Philip Blackburn je direktor i jedan od glavnih producenata Innova Recordings, kompozitor, dirigent, pjevač, učitelj glazbenog odgoja, dobitnik je brojnih nagrada, napravio je omote za više od 300 cd-ova, multiinstrumentalist, inovator, objavio je skoro 60 autorskih albuma... U njegovoj impozantnoj biografiji stoji da je svestran umjetnik, te da najviše od svega voli zvučna istraživanja koristeći priručne instrumente koje sam osmišljava od različitih stvari i materijala. 2011. je izgradio art-kuću na Belizeu gdje momentalno povremeno živi radeći ogromne kinetičke skulpture i baveći se 3M headquartersom.
Uz radoholičan pristup (u zadnjih 10 godina objavio je 38 albuma!!!) pronalazi i vremena da svoje idilične preokupacije s vremena na vrijeme uobliči kroz album, upravo ovakav kao što je "Music Of Shadow", sljedbenik "Ghostly Psalms" iz 2012. Igra se komparativnim odnosima sjene, svjetla i mraka, hladnoće i topline, soničnih pasaža, ambijenata, psihodelije, atmosferičnosti, halucinacija, punoće i praznine, mirnoće i neizvjesnosti. U samo 3, ali vrlo dugačke kompozicije, pomoću tko zna kakvih instrumenata i zvukova eksterijera (najviše asociraju na synthove i post-industrial/dark-wave eksperimente) protkao je u dva komada adaptacije albuma "Sewer Pipe Organ" (2011). Prvi od ta dva komada, drone "Dry spell" od punih 27 minuta upravo se poigrava odnosima tame i svijetla, a kroz samplirane predloške dječje graje koja dolazi u intervalima i komparacijama mladosti i starosti, odnosno djetinjstva i poodmakle životne dobi. Čudesno je to kod Blackburna kako na uistinu jednostavne drone formate uspije objediniti cjeloviti smisao tečne fabule u kojoj ništa ne manjka, te to da lukavo zaobilazi monotoniju stalnim nanosima psihodeličnih harmonija. Znatno kraći "Still points" od 'samo' 18 minuta igra se poliritmijom virtualnim ritmikonom odsviranim, tj. odlupanim na tko zna kako sklepanim instrumentima, no djeluju poput elektronskih zvukova u koje su ubačene kratke minimalističke gradacije melodike koje stalno naviru u vibrirajućim pulsevima, čisto da se nabruse nervi eruptirajući gotovo u kakofoniju. Za obje kompozicije priloženi su na ovitku albuma citati T.S.Eliota iz djela "Little Gidding" i "Burnt Norton II" kao metaforički orijentir da je poanta uhvatiti ples u onome momentu kada je praktički neuhvatljiv, hahaha...
Završni komad "The long day closes" originalno je znan odranije kao "A germ requiem" s albuma "The Sun Palace" objavljen 2012. za potrebe istoimene hiperopere i indie filma, no sami korijeni ove kompozicije sežu još u 1985. kada je Blackburn surađivao s pokojnim klarinetistom Bobom Paredesom na albumu "Air". Paredes je umro 2005., a Blackburn se poslužio nekim njegovim solo dionicama koje bi laičko uho vrlo teško moglo povezati s klarinetom budući da je riječ o disonantnim, vrlo ugodnim razvučenim harmonijama koje se pretapaju u nijeme zborske arije Handelove "Ombra mai fu (Xerexs, 1738)". Interesantno je spomenuti da je upravo ovo Handelovo djelo bilo prvo koje se javno prenosilo na radio programu 1906. godine izvedbom pored Fassendonovog mosta u Brant Rocku (Massachusetts), te su ga ometali brodovi koji su prolazili: na istoj radio-frekvenciji su radile i brodske linije prepune telegrafskih poruka na Morseovoj abecedi! Stoga se Blackburn poslužio maglovito tromim harmonijama iz kojih probijaju zvukovi brodskih sirena i lučke atmosfere poput bonace u vodenom metežu.
Najimpresivnije u svemu ovome jest da ovaj drone nije niti malo naporan, dosadan ili monoton, te da teče u harmoničnim gibanjima iz kojih neprestano nešto izvire, bukti, ključa i eksplodira. Priče koje je satkao također imaju svoju rafiniranu svježinu i prirodnost, pa makar one duboko glibe u nejasnim imaginacijama odraza sjena koje često zavaravaju o svojoj stvarnoj konfiguraciji. Odnosno, prikazao je u njima reflektirajuće sekvence nadahnut jednostavnošću privida, placebo efektima i osmišljenim igrama, likovno rečeno, 'miješanjem boja' odnosno zvukova koji nisu imaginarni već stvarni. I premda se za "Still points" ne može točno podvući tvrdnja da žanrovski spada u drone (više bi odgovaralo terminu avant-IDM), ovih 70 minuta užitka nikako ne osporava činjenicu da je jedan od rijetkih koji se s droneom pozabavio na domišljat i kreativan način.

Naslovi: 1.Dry spell, 2.Still points, 3.The long day closes

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/07/2014