Supergrupa Škrtice predstavlja svoj istoimeni debi album

Oštro, sirovo i psihodelično buđenje svijesti

Škrtice, supergrupa iz Beograda još od 2014. izaziva znatiželju publike iz regije, a njihov istoimeni prvijenac je opravdao sav taj hype oko benda. Sve je počelo na probama u dobro poznatoj beogradskoj zgradi BIGZ-a kada su Danilo Luković (bubnjevi) i Boško Mijušković (bas gitara) iz Straight Mickey and the Boyz pozvali živu rocknroll legendu, Zorana Kostića Caneta iz Partibrejkersa da im se pridruži na snimanju jedne pjesme. Pjevač i tekstopisac Brejkersa se rado odazvao pozivu mlađih kolega, te imajući vjerojatno višak tekstova koji nisu pronašli mjesto na albumima matičnog benda, počeli su skupa eksperimentirati a na probama su im se priključili Boris Mladenović Bomla iz Jarbola te Vladimir Kolarić Kole iz Velikog Prezira na gitarama. Tu cijela priča poprima sadašnji oblik iz koje je proizašao žestoki i punokrvan rocknroll album. Na ovom uratku od 52:33 minute se nalazi deset ubojitih stvari te od prve pjesme ''Vreme'' do posljednje ''Tik Tak'' album nema slabih momenata. Sve su to vrlo dobre, odlične i sjajne numere u kojima se Škrtice u svojoj sinergiji poigravaju sa instrumentima i iskustvom u rhythm'n'blues, hard rock, blues rock, punk rock i psihodeličnom izričaju. Kroz cijeli album Cane efektivno i precizno ispaljuje svoje oštre, kratke ali duboke i jasne socijalno angažirane kritike, osvrte i osjećaje na trenutno stanje društva u ovome svijetu uplašenih i ugašenih ljudi, te glasno i buntovno poziva na buđenje i promjenu.



Kod većine supergrupa problem je što se od njih očekuje boom i u kvaliteti i inovacijama, a to u većini slučajeva se ne ostvari i taj materijal na kraju budu daleko lošiji od očekivanog te sve ostaje samo još jedan zaboravljeni side projekt. Nakon slušanja ovoga albuma Škrtice ne samo da su ispunili očekivanja nego su spojem tri generacije glazbenika koji su nam unatoč imenu velikodušno pružili ono najbolje po čemu ih poznajemo kroz rad u matičnim bendovima te ponudili hvale vrijedan i obećavajući prvijenac koji ulijeva nadu da rock'n'roll još nije otišao u kurac. Prvim otkucajima uvodne pjesme ''Vreme'' jasno je da mutacije i transformacije u ovom slučaju gitarističkih dionica otvaraju moćnu i bogatu lepezu zvuka koja krasi ovaj album. Žestoko se praši u ''Zaborava Nema'', drugoj numeri koja pršti elanom te pali atmosferu a Bomla i Kole su kao dvije vatre kroz koje Caneta nosi hod u uigranom ritmu koji postavljaju Danilo i Boško. Treća po redu ''Kulise'' smiruje rasplamsalu atmosferu albuma te se vješto transformira u psihodeličnu zvučnu kulisu u kojoj se preko hipnotično čvrstog ritma isprepliću bogate dionice na gitarama dok Cane prijavljuje ''nestanak čoveka''. Hitoidna ''Hit'' svojim plesnim ritmom poziva na đuskanje pa stihovi ''kome je stalo da živi još malo? neka se javi!'' pun su pogodak za podizanje koncertne atmosfere, a nakon eksplozivnog kraja ove pjesme slijedi totalni mrak. ''Materija grob duhu sprema, za osećanja mesta nema'', ''stvarnost skida sjaj'' i ''uramljen u svojoj praznini'' kad ''iskra tamu pali'' te ''sit sam svega, sit sam sebe'' stihovi su koji zauzimaju središnji dio albuma u mračnoj atmosferi sedmominutnog psihodeličnog bluesa ''Horizonti''.



