Essence:
Osim uvoda koji je sličan snimku "Universe", na njemu je sazvučje već popularne pop muzike na neki spiritualni način. Osjeća se dobar uticaj Brian Eno-a na snimanje, a i sam pristup muzici, koji je sigurno bio inspirisan količinom dnevnog svjetla koje ima nekako upijeno u sebi, kao da pokušava, svjestan tog prepoznavanja da promijeni zvuk, ali svakako komad koji dva srednjoškolca čini da osjećaju svu nepravdu i da se odluče da pokušaju školu da zapale na primjer, što naravno ne uspijevaju. Zvuk je suviše ambijentalan u onom najpopularnijem smislu, đe sve što je označeno ambijentalnom muzikom mora to i biti, a od toliko raznih albuma kojih makar u ovom trenutku ima dosta, treba posvijećen istraživanju žanra.
Kao da se osjećaj za slušanje ovih albuma nije promijenio, a opet je zadržao onu svijest da slušamo album iz osamdesetih - i sve se vraća, što mene posebno nervira, treba stvarati u ovom vremenu, sa tehnologijom koja je dostupna, što nije ništa posebno, stvar interesovanja.
Universe:
Album počinje samostalnim istraživanjem, sa puno zvonjave i delay-a, nalik nekoj kineskoj planinskoj idili. Promjene su u samoj uzburkanosti delay-evima, tako da su promjene za nas nova iznenađenja zvukom, senzacije, pri tom osjećaj i uspostavljeni mir. Pomalo se čuju pucketanja kao da su efekti paljeni ili ugašeni usljed naglog prekida. Jako lijepa šetnja gradom koja može u mislima imati ovakvo sazvučje, a da za to nije kasnije potreban gradski prevoz do kuće. Kao da će iz svega ovoga u trenutku neki pop hit da krene muzički da gradi.
Imam neki čudan osjećaj dok slušam ovaj album, kao da tehno muziku slušam. Pomalo sam osmislio ime u negativnom kontekstu, sasuo svo drvlje i kamenje po njemu, uticaj vremena, slobodnog vremena, kad ga vidim u tom stanju dobijam napad nervoze. Kao da sam u tijelu žene dok slušam ovo i osjećam zid gorčine između dva pola, počinju ženski operski vokali koji slave lijepo vrijeme. To je od dešavanja u zvuku početak isti kao i završetak, kao da se stvorio taj konstantan ambijentalni post rock koji će da se nadograđuje. Ako neko voli da sluša ovaj album vjerovatno će mu se sviđeti WoO, gitarista iz Beograda.