home > mjuzik > Hard Place Zagreb, live

kontakt | search |

IZGUBLJENI U PRIJEVODU: Hard Place Zagreb, live (Slušaj najglasnije, 2017)

Zagrebački četverac starih iskusnjara što već decenijama iz gušta svira po različitim bendovima s različitim žanrovskim smjernicama rocka konačno se odvažio da dio autorskog materijala obznani na svome prvom zvaničnom nosaču zvuka. Oni inače kao bend u ovoj formaciji pod ovim imenom preferiraju blues obrade nastupajući po zagrebačkim klubovima, a tek sporadično, s vremena na vrijeme skladaju vlastite kompozicije prvenstveno zahvaljujući gitaristi Zoranu Jelakoviću - Kikiju (ex-Nowy Tarq, ex-Na srdašcu jadi).
[  ]

Na prvom neslužbenom d.i.y. izdanju "Jiggy/ Live at Klub" http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=19580 iz 2014. imali su tek jednu zabilježenu autorsku pjesmu "Izgubljen" koja se i ovdje pojavljuje; ti živi snimci su bili krcati obradama zaokruživši tu prvu fazu djelovanja koju su ovom prilikom dopunili s još nekoliko prepjeva za koje je zadužen Kamčo (Zoran Kamčev), vođa Turobnog Moyera čiji se nadasve prepoznatljiv mračan, hrapav i grub vokal nadebelo uzdiže iznad prosjeka domaćih rock grla za mikrofonom. U matičnom bendu ta uloga mu savršeno pristaje, međutim, evo sad to jasno potvrđuje ovaj zapis (snimljen 21.II 2017.), za blues je njegov vokal presnažan ma koliko god to ovako 'napismeno' djelovalo neobično. U bluesu se zaista može štošta naricati, jecati, plakati, jadikovati, vrištati, te na bilo koji način, a sve češće se prakticira posljednjih decenija i s veseljem vokalno zaokružiti lamentirajuću sliku bluesa, no kad ga Kamčo zarašpa, dolazi jedna evidentna prekretnica gdje se blues pretvara u sirovi mrak kome mnogo fali onaj gitaristički kontekst Turobnog Moyera. Prije bi njegov vokal pristajao punku i hardcoreu, dakako i raznim oblicima metala nego li ovakvoj čistoj uigranoj blues svirci s dvije uzastopce isprepletene gitare, no, to je tek samo moja opaska nastala na temeljima predrasuda što i kako blues funkcionira. Očito jeste da je Kamčo razbio te stereotipove, te da vokalno stvara posve drugačiji, netipični dodatak u bluesu konfigurirajući jedan osvježen i zaseban performans s poprilično ljutitim, čak i bijesno-mahnitim punkersko-metalskim izričajem.



Kad se slušatelj pribere nakon ovakvog netipičnog vokaliziranja u bluesu, na red dolaze oni osnovni lirski parametri (jedan dio poetike potpisuje i sam Kamčo) u kojima uistinu i prevladava upravo takva tematika što bi sasvim patetičnije zvučala da je recimo otpjevana naricajuće potišteno sjetnim i melankoličnim pristupom. Jeste, ovdje sve frca od raznoranih oblika psihičko-emotivnih boli uzrokovanih ljubavnim čemerima, ali i dobrim dijelom je potkrijepljena društveno-socijalnim tegobama, prevarama, degradacijama, ignoriranjima, marginaliziranim statusima, odnosno zrelo je osviještena s vrlim dosezima metafora i alegorija istodobno tvoreći inteligentno sročenu kompulzivnost van vremenskih okvira sadašnjosti i prošlosti. Poetika ima tu spretnu crtu da se ne dodvorava recentnim tokovima ma koliko god se činilo kako je jedan dio adekvatan odgovor na bezperspektivnu kurentnost poput pjesama "Žuta minuta", "Posljednji", "Zapušteno groblje", "Bombe" ili "Vrijeme pobune", dok je mahom preostali dio materijala, koliko mi se čini zadnje 3-4 pjesme, daleko senzibilnija blueserska narav prerada pjesama John Lee Hookera ("Bum bum" na kajkavici!), The Rolling Stones ("Razmisli dvaput" - "Think twice before you go") i Roy Hawkinsa & Rick Darnella ("Čarolija" - The thrill is gone") u kojima je upravo ukazana stereotipna figura šablona klasičnog bluesa kome se Kamčo, a i bend s autorskim dijelom poetike ne priklanjaju.

Oni imaju svoj rakurs odabrane scenografije za fabule u kojima nisu samo fatalne žene u glavnoj ulozi, tako da je postignut umješan tematski balans dokazujući da su autorski daleko jači od danas vrlo plitkih, pa i naivnih pjesama što su nekoć imale potrebitu snagu razbijanja emotivnih tabua i predrasuda s takozvanim pseudoseksualnim opservacijama, a ovdje su reciklirane kroz emotivne obrade na hrvatskom jeziku. U svakom slučaju, bend bez Kamče ne bi ovako moćno i autoritativno funkcionirao bez obzira na mnoge sviračke bravure uz manje bitan, poneki falš. Imaju čvrstu jezgru dorečenih autorskih pjesama što bude mnoge asocijacije na svakodnevne probleme koji se mogu uklopiti u različite sisteme, režime i vremenske periode unazad barem stoljeća i pol, odnosno univerzalnost koja im može donijeti poprilično dobru (i korisnu) reputaciju u vremenima koja tek predstoje.

Naslovi: 1.Žuta minuta, 2.Posljednji, 3.Zapušteno groblje, 4.Bombe, 5.Ponekad, 6.Prekinut san, 7.Vrijeme pobune, 8.Izgubljen, 9.Bum, bum, 10.Sretne misli, 11.Razmisli dvaput, 12.Čarolija

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/08/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Refractions

MENISCUS: Refractions (2017)

| 19/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Između ostalog

ZLATAN HADŽIFEJZOVIĆ: Između ostalog (2017)

| 18/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Inerte

ATAVISMO: Inerte (2017)

| 17/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: The Verdict

WAR ENGINE: The Verdict (2017)

| 16/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: New Facts Emerge

THE FALL: New Facts Emerge (2017)

| 15/08/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*