Iza ovog dugačkog i pretencioznog naziva albuma nalazi se dvostruki cd koji sadrži dva albuma "Dijagnoza" iz 1980. i neobjavljenog "Dizajn za stvarni svet" iz 1987. O Dr.Spiri, pravim imenom Dušan Mihajlović stoji dugačka karijera glazbenika i producenta koji je jedno vrijeme radio u studiju Druga Maca kod Enca Lesića, stvarao nešto što se može okarakterizirati kao 'freak-folk', a poslije se okušao i u novom valu, te je konstruirao i gitarska pojačala poznata pod imenima "Gvozdeno i Drveno Pile". Danas živi i radi u Londonu, te je odlučio ova svoja dva stara albuma ponovno remasterirati, te je za koncertnu promociju okupio poveći sastav u kome su Predrag Kozomara (gitara), Predrag Milanović (bas), Aleksandar Miletić (klavijature), Slobodan Jurišić (bubnjevi), Ana Milanović i Sanja Bogosavljević (prateći glasovi). Kao specijalni gosti pojavljuju se Emily Jane Šarić (vokali na nekoliko naslova) i gosti iz Švedske - Mitropa m.p. (Mitropa Music Project) koji su dio putujućeg kazališta Teatra Kapija iz okoline Malmea.

Prvi cd "Dijagnoza" je bazični new-wave koji je 1980. objavljen kao album i tržišno ostao u potpunoj margini. Sada s protokom od gotovo tri desetljeća može se slobodno konstatirati da je ovaj rad sasvim nezasluženo potcijenjen jer je u vrijeme objavljivanja bio isuviše sofisticiran, te je pokazao veliki otklon od tadašnjih pionira novog vala (Azre, Prljavog kazališta, Pankrta, Filma, Buldožera...). Sveto BG trojstvo (Idoli, Šarlo i Orgazam) su tih dana upravo započinjali svoje karijere, te se Dr.Spira vrlo često družio sa svima njima i angažirao jedan dio tadašnjih prijatelja i poznanika za rad na albumu "Dijagnoza". Tu su bili prisutni Enco Lesić, Miroslav Cvetković - Cvele (kasnije bas gitarista Bajaginih Instruktora), Eftalija, Mira, Pop, Bora Đorđević... Enco Lesić je dogovorio suradnju sa PGP RTB za objavljivanje albuma, no kada se ploča vratila sa rezanja iz Londona, PGP je iznenada odustao od njegovog objavljivanja.

Radi se o vrlo kompleksnom djelu koje osim nekolicine new-wave skladbi ("Uvek isto zbogom", "Igrač na žici", Psyhoneurosis) sadrži i dobar dio ostavštine utjecaja kasnog sympho-rock, kraut-rock i akustičnog folk utjecaja na način vrlo blizak onome što će dvije godine kasnije daleko komercijalnije realizirati kratkotrajni beogradski projekt sastav Kozmetika. Tekstovi su vrlo ekspresivni s artističkim konotacijama koje su u nekim trenucima albuma vrlo blisko povezani s teatrom i filmom što je zbog same sofisticirane metode bio posve neuobičajen pristup ka tadašnjoj Yu novovalnoj sceni.

Drugi cd "Dizajn za stvarni svet" otvara "Radio paranoja" gdje Dr.Spira mesijanski odlazi u oblast koja će se kasnije nazvati world-music, dok je druga "Crno je moja boja" nevjerojatan konglomerat alternativnih natruha Tuxedomoon, ambijentalne, kabaretske glazbe, jazza, reggae ritmike... Kroz album je evidentno glazbeno bogatstvo autora koji poseže na vrlo ekspresivan način u mnoge tadašnje kurentne stilove i neke koji su bili u debelom undergroundu, no jasno je da je stilski bio potpuno dorečen u sprezi modernog i bizarnog. Od blagih sintagmi kraut, elektronskog bluesa (naslov "Negde u gradu"), gothic, boogie, dance-rocka (naslov "Kažu mi moji prijatelji", "U 5:15 za Rumu"), funk-rocka na razmeđi Shriekback i kasnijih Gang Of Four ("Vruće pile"), kabareta, do odličnih ambijentalnih motiva (uvod u kompoziciju "Kraj avanture otimača izgubljenog kovčega na Peščanoj Planeti"), sve do koketiranja s utjecajima Pink Floyda, Cocteau Twins (u naslovu "Prvi sneg" kojeg je otpjevala Slađana Milošević), jazzom, modernom klasičnom glazbom gdje se mogu s vremena na vrijeme osjetiti utjecaji Philip Glassa, do vrlo sumorne eksperimentalne i gotovo atonalne glazbe kakvu danas primjerice radi Actoon iz Celja (naslov "Kraj leta") ili Throbbing Gristle (pjesma "Molitva svetom Kamenku Katiću"). Svirka je vrlo kreativna (pogotovo linije fretless basa), no vokal je pod više nego očiglednim utjecajem Vlade Divljana i Milana Mladenovića. Suviše individualni i artistički obojeni sofisticirani tekstovi su istovremeni mač s dvije oštrice. Bili su i daleke 1987. godine, te bez obzira na dvadesetogodišnji protok vremena, još uvijek se na njih može promatrati samo s prizme gledišta Dr.Spire koji je evidentno svaki tekst zamislio kao mini film koji nosi fabulu za sebe.
U globalu, jedan glazbeno veoma raznolik album, no istovremeno je preopširan i predugačak (oba cd-a zajedno traju skoro dva puna sata), te se daleko bolji rezultat mogao postići da je objavljen kao tri zasebna albuma.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/11/2007