Neizvjesnost čekanja da se presluša čitava kompilacija u isčitavanju naslova se svodi na to kako je u određenom trenutku to funkcionisalo, prisutnost žanrova, i ona spoznaja od ranije kako su na njoj segmenti iz života tadašnjeg jednostavno u početku tangirani najcrnjim mogućim detaljima iz političkog života jednog vremena, u smislu ubija te fašist ali ja najcrnju priliku dajem njemu, zločinu da progovori u tvoje ime ne bi li se čuli nekako u tom svijetu prekinute komunikacije međusobne. U jednom trenutku biće je usmjerilo svoju komunikaciju na omot, kao kad bi smo počeli hip hop da snimamo ili hc misleći da je riječ slika, a zvuk prazan prostor. Dosta se underground zvuk vremenom prolongirao trajući kroz vrijeme čvrsto u jednoj ideji stvaranja koja će uvjek značiti underground. Uvjek komunicira i postoji mjesto koje niko još nije ugrozio svojim stvaranjem. To je jedan put kojim se možemo kretati kao slušalac, uz Atrax Morgue i slične umjetnike. Jednostavno se možemo zadržati poput određene mode u zvuku, najgora su naša dopiranja do misli tih ljudi poput Paket Aranžmana. Mislim to jedno ujedinjenje klošara u novonastalim okolnostima, čiji je intelekt toliki poraz za susret razuma sa njima, da su jednostavno najgori klošari iz drugih zemalja stvorili umjetnost koja je sam vrhunac težnje čovjeka da se susretne sa njima, u poređenju sa novotalasnim, klošari, a bivše nam juge. Jednostavno sam se budio s ocem ujutro i slušao izvornu muziku prije nego što pođem u školu, a on na posao toliku mržnju gajio prema njima, dok nisu majce počele da se nose sa bendovima i ostala garderoba, široko... Ne mogu se pomiriti sa činjenicom da je u moj život ušla ta misao najbijednijih klošara koji gledaju u papir kao najgori lebaši iz kojih se cijedi istina, ja sam legalan, istinit, papir mi to kaže, nemaš dozvolu, uaaa... Isto tako u pojedinim trenucima neki New Age na isti način pokušava da uđe u razmišljanje i zaposjedne duh kojim korača klošarev dvosmisleni izbačaj iz evolutivnog drveta gitare sa tekstom poput zadnjeg dima koju crpi nakvašena gusjenica sluzokože usana koju će stilizovana momačka boca piva da začepi poput cucle mlijeka neonskih krava sa polja Pink Floyd-a koja ne da da se prepisuje. Definitivno dok slušam album postajem svjestan istraživanja bendova projekata koji su postojali na underground sceni tadašnjice, iscrpna kompilacija na kojoj se nalazi dosta toga, naišao sam na noise, eto prilike i toga se sjetim da napišem, koji je underground pokušaj V.A. koji Crepuscular Entity do te mjere cijedi, da je toliko mnogo aktuelan u noise pokretu današnjice, pokret jer ga ja tako vidim, inače je zaljubljenik u noise, sa gomilom izdanja, ali primjer je jedno izdanje, izgled, koji polemiše sa tim kako v.a. zapravo nije moguće u tom underground maniru sastaviti (zvuči dosta neinteresantno i podlo), pogledati izdanje "NOISE - Crepuscular Entity, Hana Haruna", mimakass.bandcamp.com/album/noise.



Tako da se bolje vratiti istinskom underground zvuku, slušanju tih istorijskih snimaka koji su prosto sami po sebi vrijednost u onom smislu koji sam ranije pomenuo. Dosta toga je u tehnu naučeno iz tog undergrounda, Derrick May recimo. Tematika o stagnaciji elektronske muzike i veza sa ovim projektom kao godina u kojoj se Derrick May pojavio je potpuno legitimna iz ugla da se mi krećemo Terazijama pa desno, pa opet desno i onda pravo do prozora đe je nekad bila glavna stanica iz čijeg prozora jedne zgrade sumnjamo da u stanu žive lezbejke, potpuno čini taj stan nekako u promaji, u kojem smo prisutni iz razloga prioriteta nad njima u seksualnom smislu iz kojeg izlazimo u Dobru Vodu neđe na primjer. Znao sam u odjeljenju sresti jednog druga iz Dobre Vode te sam i neđe imao taj "zeleni" doživljaj koji je čini mi se na ovom artworku, na kojem piše Užasna Ideja, u prevodu, onemogućavajući samim izgledom izdanja povratak na prethodno mišljenje čijim zadržavanjem možemo pokvariti istinitost prethodnog teksta, koji je očigledno usmjeren na literaturu, ljude koji čitaju, opet nekako u onom smislu razdvajanja omladine i starije populacije, ali svakako uz određeno priznanje prema tome ako mi to ne želimo. Italijanska kompilacija u nekom baš ograničenom tiražu, koliko mi se čini slušam primjerak 30/2, drugi iz serije od 30, sama ograničenost će i možda usporiti njegovo prisustvo, mada ima trenutno 879 pregleda, što za jedno kasetno izdanje poput ovoga znači da na osnovu pregleda može dostići maksimum dvadesetak hiljada pregleda, slušanja izdanja, kopija, itd. od zvaničnih 30, mada ne znam ko bi se bavio kopijom tog izdanja u doba interneta. 

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 23/01/2023