home > mjuzik > Snovi i oružje

kontakt | search |

HAKUNA MATATA: Snovi i oružje (Dallas Records, 2017)

Gotovo potpuni zvučni i stilski nastavak prethodnika, albuma "Uspon i pad četvrtog reicha" (2014) ima sve parametre kao da su na zadnjem studijskom sessionu ostavili miks pult i ostalu pripadajuću tehničku infrastrukturu u režiji namještenu na istu poziciju, te se nakon 3 godine vratili i samo prištekali instrumentarij zabilježivši novu pjesmaricu. Točnije rečeno, ovaj četvrti dugosvirajući rad Hakuna Matate po ničemu ne odstupa od zacrtanih gabarita mekane 'gain gitare, melodičnog basa i uglavnom umjerenih ritmova na temeljima ex-Yu novog vala s referencama prvog albuma Filma i mekših kompozicija Azre, a kroz gotovo protekle 4 decenije takvih zvučnih dizajna na ovim područjima je bilo u izobilju ziheraški ciljajući na radiofoničnu primamljivost u kojoj je potencijalni hit krajnji cilj.
[ Hakuna Matata ]

Hakuna Matata   © Nikola Predović

U tom pogledu, ovdje ima sijaset materijala s potrebitim argumentima za radijski eter, međutim, po ustaljenom običaju, vrlo rijetko se novim mogućim favoritima daje šansa vječito ih se podređujući s relevantnim ostavštinama (i dakako ustaljenom programskom set-listom) od kojih je, ruku na srce, već svima postala muka kad se okrene komercijalni radio na kome se tokom dana izvrte jedne te iste vedete što su nekoć uistinu mnogo značile, a danas su tek samo puke legende koje nisu u stanju napraviti iole značajnu pjesmu. Krešimir Mišak i ekipa su se obreli kroz takav eklektični klasicizam po ničemu se ne izdvajajući u glazbeno-instrumentalnom sadržaju (new-wave, pub rock, reggae, blues, balade…), no njegova snaga se očitava u inteligentno sofisticiranoj lirici kroz koju na fini i duhoviti način kritizira neoliberalistički kapitalizam i sve njegove loše strane koje se odražavaju na društvenu i individualnu svakodnevicu.

Priča je ovo o 'novom vrlom svijetu' kojeg smo tražili poput onih robijaša i otpadnika što su nekoć brodovima slani u svojstvu kolonizatora da istražuju i otkrivaju nove resurse za pljačkaške i osvajačke pohode širivši teritorije novog carstva u ime nečije krune, interesa, slave i nadmoći, a iza njih su samo ostajali razasuti grobovi i razorene civilizacije (uvodna pjesma "Snovi i oružje"). Lukavi Mišakov smisao za razvijenu fabulu s dramaturškim kontekstom nastavlja se kroz zajedljivo-prgave kritičke relacije u kojima podjednako variraju općedruštvene, duhovne, emotivno privatne, pa i one, u njegovom slučaju, neizostavne ezoterične i metafizičke sfere ("Najveće čudo prirode", "Vidim 360") frcajući obiljem zdravog humora, elokventno-egzaktnih činjenica i uzbudljivim zapletima kojima daje jezgrovite konstrukcije za riješenje brojnih problema današnjice. Jedna od takvih izrazito upečatljivih pjesama je "Ti mora da se šališ": 'I opet ćeš jedne nedjelje izaći na izbore/ između najgorih pokušat ćeš izabrat najbolje/ i opet si uzeo tablete zbog lošeg raspoloženja/ ako uvijek radiš isto kako će se išta mijenjat/ i opet si se složio sa svime što drugi misle/ a ujutro si htio da te poštuju i cijene/ …i opet si povjerovao da te otrovi mogu liječiti/ birajući između dva zla da zlo možeš spriječiti/ i doživio si dosta toga što te pogađa/ i pitaš se zašto se sve to tebi baš događa/ - ti mora da se šališ'.



Album se poetski otkriva iz stiha u stih s vremenom potiskujući tu mekanu novovalnu rock strukturu koja i nije za neku osobito zapaljivu đusku, a prvi izabrani singl "Dečki s plaže" protkan latino/afro-beat elementima naizgled zavarava da je ovo moguće još jedan samo zabavan i bezbrižno bezbijedan rad u rangu Vještica, Šo!Mazgoon ili Daleke obale. No, ni govora. Ima lirsko-protestne snage esejistički uronjene u kritičke humoreske s punkerski angažiranom socijalizacijom koja ponekad pokazuje pronicljivo dovitljive fragmente s kakvima bi se nekoć i sam Štulić ponosio, a da nije ovakvo jadno vrijeme tog spomenutog i prečesto ogovaranog mrskog radijskog etera koji shematski ima prosijani repertoar od provjerenih konzumerističkih artikala, barem 3-4 kompozicije bi imale izgledne prilike za medijsku potrošnju u kojoj je potrebno malo više prodrmati klikere u tikvi za upijanje njihovih duhovitih i sadržajno dorečenih poruka.

Naslovi: 1.Snovi i oružje, 2.Bolivijski dnevnik, 3.Najveće čudo prirode, 4.1984-ta, 5.Živim u ljubavi, 6.Vidim 360, 7.Dok je svijet još bio mlad, 8.Dečki s plaže, 9.Duhovni ratnik, 10.Potpuna predaja, 11.Ti mora da se šališ, 12.Plači, 13.Vrijeme čuda, 14.Noćas me muči što me ništa ne muči

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/07/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Verdict

WAR ENGINE: The Verdict (2017)

| 16/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: New Facts Emerge

THE FALL: New Facts Emerge (2017)

| 15/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Houdini kot priča (z zasedbo Brem)

MATEJ KRAJNC: Houdini kot priča (z zasedbo Brem) (2017)

| 14/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Hardcore Problem Solver, EP

ADAM CARPET: Hardcore Problem Solver, EP (2017)

| 13/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Tamo kamo idemo, barbike nas čekaju…

VELI JOŽE BAND: Tamo kamo idemo, barbike nas čekaju… (2017)

| 12/08/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*