Christiano Deison i Andrea Gastaldello - Mingle dolaze iz sjeverostočne Italije (navodno iz Verone) i na ovome jednosatnom albumu po prvi puta su se upustili u zajedničku kolaboraciju. Deison je tokom 90-ih svirao u bendu Meathead, a onda se odvažio u solo karijeru radeći s audio kasetama, miksetom, gramafonima i eksperimentalnim electro-noiseom pri čemu je ostvario i nekolicinu zapaženih suradnji s Thurstoon Mooreom (ex-Sonic Youth, Twilight, Chelsea Light Moving), KK Nullom (Zeni Geva), Lasse Marhaugom, Teh teardo, Scannerom... Mingle je većinom sklon minimalističkoj piano glazbi sofisticiranih melodija, te najvećim dijelom sklada glazbu za dokumentarne filmove, ali ima i nekoliko vlastitih solo izdanja.
Ovdje je sav zvuk baziran na relativno kraćim i prihvatljivim atmosferičnim drone instrumentalima prošaranim ukusno potisnutim i disonantno razvučenim melodijama piana, glazba se giba eterično i fuidno s ponekim eksperimentarijama, a ima i nekoliko vrlo tromih elektronskih beatova na koje se zasigurno nitko neće odlučiti zaplesati (uvodna "Optnokinetic reflex (glassy eyes)", naslovna "Everything collapses", obredna "Nessun desiderio (decimaction)"). Također se primijećuju i znakovi glitcha ("Out of the blue (rain)", nije obrada Roxy Music), te cinematic fraza kakve često dobivamo iz berlinske etikete Nonine Recordings. Dinamike ima, te na svu sreću, ovaj dvojac ne zamara repeticijama, hipnozama jednog konstantnog tona ili extended varijantama kao što se u droneu zna često dešavati.

Postoji i stanovita konceptualna priča koja ne ostavlja mnogo prostora za pretjerani optimizam - beznađe kolapsa. Društvenog, socijalnog, duhovnog, svega onoga što proživljavamo i često gutamo sami za sebe opisanog kroz mračnu space atmosferu. Ali daleko od toga da je ovo teška, mučna ili depresivna glazba, a ponajmanje s horror ugođajem. Daleko od toga: senzibilna je i vrlo mirna, doduše s mračnijim apstrakcijama, stacionirana upravo na one pozicije kao što je David Sylvian još prije tri decenije znao raditi svoje ambijentalne kompozicije i albume.

U posljednjoj "Static inertia" pojavljuje se i vokalna dionica s gostom Daniele Santagiulianom koji polumelodično pjevajući recitira stihove pjesme "Failure" (od čuvenih Swans) i vrlo dobro 'skida' Michael Giru. 'Skriveni' nastavak iste je prožet kaotičnim mono post-industrial/ neo-folk ekspresijama, očito finesama miksanja audio-kaseta na kakvu nas je naučio Deutsche Nepal.

U suštini, "Everything Collapse(d)" ne donosi ništa novo i neuobičajeno što se ranije nije čulo. Prije 30-tak godina ovo bi bilo značajno ambijentalno, ili kako se tada zvao new-age djelo prožeto psihodelijom i sitnim eksperimentima, no i ovako kako jeste pruža vrlo dobar ugođaj mračnije atmosfere za probrane sladokusce drone izraza.

Naslovi: 1.Optnokinetic reflex (glassy eyes), 2.Everything collapses, 3.Nessun desiderio (decimaction), 4.Out of the blue (rain), 5.Settled apathy (hospital), 6.One million parsec from your sun, 7.An estranged perspective (time off), 8.Static inertia/ Failure (by Swans)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 07/05/2014