Što prvo pomislite kada pročitate da su članovi nekog banda redom Heddwyn Davies, Huw Alun i Ceri Mitchell? Ili da se radi o tročlanom ženskom bandu, ili pak da se radi o trojici velšana. E pa ovaj put se radi o ovom potonjem koji djeluju pod nazivom "Threatmantics", a mi ćemo se ukratko pozabaviti njihovim debi mini tridesetminutnim albumom naziva "Upbeat love". Već iz podjela uloga u bandu Heddwyn Davies (vocals, viola), Ceri Mitchell (guitar) and Huw Alun Davies (keyboard, drums) (da, dobro ste pročitali: klavijature i bubnjevi!) možete zaključiti da se radi o neobičnoj glazbenoj pojavi. Shodno tome, dešava se da deklaraciju indie banda uvelike narušava zvuk viole koji Thremanticse povremeno stavlja tamo negdje u, danas toliko popularnu, folk, rural ladicu. No kako je sve s predznakom Wales neobično (a jezik ponajviše), tako i ovdje očekujte neočekivano! Pa tako već u prvoj rokerskijoj "Big Man" padnete na stražnjicu kada začujete James Bond temu koja piči paralelno sa zvukom viole i distorziranim vokalom. U slijedećoj "Buried Alive" stvari se naglo smiruju, dok već slijedeća ruralna "Don't Care" kreće utabanim stazama "Super Furry Animalsa" korišteći velško-engleski tekst vjerojatno u svrhu zadovoljenja domoljublja, ali i toga da bude barem djelomično razumljiva svekolikom pučanstvu.

Etno-ruralna "Get Outta Town" najduža je skladba na albumu i moram priznati da bi me svojom konstantnom zavijajućom violom totalno ubila da se tamo oko sredine ne desi break i nagla promjena ritma koja se pred kraj vraća na temu s početka stvari. U svakom slučaju dužina od skoro 7 minuta predugačka je i najupornijem nevelšaninu. Slijedi poprilično kvalitetna blues-rock veselica "High Waister" koja opet podsjeća na spomenute Super Furry Animals, iako je (zamislite) cijela na razumljivom engleskom. I kod nje postoji break, psihodelična klavijaturno-gitarska dionica koja strahovito podsjeća na rane Floyde, ili, da ostanemo u velškoj domeni, već zaboravljene Groky's Zygotic Myncy. Slijedeća skladba, "James Lemain", tonalno ostaje identična prethodnoj "High Waister", samo u rock formi, naravno uz nezaobilaznu violu u ulozi otežavajućeg faktora žanrovske klasifikacije banda. Slijedi kvalitetna country-rural poskočica "Little Bird" sa rasturajućim gitarističkim dijelovima, dok album završava umirujućom, produkcijski ogoljenom "Lonely Heart", idealnom za rastjeravanje publike nakon uspješnog koncerta.

Da rezimiramo, "Upbeat Love" je začudan, raznolik, no ipak hermetičan albumčić u kojem će svatko pronaći nešto što mu se sviđa i nešto što mu smeta. Iako vrlo dobar entry, pati od uobičajenih dječjih bolesti traženja pravog puta, no u slučaju Threatmanticsa svi otkriveni putevi vode u dobrom smjeru, pa je poanta samo naći onoga koji je među njima najbolji. Hvala bogu, imaju vremena! Bitno da ona priča s mačićima i vodom u njihovom slučaju nema rezona.

ocjena albuma [1-10]: 7

danko // 17/09/2009

PS: Promo singl THREATMANTICS-a "Big Man" osvojio je Mario Stipanović iz Velike Gorice.