Bend iz L.A. koji je prije par godina gostovao u KSETu i na većinu u publici ostavio dubok dojam iskrenosti i dobrote nedavno je objavio treći album "Push the Heart", a njihova pjevačica Sara bila je dovoljno ljubazna i poslala ga na moju adresu.

Eto što sve neće učiniti bend iz L.A. samo da ga se spomene na nekoj web stranici u Hrvatskoj. Da li bi tako nešto palo napamet i domaćim bendovima i izdavačima?! Ko zna!? No, to je druga priča.

Vratimo se ne "Push the Heart", koji je odmah na prvi dojam hermetičniji, osobniji i ogoljeniji od prethodnika "The Stars at Saint Andrea". Prethodnik je obilovao kompjutersko-elektronskim pomagalima i više je mirisao na trip-hop područje. Sve to je na ovom albumu svedeno na minimum, ostali su samo živi instrumenti i živi ljudi. Stoga, iako su textovi iste problematike (3L - love, lies, loss), ovdje zvuče mnogo tužnije i intimnije. Na taj način cijeli album dobiva neki sporiji ritam. Sarin glas, na ovaj se način približava ogoljelom glasu Kristin Hersh (Distant Radio) ili pak punoći prekrasnog glasa Tanye Donelly (Just One Breath) (pa skoro da imamo i THROWING MUSES). Kako je Dustin O'Halloran, uz Saru, jedina konstanta i supisac, u grupi DEVICS, on se pojavljuje i kao vokal na pjesmama Song for a Sleeping Girl i If We Cannot See. Na ovoj posljednjoj dali su si malo oduška, ukopčali gitare u pojačala i odlebdjeli u post-rock maniri daleko, daleko, daleko…

Ovaj album ne prihvaća se na prvu loptu, kao prethodnik, no sa svakim novim slušanjem otkriva se nešto lijepo, toplo, osobno, tužno…

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 17/03/2006