Ponekad je spetljano promišljati što li se sve ne dešava munjevitom brzinom. Ovaj bend iz Bostona je prvo bio četverac na debiju "In The Wake ov Sòl" (2020) i tada su bili deathcore, potom su se proširili na peterac objavivši drugi, hvaljeni album "Ritual Hymns" (2022) i okrenuli u black metal, a ovdje su samo dvojac - Devin Duarte (vokal) i Tre Purdue (gitara), a sviraju, ma da ne povjeruješ - symphonic deathcore. Huh! Druga stvar koju je teško za razlučiti da su ovih nešto više od pola sata materijala praktički djelo samo jednog glazbenika koji je osim gitare odsvirao mnogo synth linija, bubnjeve, basove, koristio kojekakve šumove i zvukove eksterijera, te napravio obiman orkestracijski posao u kome obično sudjeluje barem petorica dobrih znalaca. Onda, unatoč činjenici bazičnog deathcorea, ovo je u principu troma i teška stilizacija isprekidana s nebrojeno mnogo zavijutaka, breakova, kompozitorskih začkoljica gdje se ne zna kamo i kako će krenuti daljnji tijek svake od 5 sumorno melankoličnih tema što nisu kraće od 5, a neke dosežu i do 8 minuta. Jeziva je ovo i kompleksna glazba spuštajući se u filmski kaos sa sintetičkim orkestracijama stalno dozvoljavajući kraće predahe uz režavo roktavo vokaliziranje čineći opći metež koji može slomiti betonske prepreke u prvoj temi "The frozen lake, pt II (The ruined)", nastavljajući s "The broken earth" intrigantnom promjenom tempa u melodičnom izdanju usporivši s teškim drajverskim riffom "The tortured path" koji bolje poznavatelje može asocirati na zaboravljene deathcore magove Black Tongue, a sama konstitucija stila s doom/ sludge elementima održava najsporiju moguću vibraciju headbanginga u ovakvoj kombinaciji. Sa zborom nalik na anđeoske glasove s početka i na finalu "The dying heavens" ustvari otvaraju pakao emocija, očaja i tame pretapajući se u završnu tromost "The parting sea" rasprskavajućim riffovima u čistoj destrukciji. Gitarist je izjavio da im ova nova kombinacija bez ostalih članova ima težnju raditi različite pjesme s novim iskušenjima, a da pri tome zadrže prepoznatljiv stil u potrazi za širom umjetničkom vizijom.



Slojevi desetljeća duboko u formiranju ovakvog žanra, ovdje su dobar primjer za provjeru kako se slobodno mogu upijati različite ideje, u ovom slučaju paralele sa svijetom bez sunčeve svjetlosti koji je postao trom i mlitav unatoč užurbanom načinu života. Također, mnogi će povući diferencije i bliskosti s litanijama drugih bendova nadahnutih ambicijama skokova u ponor, grubim beatdown ritmovima i manje-više konceptualnim prstupom počevši od Abide In Darkness, Indrid Cold, Arbitrator, francuskog Hurakan, sve do najpoznatijih Oh, The Dept, floridskih Omnisium i Ovid's Withering, te Lorelei i finskog dvojca Synestia. A Worm Shephers se ovim izdanjem mogu pohvaliti da proširuju bitne aspekte ne oslanjajući se na trope i otrcane trikove ostajući zabavni u svojoj turobnosti tegobe obnovivši žanr u točno izabranom vremenu, ovome, baš kad je to i potrebno za remont cijelog stila.

Naslovi: 1.The frozen lake, pt. II (The ruined), 2.The broken earth, 3.The tortured path, 4.The dying heavens, 5.The parting sea

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/10/2023