Za sve ljetne nostalgičare pozor (!), ovo je album koji se ne propušta.Izuzetno mladi britanski band otkriven sa strane američkog pop maga, dobrog "nosonje" za ovakve stvari ,Maca "Superchunka" Portastatica(za čiji Merge objavljuju)donosi nam zvuke tipično kalifornijskog podneblja,s nešto britanske tmaste melankolije i podosta Byrds gitara."Glas kao iz pakla"-kaže jedan moj prijatelj i nekako više vjerujem njemu nego recenzentu Hombrea kojemu je sve ovo već "slušano"(zadržavajući se najviše na spomenutim The Byrds).Jer The Clientele su mi posebno zavodljivi ,rekao bih čak namjerno zavodljivi,kompletno sazvučje,reverb gitare,često nedefinirane i lebdeće bas linije i taj pretjerano šaptajući vokal podređeno je ostvarivanju tog nekog nabrijanog sirenskog ugođaja.I eto,što se mene tiče,u tom su uspjeli.

oliver kovač // 17/10/2003