Da odmah na pocetku razjasnim - ja stvarno obozavam Stephen Malkmusa i Pavement - obožavam ih do te mjere da sam svojevremeno s guštom dao 260kn za dupli dvd Slow Century i bome sam ga pogledao u cjelosti - a to treba izdržat i poslije ostati normalan. Nakon što je razmontirao Pavement, Stephen nas je, srećom, nastavio uveseljavati sa svojim ludostima pa je evo snimio već četvrti solo album - "Real Emotional Trash". "Real Emotional Trash" je čak i za njegove pojmove čudan album. Uvodna "Dragonfly Pie" odmah u startu odlično objašnjava o čemu je riječ - brutalnom blues-u sa surovim gitarističkim solažava. Jedino se u refrenima tu i tamo pojavi kakav fini tračak melodije a ostatak je psihodelično uništavanje. To je vidljivo i po trajanju pjesama jer naslovna "Real Emotional Trash" traje ni manje ni više nego 10 minuta, a još su 3 pjesme iznad 6 i po minuta. Meni ovakav Malkmus nije baš legao pa je takva i ocjena ali tko zna, možda se i naviknem s vremenom na ovaj album pa budem o njemu mislio totalno suprotno.

Jer ipak treba biti iskren - ovo nikako nije album koji ti se može svidjeti u samo par slušanja, a većina recenzija se upravo tako piše - nabrzaka.

ocjena albuma [1-10]: 6

kris // 17/01/2008