Kako smo nedavno imali intervju s članovima benda CLEARLAKE, vjerujem da ih netreba previše predstavljati i ponavljati rečeno. Uglavnom "Amber" im je treći album. Moguće ga je podijeliti na tri pravilne cjeline, koje same po sebi nisu izražene, no pažljivim slušanjem moguće je izdvojiti dijelove svake.

To su: nešto staro, nešto novo i nešto polagano i lijepo, a potrebno za predah.

U prvu skupinu spadaju pjesme uvodna i odlična No Kind of Life, prvi singl Good Clean Fun te Far Away koje prizivaju najbolje dane shoegaze bendova (CHAPTERHOUSE, SWERVEDRIVER…), a među njih moguće je ubaciti izvrsnu završnu It's Getting Light Outside, kao očitu posvetu genijalnim australskim THE GO-BETWEENS iz Tallulah/16 Lovers Lane faze.

Očito ohrabreni uspjehom bazičnih rock'n'roll gitarističkih bendova, iz nekih su pjesama izbacili onaj blurasti echo i u prvi plan stavili ogoljeli gitaristički rif. Tako Neon uz dodatak usne harmonike zvuči nabrijano i energično, više nego ijedna njihova pjesma dosad, dok su Finally Free, I Hate It That I Got What I Wanted i Here To Learn klasični gitaristički pop-rock komadi.

Kao zadnju skupinu treba navesti predivnu ljubavnu baladu You Can't Have Me, naslovnu Amber, jako tužnu Dreamt That You Died i Widescreen (koja se ugurala među ove tri iako nije klasična balada). Iako nisu ostavljene za kraj, nego su se umješale među ostatak albuma, ove polagane pjesme daju slušaču da dođe do daha kako bi mogao nastaviti u ludom nabrijanom ritmu.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 28/02/2006

PS: još jednom zahvaljujem Woodyu na iscrpnim odgovorima i ovom odličnom cdu