Škotski trio, oformljen 1982. i rasformiran 1998., prošle se godine trebao pojaviti na Coachella festivalu, na kojem su se godinu dana prije prikazali njihovi, također rasformirani, frendovi iz izdavačke kuće. Umjesto toga, ponovno okupljanje je misteriozno otkazano, a za štovaoce benda, kao zamjena, pojavio je četverostruki box-set sa singlovima benda. Robin Guthrie i Will Heggie svojim su unikatnim i čudnim sviranjem, te Elizabeth Fraser, koja je pjevala nešto nerazumljivo no prekrasno i čudesno, odmah po pojavljivanju i objavljivanju prvih singlova i debi albuma "Garlands" (1982), postali su predvodnici i na neki način "trademark" novooformljene izdavačke kuće 4AD. Izdavačke kuće koja će koju godinu kasnije postati kultna, a za nju će objavljivati neki od najutjecajnijih sastava alternativnog i indie zvuka kroz 80e i 90e (PIXIES, DEAD CAN DANCE, THROWING MUSES…). Sličan, gotovo isti, stil pjevanja imala je/ima i kolegica s etikete, Lisa Gerrard, koja je u jednom intervjuu, na pitanje što pjeva i zašto pjeva na taj način, istaknula da je jednom slušala svoju malu kćer kako pjeva na sličan način, grleno i s punim glasom, pa je odlučila i ona probati. Očito joj se svidjelo. Eto, vjerujem da je i Elizabeth pokupila nešto slično.

Prvi singlovi, "Lullabies" (1982) i "Peppermint Pig" (1983), prethodnica su i dobra najava onog što će se kasnije s COCTEAU TWINSima događati. Odlaskom Will Heggiea i dolaskom Simona Raymondea, zvuk se kristalizira, te na "Sunburst & Snowblind", imaju i prvi zapaženiji "singl" - Sugar Hiccup. Slijede "The Spangle Maker" (1984) i "Aikea Guinea" (1985), čiji mi naslovi pjesama, kao ni textovi ništa ne znače, no uživam u svakom djeliću svake od pjesama s tih singlova. Uslijedile su godine uspona i odličnih singlova "Tiny Dynamite" (1985), "Echoes in a Shallow Bay" (1985), "Love's Easy Tears" (1986) i "Iceblink Luck" (1990), koji su pratili uspješne albume "Victorialand" (1986), "The Moon and the Melodies" (1986) (kolaboracija s klaviristom Haroldom Budom), "Blue Bell Knoll" (1988) i "Heaven or Las Vegas" (1990). Ovaj posljednji je ujedno bio i prekretnica u karijeri ovog trija. U mnogim je britanskim časopisima proglašen jednim od najboljih ostvarenja te godine, dok su se na tom albumu mogli razaznati textovi koje je Elizabeth pjevala. Ovakav "pop" album doveo ih je i do, tada, "velike" izdavačke kuće Fontana/Mercury, te raskida ugovora s 4AD etiketom. Za Fontanu/Mercury objavili su i dva svoja posljednja albuma, te singlove "Evangeline" (1993), "Snow" (1993) (s obradama Frosty the Snowman i Winter Wonderland), odličan "Bluebeard" (1994), "Twinlights" (1995), "Otherness" (1995), te vrlo zapažene "Tishbite" (1996) i "Violaine" (1996). Ovi albumi i singlovi, iako neosporne kvalitete, nikad nisu dosegli "slavu" "Heaven or Las Vegas" albuma, što je uz razvod Elizabeth od Robina, dovelo do nesuglasica u bendu i konačnog raspada. I na kraju zašto sve ovo i zašto "Lullabies to Violaine"? Zato jer se ovdje na 4 cda nalazi 59 pjesama, dosad neobjavljenih na regularnim albumima (ili ne u tim verzijama), odnosno objavljenih samo na, sada već teško nabavljivim singl/ep izdanjima etiketa 4AD ili Fontana/Mercury, što je svakako dobar razlog za upotpuniti kolekciju COCTEAU TWINSa ili pak za upoznavanje s opusom ove, prije svega genijalne grupe.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 09/02/2006

PS: Lana, sretan rođendan!!!