Avangardni i eksperimentalni glazbenik David Watson do 1987. godine živio je na Novom Zelandu gdje je objavio devet albuma sa Primitive Art Group i jedan solistički pod naslovom "Reference". Nakon dolaska u New York, od 1987. ustabilio se na Downtown sceni kao inovativni kompozitor i veoma zanimljiv izvođač uživo. Surađivao je s mnogobrojnim glazbenicima u raznim žanrovima (od folk, klasične, avangardne i eksperimentalne do rock i elektronske glazbe), pa tako u svoju kolaboracijsku diskografiju bilježi imena kao što su John Zorn, Elliot Sharp, Jon Rose, Otomo Yoshihide, Tony Buck, Cyro Baptista, Jessica Catron..., a dobri znalci rock i electro undergrounda znaju ga po suradnji sa Thurston Mooreom (Sonic Youth), Mark Stewartom (ex-Pop Group i Maffia), Ikue Mori (dobra poznanica sa zagrebačkih NoJazz festivala) i DJ Olive. Ima svoje dvije grupe Endgame u kojoj su Jim Pugliese, Christine Bard i Michael Attias, te frakciju Glacial sa Lee Renaldom (Sonic Youth) i Gunter Mullerom. Nastupao je širom svijeta po mnogim internacionalnim festivalima eksperimentalne glazbe (Švicarska, London, Berlin, Francuska, Nizozemska, Japan), te je radio glazbu za mnoštvo performansa, galerija, radio programa, teatara i kazališta. Također je kao ko-producent mnogo doprinjeo znamenitim albumima John Zorna "Cobra", Ikue Mori "Hex Kitchen" i "B-Side", te The Dave Soldier/ Komar And Melmaid Project "The World's Most Unwanted Music" i Chris Mannovom "The Use".

"Fingering An Idea" je njegov dvostruki kompozitorski solistički album na kome su mu sviračku pripomoć pružili Brendan O'Rourke, Matthew Welch, Michael Mahoney, Richard Baughman, Rob Brazius (svi na gajdama), te Jim Clouse i Arnold Van Bussell (akustične i električne gitare). Album je snimao George Brunner, a Watson ga je sam producirao, te je podijeljen na dva cd - "Dexter" i "Sinister". Svaki cd ima po 8 instrumentalnih naslova i svaki cd traje skoro po 80 minuta, a sve skladbe su naslovljene kao "Untitled" od 1 do 8. Nekolicina naslova napravljena je na minimalistički način u kome se uz Watsona pojavljuju još 3-4 gajdaša čiji zvuk mahom izbjegava visoke prodorne piskove i koristi skoro samo zvukove punjenja mjeha koji su nalik na ton orgulja ili indijskog harmonija. U nekim naslovima su prisutne čiste melodije gajdi, a otprilike polovinu materijala čine Watsonove slobodne improvizacije na električnoj gitari koja u sebi ima atmosferu Andy Gillovog zvuka s atmosferičnih dionica albuma "Solid Gold" uz gostujuće Clousea na akustičnoj i Van Bussela električnoj gitari. Svirka čitavog albuma obavijena je u slobodne improvizacijske forme (neki kritičari ovaj rad svrstavaju u eksperimentalni jazz), a stilski je najbliskija drone ambijentalnoj glazbi, laganoj organskoj psihodeliji koja se vrti u intervalnoj melankoliji sa meditativnim pozadinskim varijacijama. Najeksperimentalniji je broj "Untitled 3" s drugog cd-a "Sinister" gdje uz eksperimentalne gitarske minimalističke ekspresije koristi samo zvuk puhanja u praznu gajdašku drvenu cijev.
Pretenciozno?

Pošto Watson nema svoju službenu web stranicu, a njegove radove su objavljivale desetine diskografskih kuća, vrlo teško je pronaći relevantne podatke o njegovoj diskografiji.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/03/2008