''Oko mojih nogu oblaci plove, kako je kod vas sada dole, da li ima nešto novo?'' zapitkuje Cane dok se osjeća kao nikad do sad u ''Paranormalno'', izvrsnoj blues rock stvarčini i šestoj numeri na albumu. Slijedeća stvar ''Moja ljubav je teška'' možda ponajviše vuče na Partibrejkerse, ne samo zbog Canetovog načina pjevanja već i zbog sirovih i nabrijanih hard blues riffova na gitarama, te same kompozicije, ali se odlično uklapa u cijelinu albuma Škrtica. Osmominutna stvar ''Mudrolije'' koja započinje funky bass linijom je ispunjena Canetovim seciranjem društvenog uređenja u kojem je čovjek najmanje slobodan i sve više usamljen u mračnoj sadašnjosti koju su prikladno i psihodelično prošarale dvije lead gitare koje ekspodiraju u refrenu iza stihova ''Kada vidiš pticu kako leti, ti se svoje slobode seti''. Razigrana i poletna deveta numera ''Vazduha'' sa stihovima ''Da li znaš šta te čeka?'' je kao uvod posljednoj i bombastičnoj ''Tik Tak'', po mojoj skromnoj procjeni vjerojatno ponajboljoj stvari na albumu koja u sebi sadrži cjelokupnu tematiku istoga. Sjajno otvaranje pjesme koja ritmom melje i satire kao vrijeme kroz sve mračniju svakodnevnicu jer ''Sve što potiskuješ preti da eksplodira'' i ''od sebe se niko ne može skriti'' te ''šta si uradio slobodi svojoj?'' su Canetove ljutite opaske koje se stapaju sa još ljućim riffovima i solažama zatvarajući ovaj nesvakidašnji uradak izvrsnih Škrtica.

Žestoko i iskreno! Ritam sekcija je kroz cijeli album na nivou zadatka, odišući mladalačkom svježinom i energijom, inovativno i s lakoćom na temeljima bluesa, hard rocka i punka pravi prostora za malo starije kolege da sa svojim iskustvom i maštovitim intervencijama na gitarama izgrade snažne, sirove, psihodelične i eksplozivne aranžmane za rocknroll mašinu koja drobi sve pred sobom. Uz već brendirani vokal Caneta kao mudrog i iskusnog uličnog propovjednika koji se sa svojim britkim, iskreno ubojitim kritikama i osvrtima obrušava na sve što je trulo, nagriženo prolaznošću i prepušteno apatiji te poziva na buđenje kroz promjene rezultira obaveznom rock lektirom iz regiona sa svjetskom kvalitetom.



Škrtice zvuče kao moćni jam session izvrsnih muzičara obogaćen sjajnim riješenjima gdje se međusobno, uigrano i kvalitetno nadopunju u aranžmanima kroz sve pjesme na albumu te dolazi do vrhunske stvaralačke alkemije koju ćemo najbolje i najiskrenije moći doživjeti na njihovom koncertu. Caneta kao najiskusnijeg člana ove petorke mnogi su smatrali više kao teret nego olakšanje za bend zbog njegovog vokalnog pečata kojeg je bilo nezamislivo odvojiti od imena Partibrejkersa, no i ta predpostavka se srećom pokazala netočnom kao i ona za supergrupu. Cane se sjajno snašao u novom okruženju te se prilagodio ostatku ekipe kao i oni njemu davajući jedni drugima dovoljno prostora za stvaralačku kreativnost iz koje su se izrodile vrhunske rocknroll kompozicije. U iskrenom i spontanom eksperimentiranju saživjeli su kao jedna cijelina koja naizgled diše kao jedinka puno duže od postojanja benda koji nam je isporučio album nabijen emocijama koji kao da bolnim divljim krikom žestokog rocknrolla kida sve lance na putu do duhovne slobode.

Produkciju potpisuju Boris Borojević i Boris Mladenović koji su svirku na albumu predstavili bez dodatnih efekata i u ovom slučaju nepotrebnih studijskih ukrasa, već točno onako kako bi bend trebao zvučati uživo, zapakirano u sirovi, vrući i ljuti garage rock.
Pred zagrebačkom publikom će se ponovo ukazati 17.03. u Tvornici Kulture i vjerujem da će to biti odlična rocknroll poslastica za sve ljubitelje dobrog zvuka, a to se ovdje i sami se možete uvjeriti, te baciti uho i pripremiti se za ovaj rock spektakl.

Popis pjesama:

Vreme
Zaborava nema
Kulise
Hit
Horizonti
Paranormalno
Moja ljubav je teška
Mudrolije
Vazduha
Tik-Tak

ocjena albuma [1-10]: 9

denis // 13/03/2017

PS: Album Škrtica je nominiran za najbolji europski album u 2016. od strane Impala
- Independent Music Companies Association. Među nominiranima su manje poznata imena zajedno sa svjetski poznatim bendovima i lista je složena po abecednom redu pa se Škrtice nalaze odmah uz Radiohead i Saru Renar, a još jedan od bendova iz regije među nominiranima je Dubioza Kolektiv.