Otkad je Urban, zajedno s Hauseom napravio onaj kulturocid, naprosto se užasavam i bojim posegnuti za nečim što ima predznak - vokal i čelo. No, živjeti u strahu nije moguće zauvijek, pa se i moje novo slušanje ovakve kombinacije moralo kad-tad dogoditi.

Jarboe (La Salle Devereaux) legendarna je pjevačica, članica Swansa, zbog koje su mnogi i slušali Swanse. Osim rada u Swansima, iza nje je gomila izdanja, što solo, što kolaborativnih, no manje-više nikad nije dosegla to što je imala tijekom 80ih i početkom 90ih godina prošloga stoljeća. Helen Money, pravim imenom Alison Chelsey, je američka čelistica, koja također osim solo izdanja ima i niz kolaboracija s poznatim ili manje poznatim izvođačima.

U tom svijetlu, dočekujemo ih u zajedničkom nastupu u zagrebačkoj Močvari, 05.03.2015., ali i slušamo njihov zajednički album, objavljen prije par dana nazvan "Jarboe & Helen Money". Album ima šest kompozicija u ukupnom trajanju od nekih tridesetak minuta, a, pogađate, na njemu prevladavaju vokal i zvuk violončela.
For My Father počinje dubokim tonom violončela na koji se nadovezuje magičan vokal Jarboe, koji je nositelj cijele pjesme, dok je instrument tu samo kao podrška, dok se povremeno čuju i klavijature. Ovako mračna i komorna atmosfera je očekivana i ona nas prati sve do kraja ovog djela, a u My Enemy My Friend, lišeni smo čak i Jarboeinog vokala, dok se u Wired pojavljuje samo kao još jedan instrument.

Na Hello Mr Blue, violončelo se pretvara u bas, koji pumpa i blizu smo nečem što smo nekad zvali Swans. Ovo je, uvjetno rečeno, "najrokerskija" pjesma na albumu, jer pri katarzičnoj exploziji u sredini pjesme počinje poprimati texturu koja se može usporediti s djelima PJ Harvey ili Portishead.

I preostale dvije pjesme, pokazuju nam moć koju imaju samo jedan isntrument i jedan snažan vokal. Mistično putovanje uz Jarboe i Helen Money, završava prerano, no možete ga produžiti dolaskom u Močvaru.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/03/2015