u dobro poznati nikšićki Punkreas scenarij. Slijede žestoki riffovi i tempovi, te nema dvojbe, samo oni u cijelom regionu koriste riječ 'sjutra'…



Elem, kako god, prva pjesma nije posvećena nogometnim/ fudbalskim huliganima i poznatim kokainskim aferama slavnog argentinskog golgetera Claudie Caniggije i tu sad nastaje cijela zbrka, ova spomenuta "El Hijo Del Viento" u žestokom hardcore/ ska elanu s trubom stanovitog Štefa (ili Stefa) dolazi tek kao treća po redu. Tja, možda je baš ovo izdanje namjerno koncipirano da zagolica još poneko pitanje u sklopu tih "1000 zašto" gdje se Nikšićani trude nabacati mnoštvo svega i svačega iz rakursa svakodnevice kompresirane u samo 4 pjesme. Nekako premalo materijala za takav pretenciozan naslov, no kada se uroni u suštinu odvrištanih stihova frontmena Dabe, može se pronaći uistinu dobra kolekcija kojekakvih razloga za postavljanje raznoraznih pitanja i donošenja zaključaka o ovome svijetu u kakvome živimo. Naravno, njihov bijesni leksik nije potrebno pojašnjavati jer su revni bend koji se od debi albuma "Glavom kroz zid" busa prsa u prsa s jasno otvorenom oi!/ street-punk konfrontacijom prepunom socio-političkog angažmana iz kojega vire relevantni odgovori da bi ovaj region, pa i svijet sasvim ljepše izgledao da nemamo tolike dripce na vrhu naših vlada što se ne bave politikom već politikanstvom drsko prodajući prazne štoseve uvijene u demagoške bedastoće. Stilski i žanrovski bend je nastavio tamo gdje je stao s odličnim prethodnim albumom "Majmunska posla" (2014): ponovno imaju jednu pjesmu na engleskom "True words" što zvuči vrlo moćno na tragovima d-beata, pa čak i metala poput Motorhead, te završnicu u rasplesanoj ska himni "Bolji svijet" s jasnom porukom 'želim da živim u boljem svijetu/ da moji dani budu kao na reklami'. Svirački su besprijekorno usvirani grabeći ka atraktivnom štimungu s ove 4 pjesme dokazujući da su punk kao temeljac razradili na nekoliko razina što im daje raznovrsnost u zvuku, a i u samom Dabinom vokaliziranju koje se kreće od crust/growla sve do clean referenci.

Pitanja ima mnogo, jasno, ne baš 1000, ali zato ovdje ima još i više odgovora sabijenih u samo nepunih 13 minuta. A sad, da su nakrcali čitav album, bilo bi još i bolje…

Naslovi: 1.Nije kraj, 2.True words, 3.El Hijo Del Viento, 4.Bolji svijet

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/08/2017