Sviđa mi se album cover. Iza njega se nalazi neumjeren i intenzivan bijes. Svidio mi se na prvu.
M iznad njegove glave podsjeća na đavolje rogove…nakon što je izašao album "Damn", bilo je glasina da će Kendrick izbaciti par dana nakon njega i novi album pod nazvom "Nation" na čijem coveru bi slovo O stajalo iznad njegove glave i predstavljalo aureolu.
Isto se nije desilo.

U krugu mojih prijatelja, poznata sam što sam kritizirala Kendricka kad bi tema bila o njemu kao jednom od velikana koji su izašli na svjetlo dana. Ne zbog njega samoga ili njegove glazbe, nego smatram da sam imala opravdane kritike i usporedbe zbog čega on nije jedan od velikana iznjedrenih u koljevci hip-hopa. Držeći se naglaska na rijeći "velikan" i činjenice da sam odrasla na "old school" hip-hopu koji uključuje 2PAC-a, Notoriusa, Fugeesa, Missy Elliot za koju držim da je velikanka hip-hopa.

Ono što mogu trenutno reći da je ovaj album najvjerovatnije jedan od dražih albuma koje je Kendrick Lamar izdao, i jedan od onih albuma koje ću najvjerojatnije zaista slušati u cijelosti u jednoj sesiji slušanja, nakon početnih slušanja, potrebnih za prikupljanje misli i doživljaja za pisanje recenzije. Smatram da je ovaj album vrlo lako probaviti. Nije ni približno glazbeno kompleksan kao "To Pimp a Butterfly", jer Kendrick zvuči prilično prirodno nad svim tim instrumentalima.



"DNA" bi apsolutno trebala biti zasada najbolja hip-hop pjesma ove godine. I bila bi iznenađena da nije među Top 10 ove godine. Pjesma zvuči dovoljno lijepo, Kendrickov flow preko lijepog, chillastog, bas-driven beata, ali kada dolazimo do sredine pjesme, gdje se preklapa s drugim sample-om racističkog komentara Geraldo Riverae ; "This is why I say that hip hop has done more damage to young African Americans than racism in recent years." , tada se začuje glas koji odbrojava od 5, te trenutak koji izaziva jezu: beat se mijenja kako bi uključio sample James Browna koji se dere "Give me some Ganja!" (producent koji prati Kendricka Lamar je Mike Will Made-It. Udaranje ponavljanjem tog samplea i vatra koja se pali u vokalu Kendricka koji rap-a svog snagom, kao da želi pobiti taj beat ispod njega.) To je fantastičan trenutak u sjajnoj pjesmi, koja vas čini pomalo depresivnim, jer trenutak sličnog utjecaja, zapravo, ne postoji (nažalost) nigdje drugdje na albumu, čak ni u pjesmi "Humble" koju je također producirao Mike Will Made-It, zajedno sa ""Loyallitiy".

"Humble" i "Dna" su prva dva singla izdana sa ovog albuma (trenutno su vani tri singla, uključujući i "Loyalty (feat. Rihanna)), i ta tri singla su oni koje jedine možete pojačati sa otvorenim prozorima u autu. Iz svakog njegovog albuma iznjedre chill pjesme, međutim ovaj album je efektivno bio promoviran kao jedan od onih koji koristi glasne eksplozivne beatove, koji vode ka tome da očekujete još tih beatova od onoga što ste vam je posluženo, promovirano. Na kraju većina pjesama sa ovog albuma i jesu chill pjesme. Ne loše chill pjesme, ali malo je bezveze reklamirati album glasno i eksplozivno, pa "uvaliti" nešto drugo.



U pjesmi "Fear" Kendrick se pronalazi u svom najranjivijem petljama, te ništa ne skriva iza sebe jer Kendrick otkriva stvari koje su ga tijekom noći zadržavale da ostane u noći; majčinim prijetnjama kao dijete, policijskoj brutalnosti i ubojstvom kao tinejdžer i nametljivim sindromom kao uspješne odrasle osobe. Slijedi je euforična pjesma "God", koja ga vidi kako slavi pozitivnu stranu svog uspjeha, zahvaljujući nadahnuću koju nalazi iz više moći.

Album završava s '"Duckworth"'. Preko "9th Wonder" produkcije, Kendrick ponovno otkriva ključni trenutak u životu dvojice muškaraca, za koje vjeruje da duguje svoj život. To je nevjerojatan prikaz pripovijedanja, jer raspakira priču o predsjedatelju TDE-a Anthonyju Tiffithsu i njegovom prijateljstvu s Kendrickovim ocem Duckyom u svojim mlađim godinama, dok je Anthony bio gangbanger (ne onaj iz pornića!), a Ducky je radio u KFC-u od 9 do 17 kako bi podržao svoju mladu obitelj.

Reformirani član Čikagovskih gangsterskih učenika, Duckyovo razumijevanje uličnog mentaliteta, učinilo mu je da klijentima poput Anthonyja ne naplaćuje, ponekad, naručenu hranu, koja se naposljetku isplaćivala: za vrijeme oružane pljačke restorana, Anthony je poštedio Duckyjev život. Kendrick završava pjesmu otkrivanjem svog uvjerenje da je Anthony ubio Duckyja, ostavljajući ga bez svog oca kao uzora, Kendrick bi vjerojatno bio mrtav do sada - još jedna žrtva u ciklusu uličnog života od kojeg ga je njegov otac odvratio.

U neizmjerno širokom i polariziranom žanru hip-hopa, Kendrick Lamar ima jedinstvenu poziciju u tome što je jedan od rijetkih rappera sa kojima se gotovo svatko može složiti. Na ovom albumu Kendrick je manje zabrinut s onime što treba postati, a više sa istraživanjem onoga što jest, usredotočujući se na najdjelotvornije poteze tog istraživanja. Naslovi pjesama su brutalno temeljni: "Krv", "Element", "Ljubav", "DNK", "Strah", "Osjećaj", "Odanost" itd., a Kendrick provodi album ovim detaljima davajući do znanja kako je život današnjice oblikovan ovim silama.

ocjena albuma [1-10]: 9

mateja // 07/09/2017