Uskoro kreće i naše tradicionalno glasanje za najbolje albume u 2007 pa bi svakako trebalo uzeti u obzir i najnoviji album Godfathera Britpopa.
S obzirom da mi je album Kinksa "Village Green Preservation Society" jedan od all-time favoritesa krenuo sam jučer u preslušavanje novog albuma Ray Daviesa.
Iako se zbog naslova albuma (asocijacija na album Grateful Dead) i mjesta snimanja (Nashville) moglo očekivati nešto slično kao na posljednjem albumu Van Morrisona odn. nešto kao The KInks Go Country, to se ipak nije dogodilo.
Ray Davies ne može a i ne želi pobjeći od svog akcenta, a ne može pobjeći ni od svog stila pisanja pjesama kojeg njeguje već dobrih 40 godina.
Tekstovi pjesama su uobičajeno cinični, produkcija tipično engleska s naglaskom na "chiming" gitare a glas Ray Daviesa zvuči nevjerojatno mlado i prije svega dobro. Ako bih morao ovaj album nekome opisati pada mi na pamet usporedba sa solo albumima Grahama Coxona ali primjereno godinama dosta umjerenijim i ne tako žestokim. Uglavnom, iako ima i nepotrebnih pjesama poput "Voodoo Walk", činjenica je da Ray već dugo (zapravo od vremena Kinksa) nije imao ovakvu kolekciju dobrih pjesama kao što su na primjer "Vietnam Cowboys", "You're asking Me", "Morphine Song" ili pak naslovne.
Ovaj album je još jedan primjer da starci (Cooder, Young, Springsteen, Simon ...itd) posljednjih godina doživljavalju drugu mladost i rade više nego odlične albume.

ocjena albuma [1-10]: 8

le figuar de kranque // 28/11/2007